Niko nije očekivao povoljan rezultat: 12 sati nakon nedjeljnih utakmica domaćeg prvenstva, Ivica Osim je u ponedjeljak ujutro okupio reprezentativce na beogradskom aerodromu i odveo ih na večernji susret protiv Belgije.
Piše: J. MRŽLJAK
Poraz od Francuske na Parku Prinčeva (0:2), 16. novembra 1985. godine, označio je kraj jednog od najgorih kvalifikacionih ciklusa fudbalske reprezentacije Jugoslavije. U petoj grupi kvalifikacija za Mundijal u Meksiku, Plavi su osvojili tek četvrto mjesto – iza Francuske, Bugarske i DR Njemačke – ispred slabašnog Luksemburga, kojeg su jedva dva puta dobili minimalnim rezultatom (1:0).
Naravno, debakl u kvalifikacijama koštao je posla selektora Miloša Milutinovića, jednog od najboljih fudbalera u historiji jugoslovenskog fudbala. Legendarnu “Plavu čigru” su na selektorsku klupu progurali trenerski uspjesi s Veležom (osvajanje Kupa maršala Tita) i Partizanom (prvak Jugoslavije), ali je reprezentacija bila krupan zalogaj i morao je odstupiti nakon manje od 18 mjeseci.
Neuspjeh u kvalifikacijama bio je signal da će reprezentacija Jugoslavije u proljeće 1986. godine biti poželjan “sparing partner” selekcijama koje su se plasirale u Meksiko. Ne treba ni podsjećati da su Plavi bili “svjetski šampioni prijateljskih utakmica”, briljirali u utakmicama bez rezultatskog značaja, pa su najbolje svjetske reprezentacije beogradskom savezu izdašno plaćali prijateljske utakmice. Tradicija je nastavljena i u proljeće 1986. godine: dogovorena su gostovanja kod Brazila, SR Njemačke i Belgije, koja su u kasu FSJ donijela čistu zaradu od 90 hiljada dolara.
Mali problem je bio što reprezentacija Jugoslavije nije imala selektora nakon odlaska Milutinovića, pa su čelnici FSJ ukazali povjerenje “privremenom stručnom štabu”, kojeg su činili Ivica Osim, trener Željezničara, i Ivan Toplak, “vojnik saveza”. Ovaj tandem je uspješno vodio olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije, osvojili su bronzu na Igrama u Los Angelesu, a dodatno ih je preporučila činjenica da u prijateljskim utakmicama s Brazilom, SR Njemačkom i Belgijom nisu mogli računati na igrače iz inostranih klubova.
Između 26. i 27. kola Prvenstva Jugoslavije su Plavi “skoknuli” preko Atlantika i 30. aprila 1986. odigrali prijateljsku utakmicu s Brazilom, najvećim favoritom za titulu u Meksiku. Selekcija koju su prevodili Osim i Toplak, sastavljena od igrača iz domaćeg prvenstva, pružila je snažan otpor favorizovanom domaćinu, pred 70.000 gledalaca u Recifeu. Plavi su vodili golovima Nenada Gračana i debitanta Milana Jankovića, ali je fudbalski mađioničar Zico tri puta matirao Živana Ljukovčana za pobjedu “Karioka” (4:2).
Uprkos porazu, mogao se uočiti pozitivan utjecaj legendarnog Štrausa s Grbavice, koji je 12 mjeseci ranije sa Željom zamalo izborio finale Kupa UEFA. Samo 11 dana nakon susreta s Brazilom, 11. maja, između 28. i 29. kola domaćeg prvenstva, Plavi su u Bochumu odigrali odličnu utakmicu protiv SR Njemačke. “Ohrabrujući remi”, pisalo je u novinskim izvještajima s utakmice u kojoj je briljirao Haris Škoro. Napadač Željezničara je sjajnim pogotkom savladao Tonija Schumachera i doveo Plave u vodstvo, ali je Rudi Völler poravnao za konačnih 1:1.
