Debi Vladimira Pecelja u prvih 11 Veleža, za pobjedu protiv OFK Beograda u čijim redovima su nastupali Šekularac, Milutinović, Santrač, Petković, Stepanović…
Piše: J. MRŽLJAK
Nakon što je Velež u posljednjem kolu sezone 1967-68 izbjegao seobu u niži rang, počelo je možda najslavnije razdoblje u historiji Rođenih. U ljeto 1968. je za šefa stručnog štaba postavljen Sulejman Rebac, koji je morao podmladiti ekipu, ali bez žrtvovanja rezultata. Popularni “Sula” je na startu trenerske karijere ostao bez klupskih legendi Muhameda Mujića, Franje Džidića i Nusreta Čerkića, potom golmana Alfonza Horvatića, ali je odmah dokazao svoje vizionarstvo.
Osim po “Sulinom” debiju na klupi, sezona 1968-69 će u historiji Veleža ostati upamćena po činjenici da su crveni dres prvi put obukli Franjo Vladić, Marko Čolić, Vladimir Pecelj, Mirko Ćorluka, golman Slobodan Mrgan, a standardni prvotimci postali su Enver Marić, Jadranko Topić, Ahmet Glavović, Ivo Prskalo… Upravo će ova imena, uz već afirmisane asove Duška Bajevića i Salema Halilhodžića, iskusne fudbalere Kemala Šestića, Miroslava Kordića, Nikolu Bencu, Mehmeda Karamehmedovića, Omera Oručevića, Šefika Alajbegovića, biti okosnica tima koji je Veležu donio rezultatsku stabilizaciju prije nego će se Rođeni vinuti u vrh jugoslovenskog fudbala i tamo ostati sve do sredine 70-ih.
Debitantska sezone Sulejmana Repca na klupi Veleža počela je sjajno, Mostarci su u prvih osam kola bili neporaženi, na diobi prvog mjesta, da bi potom posustali i jesen završili na osmoj poziciji. Nakon što je u 24. kolu, 20. aprila 1969. godine, Velež golovima Salema Halilhodžića i Duška Bajevića pod Bijelim Brijegom savladao ekipu Hajduka (2:1), nastupila je kratka pauza zbog reprezentativnih obaveza. Fudbalska reprezentacija Jugoslavije je 30. aprila poražena od Španije na “Nou Campu” (1:2) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i izgubila sve šanse za plasman na Mundijal u Meksiku.
Četiri dana nakon razočarenja koje su priredili Plavi, na redu je bilo 25. kola domaćeg prvenstva. Na današnji dan prije 55 godina Velež je gostovao kod OFK Beograda. Romantičari s Karaburme u to vrijeme su polako izlazili iz krize koja je, izazvana “nefudbalskim razlozima”, trajala nekoliko godina. Samo što je najbolja ekipa u historiji “Ofkovaca” u maju 1966. deklasirala Dinama u finalu Kupa maršala Tita (6:2), desio se čuveni Brionski plenum, na kojem je, zbog prislušluškivanja Josipa Broza Tita, smijenjen Aleksandar Ranković, prvi čovjek jugoslovenske državne sigurnosti. Kakve je veze ovaj događaj imao s OFK Beogradom?
“Naše rukovodstvo kluba je bilo iz SUP-a, iz Udbe, kako se to onda zvalo. I cijelo rukovodstvo je bilo promijenjeno, te je klub mjesec dana bio praktično ‘bez glave’. Bez predsjednika, bez administracije. U to vrijeme se svako snašao kako je mogao. Josip Skoblar, Paja Samardžić i Dragan Gugleta su iskoristili taj vakuum u kojem se mogao dobiti pečat i otišli su u inostranstvo. I tako smo mi mladi zauzeli mjesto…”, prisjećao se Ilija Petković (1945-2020), legendarno krilo Romantičara, reprezentativac, kasnije selektor Srbije i Crne Gore.
Poput Veleža, tako je i za OFK Beograd sezona 1968-69 donijela stabilizaciju. Nova klupska uprava sastavila je jedan od najjačih timova, barem po imenima. Legendama Karaburme, Slobodanu Santraču i Iliji Petkoviću, priključeni su asovi na zalasku karijere – Dragoslav Šekularac i Miloš Milutinović – kojima treba dodati Dragoslava Stepanovića, sjajnog defanzivca i budućeg reprezentativca, potom Zdravka Jokića, današnjeg stručnog konsultanta na TV Arena Sport. Meč OFK Beograda i Veleža, 4. maja 1969. godine, ostaće upamćen po tome što je Vladimir Pecelj (1947-2022) prvi put od početka odigrao zvaničnu utakmicu za Velež.
Prvo poluvrijeme susreta Romantičara i Rođenih prošlo je u slaboj i nezanimljivoj igri, bez mnogo šansi. Na poluvremenu je Žarko Mihajlović, trener Beograda, umjesto Ninoslava Zeca, u igru uveo veterana, 36-godišnjeg Miloša Milutinovića. Upravo je legendarna “Plava čigra”, kasnije trener Veleža s kojim je osvojio Kup maršala Tita, postigao prvi gol u 48. minutu. Na asistenciju Santrača, Milutinović je plasirao loptu ispod Slobodana Mrgana, koji je mijenjao Envera Marića (1:0). Mostarci se tada otvaraju, Bajeviću je u 55. minutu zbog ofsajda poništen gol, što je bila najava velikog preokreta u narednih 20-ak minuta.
U 57. minutu je Kemal Šestić izveo slobodan udarac s 25 metara, iznenadio golmana Bratislava Đorđevića, kojem je lopta kroz noge prošla u mrežu (1:1). Samo osam minuta kasnije nova greška čuvara mreže Romantičara: u pokušaju da izbije, promašio je cijelu loptu ispred Jadranka Topića, a 20-godišnjem napadaču Veleža nije bilo teško da pogodi prazan gol (1:2). Tačku na preokret stavio je Salem Halilhodžić, koji je 15 minuta prije kraja završio sjajnu akciju Rođenih za konačan rezultat (1:3). Bila je to možda najbolja partija Veleža u sezoni koju su Mostarci okončali na osmom mjestu s 34 boda.
OFK Beograd – Velež 1:3 (0:0)
Beograd, 4. maj 1969. Omladinski stadion na Karaburmi. Gledalaca 7.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Podlipnik (Domžale).
Strijelci: 1:0 Milutinović (48), 1:1 Šestić (57), 1:2 Topić (65), 1:3 Halilhodžić (75).
OFK BEOGRAD: B. Đorđević, K. Mitrović, Stamevski, Vukašinović, Mešanović, Stepanović, D. Stojanović, Zec (Milutinović), Santrač, Šekularac, Petković (Matković). Trener: Žarko Mihajlović.
VELEŽ: Mrgan, Pecelj (Čolić), I. Prskalo, Benco, K. Šestić, M. Karamehmedović, Topić, S. Halilhodžić, Bajević, Oručević, Kordić. Trener: Sulejman Rebac.