Sjećanje na najspektakularnije produžetke u historiji jugoslovenskog fudbala, duel kojem su svjedočili milioni TV gledalaca 17. oktobra 1974.
Piše: J. MRŽLJAK
Kada se spomenu kup utakmice Veleža i Željezničara, ljubiteljima fudbala odmah će se javiti sjećanje na legendarno finale na Marakani, 24. maja 1981. godine, kada su Mostarci slavili 3:2 i osvojili prvi trofej u klupskoj historiji. No, Rođeni i Plavi odigrali su još dramatičniju kup utakmicu, susret koji je donio neviđene preokrete na današnji dan prije 49 godina.
Sezona je 1974-75, kada je Kup maršala Tita igran po ubrzanom tempu – od augusta do novembra 1974. Žrijeb je u četvrfinalu spojio Želju i Veleža, a određeno je da Plavi budu domaćini. Klub s Grbavice, tada domaćin na Koševu, u prve dvije runde imao je lagan posao protiv drugoligaša Prištine (4:0) u Sarajevu i republičkog ligaša Timoka u Zaječaru (5:2).
Velež je također imao protivnike iz nižih rangova takmičenja, ali su se Mostarci malo više namučili: Najprije su u gostima slavili protiv drugoligaša Novog Sada (2:0), potom i protiv drugoligaša Zagreba pod Bijelim Brijegom (2:1).
U jesen 1974. su fudbaleri Veleža igrali loše u prvenstvu, upisali šest poraza u prvih 10 utakmica, pa su na Koševo stigli na diobi 15. pozicije, s istim brojem bodova kao i pretposljednji Proleter.
Jedan od glavnih razloga za neuspjehe bio je raspad legendarnog BMV-a: 20. septembra 1974. je Enver Marić otišao na odsluženje vojnog roka, a dva dana kasnije u prvenstvenoj utakmici protiv Slobode (5:0) teško je povrijeđen Duško Bajević. U iščekivanju decembarskog odlaska u JNA, početkom oktobra povrijeđen je i Vladimir Pecelj, da bi 10-ak dana kasnije u meču protiv Crvene Zvezde na Marakani (0:1) iz stroja izbačen i Marko Čolić.
Sulejman Rebac, trener Veleža, bio je na pravim mukama, jer su Rođeni igrali na tri fronta. U 1. kolu Kupa UEFA eliminisali su moskovskog Spartaka, a šest dana nakon susreta s Željom čekalo ih je gostovanje u Beču kod Rapida, u prvom duelu 2. kola najmasovnijeg evropskog takmičenja. Susret protiv Željezničara bio je drugo gostovanje Rođenih na Koševu u svega 10-ak dana, nakon što su Mostarci u prvenstvu poraženi od Sarajeva (1:3), u bh. derbiju u kojem ih je razbio dvostruki strijelac, 19-godišnji Safet Sušić.
Ni Milan Ribar, trener Želje, nije mogao računati na povrijeđene članove šampionske ekipe – Branimira Jelušića, Boška Jankovića i Dragana Kojovića – a tokom ljetne pauze je reprezentativac Enver Hadžiabdić prešao u redove belgijskog kluba Charleroi. Željo je bh. derbi u Kupu dočekao plasiran na devetu poziciju u prvenstvu, s ciljem da drugi put uzastopno izbori plasman u polufinale Kupa maršala Tita.
Bio je to posljednji susret četvrtfinala, odigran u četvrtak 17. oktobra 1974. godine, uz direktan TV prenos. Kada je legendarni sudija Marijan Rauš iz Varaždina, tačno u 14,30 sati, dao znak za početak susreta, milioni ljubitelji fudbala kraj malih ekrana svjedočili su neviđenoj utakmici.
Od prvog sudijskog zvižduka su gosti bili bolji tim, redale su šanse Vahida Halilhodžića, Momčila Vukoja, Franje Vladića, ali je Slobodan Janjuš činio čuda na golu Želje. U jednom trenutku je Vladić savladao “Čobu”, ali se na gol crti ukazao Josip Katalinski i spasio Plave.
Kazna za promašaje stigla je u posljednjim trenucima prvog poluvremena. Slobodan Kojović je asistirao Midhatu Avdukiću, koji je savladao Slobodana Mrgana (1:0). U nastavku ista slika na terenu: Velež napada, Željo se brani.
Kada se činilo da će puleni Milana Ribara izdržati pritisak, 10-ak minuta prije kraja, u jednoj gužvi najprisebniji je bio Momčilo Vukoje (1:1) i tako utakmicu odveo u najspektakularnije produžetke u historiji jugoslovenskog fudbala.
Samo što je počeo prvi produžetak, Mostarci su izveli munjevitu akciju, koju je pogotkom zaključio Vahid Halilhodžić (1:2). Desetak minuta kasnije “Vaha” je nakon solo prodora još jednom matirao Janjuša (1:3) i činilo se da je riješeno pitanje pobjednika. Ipak, do isteka prvog produžetka je Slobodan Kojović uspio vratiti neizvjenost (2:3).
Drugi produžetak donosi nova uzbuđenja. Igrao se 107. minut, kada je Katalinski šutirao, lopta je zakačila Ahmeta Glavovića i prevarila Mrgana (3:3). Samo tri minuta kasnije potpuni preokret: Rezervista Mladen Marić je centrirao u šesnaesterac Veleža, tamo je najviši u skoku bio Josip Katalinski i glavom postigao gol odluke (4:3).
Željo je izborio polufinale, u kojem će mu biti “oduzeto” ono što je dobio protiv Veleža: Iako su Plavi bili dominantni protiv drugoligaša Borca u Banjoj Luci, domaćin je slavio 2:1 i plasirao se u finale.
Željezničar – Velež 4:3 (1:1, 1:0)
Sarajevo, 17. oktobar 1974. Stadion Koševo. Gledalaca 5.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Marijan Rauš (Varaždin).
Strijelci: 1:0 Avdukić (45), 1:1 Vukoje (80), 1:2 Halilhodžić (91), 1:3 Halilhodžić (102), 2:3 Kojović (104), 3:3 Glavović-autogol (107), 4:3 Katalinski (110).
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Deraković, Bećirspahić, H. Saračević, Katalinski, Glamočak, S. Kojović, Bratić, Avdukić (M. Marić), Odović, Šerbo. Trener: Milan Ribar.
VELEŽ: Mrgan, M. Mulahasanović, Dž. Hadžiabdić, Ledić, A. Glavović, B. Primorac, Topić, Kvesić, V. Halilhodžić, Vladić, Vukoje. Trener: Sulejman Rebac.