Mini-ciklus prijateljskih utakmica zaključen je na današnji dan prije 38 godina. Nekih 12 sati nakon nedjeljnih prvenstvenih utakmica 29. kola, reprezentativci su se u ponedjeljak rano ujutro okupili na beogradskom aerodromu i odletjeli na večernju utakmicu protiv Belgije u Brusselu!? Niko nije očekivao povoljan rezultat u susretu s jakim domaćinom, čije su zvijezde bili Jean-Marie Pfaff (Bayern), Eric Gerets (PSV), Frank Vercauteren (Anderlecht), Jan Ceulemans (Brugge), Enzo Scifo (Anderlecht), Nico Claesen (Standard), Erwin Vandenbergh (Anderlecht), Franky Van der Elst (Brugge)…
Većina ovih fudbalera su bili članovi selekcije “Crvenih đavola”, koja je dvije godine ranije glatko pobijedila Jugoslaviju (2:0) na završnici Evropskog prvenstva u Francuskoj. Ivica Osim i Ivan Toplak su se odlučili za ekipu koja je dobro parirala Kariokama i Panzerima, tim u kojem su bila trojica fudbalera Željezničara – Mirsad Baljić, Haris Škoro i Mehmed Baždarević, potonji prvi put s kapitenskom trakom reprezentacije. Oko 15-ak hiljada gledalaca na čuvenom Heyselu vidjelo je jedno od najboljih poluvremena jugoslovenske reprezentacije, a u glavnoj ulozi je bio Haris Škoro.
Već u 7. minutu sjajna akcija Plavih (te večeri u bijelim dresovima), koju je počeo Blaž Slišković, uposlio Mirsada Baljića, uslijedio je centaršut na glavu Harisa Škore i Pfaff je bio nemoćan (0:1). Škoro je bio u glavnoj ulozi i kod drugog gola: odigrao je dupli pas s Nenadom Gračanom, a vezista Rijeke je izašao pred golmana Bayerna, prodao mu “lažnjak” i poslao loptu u nebranjeni dio mreže (0:2).
Grogirane Belgijance dotukla je Željina veza u 36. minutu: Baždarević je u šesnaestercu uposlio Škoru, na kojeg su nepropisno startovala dvojica domaćih igrača. Francuski sudija Alain Delmer je pokazao na bijelu tačku, a siguran izvođač jedanesterca bio je Zlatko Vujović (0:3). Gosti su do odmora mogli postići još dva gola i potpuno poniziti Belgijance, ali je Jean-Marie Pfaff bravurozno odbranio udarce Škore i Sliškovića.
Belgijski selektor Guy Thys je na poluvremenu zamijenio čak šest igrača, “Crveni đavoli” su u nastavku zaigrali znatno bolje, ali se i osjetio umor pulena Osima i Toplaka, koji su noć ranije igrali domaće prvenstvene utakmice. Jedino što su domaći uspjeli je da ublaže poraz golom Nica Claesena (1:3). U finišu utakmice su i Osim i Toplak napravili izmjene, umjesto meastralnog Škore u igru je ušao “Veležovac” Sead Kajtaz i upisao svoj jedini nastup u dresu A-reprezentacije Jugoslavije.
Pobjeda jugoslovenske reprezentacije dobila je pravu vrijednost narednog mjeseca, kada je Belgija izborila plasman u polufinale Mundijala i tamo bila zaustavljena od budućeg prvaka Argentine (0:2), uz dva gola Diega Maradone. Mnogo važnija je bila spoznaja da je Ivica Osim pravi čovjek za upražnjeno mjesto selektora. Zaista, na kraju sezone je legendarni “Štraus” završio 8-godišnju misiju u Željezničaru i počeo uspješni mandat na klupi jugoslovenske reprezentacije, od koje će se na emotivan način oprostiti u maju 1992.
Belgija – Jugoslavija 1:3 (0:3)
Brussel, 19. maj 1986. Stadion Heysel. Gledalaca 15.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Alain Delmer (Francuska). Žuti karton: Baždarević (Jugoslavija).
Strijelci: 0:1 Škoro (7), 0:2 Gračan (23), 0:3 Vujović (36), 1:3 Claesen (60).
BELGIJA: Pfaff, Gerets (Grün), Renquin (F. Van der Elst), L. Van der Elst (Scifo), Demol (Broos), Vervoort (De Wolf), Vandereycken (Clijsters), Vercauteren, Claesen, Vandenbergh, Ceulemans. Selektor: Guy Thys.
JUGOSLAVIJA: Ljukovčan, Miljuš, Baljić, M. Janković, Elzner, Radanović, Škoro (Kajtaz), Gračan (I. Gudelj), Slišković (Vulić), Baždarević, Zl. Vujović (Mrkela). Stručni štab: Ivica Osim i Ivan Toplak.
