Drugi meč pod reflektorima na Tušnju: Kako je oslabljena Sloboda, 22. jula 1978. godine, preokrenula rezultat protiv Lillestrøma, iako je između stativa stajao vezista Ešef Jašarević
Piše: J. MRŽLJAK
Već smo pisali da je tokom ‘70-ih i ‘80-ih godina prošlog stoljeća Intertoto kup bio takmičenje za popunjavanje ljetnje praznine, kako sa sportskog, tako i komercijalnog aspekta. Naime, u nedostatku susreta domaćih prvenstava, utakmice Intertoto kupa nalazile su se na tiketima kod nas popularne “Sportske prognoze”. Spisak učesnika bio je šarolik, uglavnom sastavljen od klubova koji ne bi izborili plasman u tri najveća evropska kupa (Kup šampiona, Kup pobjednika kupova, Kup UEFA), ali su nastupali i prvaci i ponajbolji timovi u državi.
Nakon što su u sezoni 1977-78 igrali u Kupu UEFA protiv španskog Las Palmasa, a domaće prvenstvo završili na šestom mjestu, fudbaleri tuzlanske Slobode su tokom ljeta 1978. nastupili u Grupi 8 Intertoto kupa. Protivnici Crveno-crnih bili su izraelski prvak Maccabi Netanya, norveški šampion Lillestrøm i švedski viceprvak Elfsborg. Ovdje treba napomenuti da su u to vrijeme prvenstva Norveške i Švedske igrana u jednoj kalendarskoj godini, dok izraelski klubovi još nisu nastupali u zvaničnim evropskim kupovima, što znači da im je Intertoto bio jedini izlaz u svijet.
Stoga ne čudi da su se od 1. kola, odigranog 24. juna 1978. godine, izdvojili Maccabi i Sloboda, koji su u međusobnom susretu u Izraelu remizirali (2:2). Potom su Tuzlaci upisali poraz u Švedskoj od Elfsborga (0:1), da bi prvi krug okončali još jednim gostovanjem i pobjedom nad Lillestrømom (3:1). Drugi krug je Sloboda počela pobjedom nad Elfsborgom (3:2) u historijskoj prvoj utakmici pod reflektorima na Tušnju, 15. jula 1978. Sloboda je uoči dva posljednja kola držala drugo mjesto, s dva boda manje od Maccabija.
Na današnji dan prije 47 godina, u meču 5. kola, u Tuzlu je došla ekipa Lillestrøma. Iako je Sloboda bilježila solidne rezultate, a klupska uprava jačala infrastrukturu – Norvežane je dočekao haos na Tušnju. Mustafa Hukić je prešao u Osijek, Fuad Mulahasović i Ranko Cakić otišli na odsluženje vojnog roka, Aleksandar Miličić i Radomir Jovičić prekinuli profesionalnu karijeru, Ešref Jašarević i Cvijetin Blagojević bili na izlaznim vratima. Uz to, Dževad Šećerbegović je odbio nastupiti protiv Lillestrøma jer klub nije izvršio novčane obaveze prema njemu.
Golman Jasmin Divanefendić je odbio nastup iz drugog razloga. Odlaskom Cakića je očekivao da će konačno, nakon dugog grijanja klupe, imati sigurnu “jedinicu”, ali je trener Đorđe Gerum u Intertoto kupu šansu pružao i mladom 19-godišnjem Mirzi Hadžiću. Atmosfera u klubu je bila sve samo ne dobra uoči susreta s norveškim prvakom, kojeg je s klupe predvodio engleski trener Joe Hooley. Lillestrøm je kvalitet pokazao u prethodnoj sezoni Kupa šampiona, pobijedivši u prvoj utakmici prvog kola slavni Ajax (2:0), ali je ekipa trenera Tomislava Ivića u revanšu u Amsterdamu nadoknadila zaostatak i trijumfovala 4:0.
Drugi meč pod reflektorima je na Tušanj privukao 6.000 gledalaca, koji su imali dosta razloga za nerviranje. Podmlađena ekipa Slobode se dosta mučila u susretu u kojem je pobjeda bila imperativ za ostanak u trci za osvajanje Grupe 8. Solidno popunjene tribine su zanijemile u 21. minutu, kada je pogriješio Kasim Alibegović, a Leif Hansen savladao Hadžića (0:1). Pet minuta kasnije je Verlašević iz slobodnog udarca sa 17 metara pogodio prečku, da bi na početku drugog poluvremena stigao novi šok.
Mirza Hadžić je zadobio lakši potres mozga, a kako Sloboda, zbog “ljutnje Divaefendića”, nije imala rezervnog golmana, između stativa je stao vezista Ešef Jašarević!? Ipak, u posljednjih 25 minuta se desio preokret. Sredinom drugog poluvremena se Alibegović najbolje snašao u gužvi pred golom Arne Amundsena i izjednačio rezultat (1:1). Uslijedili su kolosalni promašaji Slobodana Dijamanta i Merseda Kovačevića, da bi u posljednjim trenucima Sloboda ipak stigla do pobjede. Mladi Sead Sarajlić, najbolji igrač utakmice, postigao je gol, iako su gosti reklamirali ofsajd (2:1).
Pobjeda nad Lillestrømom bila je posljednja dobra vijest za navijače Slobode u ljeto 1978. U odlučujućem susretu Tuzlaci nisu uspjeli savladati Maccabi Netanya: remi na Tušnju (2:2) je Izraelcima donio prvo mjesto. Poslije utakmice s Maccabijem je Đorđe Gerum kormilo prepustio Branimiru Bevandi, dok je Cvijetin Blagojević prešao u Crvenu Zvezdu. Potpuno neočekivano je mladi tim Slobode u narednoj sezoni (1978-79) osvojio osmo mjesto i ostao u gornjoj polovini tabele. Najzaslužniji za uspjeh bio je “uvrijeđeni” Jasmin Divanefendić, najbolji golman prvenstva, koji je u 27 utakmica samo 15 puta vadio loptu iz mreže. Pet godina kasnije (1983) je Sloboda slavila u Intertoto kupu…
Sloboda – Lillestrøm 2:1 (0:1)
Tuzla, 22. juli 1978. Stadion Tušanj. Gledalaca 6.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Damir Matovinović (Rijeka). Žuti kartoni: Verlašević (Sloboda), Grønlund, Tomteberget, Hansen (Lillestrøm).
Strijelci: 0:1 Hansen (21), 1:1 Alibegović (65), 2:1 Sarajlić (89).
SLOBODA: M. Hadžić (Jašarević), I. Hadžić, Mališević, Blagojević, Verlašević, Alibegović, Sarajlić, Jašarević (Mujezinović), M. Kovačević, Džafić (Dijamant), Ibrić. Trener: Đorđe Gerum.
LILLESTRØM: Amundsen, Berg, Birkelund, Kordahl, Hammer, Tømmervåg, Grønlund, Lønstad, Hansen, Tomteberget, Dokken. Trener: Joe Hooley.
