Na današnji dan: Sloboda izborila finale Kupa maršala Tita

Svi putevi vodili su na Tušanj, 7. aprila 1971. godine, na utakmicu polufinala Kupa maršala Tita između Slobode i Dinama

Piše: J. MRŽLJAK

Od (jesenjeg) trnja do (proljetnih) zvijezda, tako bi navijači Slobode mogli opisati nastupe svojih ljubimaca u sezoni 1970-71. Crveno-crni su jesenji dio Prvenstva Jugoslavije okončali na posljednjem mjestu, zbog čega je u finišu polusezone došlo do smjene na klupi: Munib Saračević je morao mjesto prepustiti svom dotadašnjem pomoćniku Josipu Duvančiću (1935-2023). Popularni “Mićo”, igračka i trenerska legenda Tušnja, za kratko vrijeme je preporodio Slobodu, što je pokazalo proljeće 1971. godine, jedna od najboljih polusezona u historiji tuzlanskog kluba.

Drugi dio je počeo minimalnom pobjedom na Tušnju protiv drugoligaša Dubočice iz Leskovca, 28. februara 1971. godine, u meču osmine finala Kupa maršala Tita (1:0), a strijelac jedinog pogotka bio je Jusuf Hatunić. Sedam dana kasnije počinje bijeg s dna prvenstvene tabele: golom Omera Jusića Tuzlaci pobjeđuju Vojvodinu u Novom Sadu (1:0). Uspješna prvenstvena serija nastavljena je remijem u Kragujevcu protiv Radničkog (0:0) i pobjedom nad “Željom” (1:0) u jednoj od najposjećenijih utakmica na Tušnju, koju je riješio Časlav Jevremović.

Između dva prvenstvena susreta, Crveno-crni bilježe veliki trijumf u četvrfinalu Kupa maršala Tita – golovima Jevremovića i Jovanovića, 17. marta je na Karaburmi pobijeđen OFK Beograd (2:1). Žrijeb je odlučio da u polufinalu Sloboda bude domaćin zagrebačkom Dinamu, u meču koji je zakazan za 7. april 1971. Iako gosti, zagrebački Modri bili su favorit, jer su meč polufinala kupa dočekali na trećem mjestu prvenstvene tabele, s 11 bodova više od 16-plasirane Slobode. S klupe ih je predvodio Zlatko Čajkovski, slavni jugoslovenski fudbaler i trener, koji se smatra tvorcem velikog Bayerna: “Čik” je u prvi tim bavarskog giganta uveo legendarne asove Franza Beckenbauera, Seppa Maiera i Gerda Müllera.

Na današnji dan prije 53 godine svi putevi vodili su na Tušanj. Tokom dana je padala kiša, no do početka utakmice je Tuzlu obasjalo sunce. Lijepo vrijeme, pogodan teren, pune tribine, najbolji sastavi trenera Duvančića i Čajkovskog, postojali su svi preduslovi za fudbalski spektakl. Nakon početnog ispitivanja snaga i polušansi Jovanovića i Hukića s jedne, odnosno Senzena i Lalića s druge strane, domaćin je imao stopostotnu priliku u 17. minuti: Muhamed Glavović je sjajno asistirao Časlavu Jevremoviću, čiji je udarac odbranio Fahrija Dautbegović, a odbijenu loptu Glavović nije uspio ubaciti u mrežu.

U 32. minutu je “planuo” Tušanj. Mustafa Hukić je prošao po desnoj strani, pored Damira Valeca je uspio ubaciti u šesnaesterac, gdje je bio Časlav Jevremović, koji se s desetak metara iskosa pogodio lijevi gornji ugao gola Dautbegovića za veliko slavlje i petarde na tribinama (1:0). Igra je živnula nakon vodstva Slobode, pa su do odmora Gucmirtl i Lalić promašili prilike za izjednačenje, a Glavović i Jusić da povećaju prednost Tuzlaka. Čajkovski u poluvremenu uvodi Živiničanina Denijala Pirića i vrši nekoliko taktičkih promjena koje su ubrzale igru Dinama.

Prvu priliku u nastavku je stvorio Krasnodar Rora, ali je Josip Gucmirtl zakasnio na njegov centaršut. Potom je Ivica “Gegi” Miljković raspalio s 25 metara i Rizahu Meškoviću dao priliku za paradu. Do kraja utakmice Dinamo napada, Sloboda se brani i iz kontranapada preko Hukića i Glavovića opasno ugrožava gol Dautbegovića. Posljednju šansu imao je Gucmirtl, čiji je udarac izblokirao Faruk Pašić. Nakon posljednjeg zvižduka sudije Maksimovića na Tušnju je nastalo neopisivo slavlje.

Sloboda je tako ostvarila najveći uspjeh u dotadašnjoj 52-godišnjoj historiji i postala treći bh. klub u finalu Kupa maršala Tita – nakon Veleža (1958) i Sarajeva (1967). U finalu su Tuzlaci poraženi od Crvene Zvezde, ali je ostalo sjećanje na veliki uspjeh. Osim finala Kupa maršala Tita, puleni Miće Duvančića su tokom proljeća 1971. godine osvojili 21 bod u prvenstvu i s pozicije “fenjeraša” skočili na deseto mjesto tabele.