Sjećanje na veliku pobjedu Sarajeva u Maksimiru 26. februara 1967. godine. Bordo tim je slavio protiv Dinama, budućeg osvajača Kupa sajamskih gradova, na terenu na kojem su tog proljeća padali najveći evropski klubovi.
Sezona 1966-67 ostala je zlatnim slovima upisana kao najuspješnija u historiji FK Sarajevo. Bordo tim je osvojio prvu titulu prvaka Jugoslavije, a malo je nedostajalo da u klupske vitrine stigne i dupla kruna. Naime, u Kupu maršala Tita su puleni Miroslava Brozovića eliminisali najveće rivale iz prvenstva, ekipe Dinama i Partizana, ali su u finalu poraženi u Splitu od Hajduka. Desilo se to nakon odluke da Beograd ne bude domaćin finala (jedini put u historiji takmičenja), pa je kontraverznim žrijebom određeno da odlučujuća utakmica bude odigrana u Splitu.
Fudbaleri Sarajeva su jesenji dio prvenstva odigrali furiozno i 11. decembra 1966. godine otišli na zimsku pauzu na liderskoj poziciji, s četiri boda više od Partizana i Dinama, usput izborili osminu finala Kupa maršala Tita i četvrtfinala Srednjoevropskog kupa. U januaru 1967. je obavljen žrijeb osmine finala Kupa koji nije bio sretan za Sarajevo: Bordo tim je dobio najtežeg mogućeg rivala – Dinamo, i to u Maksimiru. “Kad već igramo u Zagrebu, onda bolje da je to dobar protivnik jer će finansijski efekt utakmice biti bolji”, žrijebom je bio zadovoljan Jure Naglić, potpredsjednik Dinama.
Zagrepčani su bili još više zaposleni od Sarajlija, jer su ih na proljeće 1967. čekali nastupi na čak četiri fronta – domaćem prvenstvu i kupu, Kupu sajamskih gradova i Srednjoevropskom kupu. Kako bi što spremnije dočekali polusezonu, Modri su krajem januara i početkom februara otišli na evropsku turneju, tokom koje su puleni Branka Zebeca na “Celtic parku” pobijedili budućeg evropskog prvaka, ekipu Celtica (1:0). Potom su 19. februara 1967. godine u prvoj utakmici osmine finala Kupa sajamskih gradova, u rumunskom Piteștiju, golom Slavena Zambate savladali rumunskog imenjaka (1:0) i otvorili put ka historijskom međunarodnom uspjehu.
Dok su Zagrepčani u dobroj mjeri izbrusili formu, za ekipu Sarajeva je susret osmine finala Kupa maršala Tita predstavljao prvi proljetni ispit i spoznaju vlastitih mogućnosti za nastavak sezone. Pobjede Dinama u Glasgowu i Piteștiju, te dolazak jesenjeg prvaka, izazvali su veliki interes zagrebačke publike, pa se na današnji dan prije 56 godina na Maksimiru, uprkos hladnom vremenu, okupilo 25 hiljada gledalaca. Kako je duel Dinama i Sarajeva bio svojevrsni derbi osmine finala Kupa maršala Tita, ne čudi da je za glavnog sudiju određen Beograđanin Konstantin Zečević, tada najbolji jugoslovenski arbitar, koji je prethodnog ljeta (1966) dijelio pravdu na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj.
Početak utakmice bio je buran. Samo što se krenulo s centra, Dinamo je imao prvu šansu. Nakon akcije Blaškovića i Novaka, lopta je došla do Zambate, koji je s 10-ak metara šutirao preko gola. Trenutak odluke desio se već u 7. minuti: Marijan Brnčić, bek Dinama, s ivice šesnaesterca je “petom” želio vratiti loptu svom golmanu Zlatku Škoriću, učinio je to tako nespretno da je “asistirao” Bošku Antiću koji je pogodio mrežu (0:1). Desetak minuta kasnije je Antić još jednom “izlomio” Brnčića i zamalo riješio sve dileme.
Nastavak utakmice prošao je u jalovim akcijama domaćih igrača, čije je napade s lakoćom zaustavljala odbrana Sarajeva predvođena golmanom Ibrahimom Sirćom. Tek u posljednjih 20-ak minuta su Modri opasnije zaprijetili, ali je rezultat ostao nepromijenjen. Klub s Koševa je zabilježio vrijednu pobjedu, izborio plasman u četvrtfinale kupa i najavio uspješno proljeće. “Gosti iz Sarajeva predstavili su se kao izvanredna ekipa, koja zasluženo stoji na čelu najboljih jugoslovenskih ligaša”, stajalo je u izvještaju “Slobodne Dalmacije”, dok su “Sportske Novosti” istakle da je Miroslav Brozović taktički nadmudrio Branka Zebeca.
Vrijednost pobjede Sarajeva pokazaće se u narednih nekoliko mjeseci. Nakon poraza od Bordo tima, ekipa Dinama je u Maksimiru u Kupu sajamskih gradova delasirala Juventus (3:0) i Eintracht Frankfurt (4:0), da bi u septembru osvojila evropski trofej u finalnom dvomeču protiv Leedsa (2:0, 0:0). U međuvremenu je Sarajevo još jednom ostalo neporaženo u Maksimiru, 25. juna 1967. u odlučujućoj utakmici za prvaka Jugoslavije (0:0). Nažalost, dupla kruna ostala je san nakon poraza u finalu Kupa maršala Tita od Hajduka u Splitu (1:2).
Dinamo – Sarajevo 0:1 (0:1)
Zagreb, 26. februar 1967. Stadion Maksimir. Gledalaca 25.000. Vrijeme oblačno hladno i vjetrovito, teren pogodan za igru. Sudija: Konstantin Zečević (Beograd).
Strijelac: 0:1 Antić (7).
DINAMO: Škorić, Blašković, Brnčić, Braun, Jukić, Ramljak, Novak, Gračanin, Zambata, Gucmirtl, Rora. Trener: Branko Zebec.
SARAJEVO: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jasenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević, Antić. Trener: Miroslav Brozović.
