Tačno 38 dana nakon što je Hajduk na Koševu slavio u prvenstvenoj utakmici, Bordo tim se revanširao u polufinalu Kupa maršala Tita, 27. aprila 1983.
Piše: J. MRŽLJAK
Malo koja sezona bila je tako “intenzivna” i burna za fudbalere Sarajeva kao 1982-83. Bordo tim je igrao na tri fronta, bilo je mnogo uspona i padova, promjena u igračkom i trenerskom kadru. Nakon što je Safetu Sušiću, kapitenu Sarajeva, Fudbalski savez Jugoslavije uskratio prijevremenu dozvolu za odlazak u inostranstvo, legendarni “Pape” je u jesen 1982. neplanirano produžio boravak na Koševu. U tom periodu je Sarajevo zauzelo četvrto mjesto u jesenjoj polusezoni domaćeg šampionata i prošlo dvije prepreke u Kupu UEFA, prije nego je žrijeb odredio da Bordo tim u osmini finala igra s budućim pobjednikom Anderlechtom.
Ako Sarajevo nije imalo sreće u Kupu UEFA, pri izvlačenju parova Kupa maršala Tita kuglice su mazile klub s Koševa. U prve dvije runde, odigrane u jesenjoj polusezoni Sarajevo je zaprotivnike imalo republičke ligaše. Rudar iz Kaknja je savladan u gostima 3:0 golovima Predraga Pašića (2) i Safeta Sušića, da bi u osmini finala na Koševo stigao skopski Rabotnički, koji je u prethodnoj rundi eliminirao gradskog rivala Željezničara. Makedonski trećeligaš je najavio senzaciju, poveo 0:2, nakon čega se Bordo tim “uozbiljio” i golovima Bobana Božovića, Safeta Sušić, Muhidina Teskeredžić, Faruka Hadžibegić i golmana Slobodana Janjuš s bijele tačke preokrenuo za pobjedu 5:2.
U četvrfinalu se našlo sedam prvoligaša i jedan republički ligaš i opet je Sarajevo imalo nevjerovatnu sreću u žrijebu i za protivnika dobilo Orijent iz Rijeke. Meč je odigran u drugom dijelu sezone, kada se desilo dosta promjena u klubu s Koševa. Safet Sušić je prešao u redove PSG-a, Predrag Pašić krajem marta 1983. obukao sivomaslimastu uniformu JNA, a došlo je i do smjene na klupi – Boško Antić je preuzeo mjesto Srboljuba Markuševića. Oslabljeno Sarajevo je počelo posustajati u šampionatu i s poljuljanim samopouzdanjem prilično sretno prošlo Orijenta boljim izvođenjem jedanaesteraca (4:3), nakon što je meč na riječkoj Krimeji završen bez golova, 6. aprila 1983.
Uoči žrijeba polufinala – u kojem su se pored Bordo tima našli hrvatski prvoligaši Dinamo, Hajduk i Rijeka – Petar Nadoveza, trener Splićana, iznio je svoju želju: “Sve samo ne Sarajevo na Koševu”. No, kuglice su spojile Bordo tim i Bijele, baš na Koševu. Zašto se Nadoveza bojao ovakvog scenarija? Dvije pobjede na Koševu u nešto više od mjesec dana činile su teško dostižnim, čak i po teoriji vjerovatnosti. Naime, u 19. prvenstvenom kolu, 20. marta 1983. godine, Splićani su u gostima pobijedili ekipu Sarajeva 3:1 golovima Gorana Šušnjare i prerano preminulog rođenog Sarajlije Mladena “Keme” Bogdanovića (2)…
Tačno 38 dana kasnije, 27. aprila 1983. godine, ekipe Sarajeva i Hajduka su se ponovo našle na istom mjestu, ovaj put u polufinalu Kupa maršala Tita. U odnosu na prvu utakmicu je Boško Antić uveo Želimira Vidovića, Harisa Smajića i Ivicu Vujičevića umjesto Dragan Božovića, Davora Jozića i Predraga Pašića, dok je Petar Nadoveza u prvih 11 stavio Nikicu Cukrova i Zdenka Adamovića umjesto Davora Čopa i Gorana Šušnjare. Po lijepom vremenu na Koševu se okupilo oko 15 hiljada gledalaca, koji su očekivali drugi plasman Bordo tima u finale, nakon što je prva šampionska generacija, baš protiv Hajduka, izgubila jedino finale u jednoj utakmici odigrano van Beograda (1967).
Značaj utakmice sputao je fudbalere oba tima, igralo se slabo i nepovezano, skoro bez ikakvih šansi. Domaći su jalovo i oprezno napadali, bojeći se ponavljanja scenarija iz prvenstvene utakmice, kada su Splićani ubojitim kontrama došli do pobjede. Najbolju šansu u prvom dijelu imao je Ivica Vujičević, čiji je udarac u 35. minuti odbranio Zoran Simović. U nastavku ista slika, slaba i nepovezana igra, ali su Splićani malo opasniji, pa Dušan Pešić propušta priliku, a Mišo Krstičević pogađa stativu. Kako se bližio kraj, tempo je dodatno opao, činilo se da akteri jedva čekaju kraj i jedanaesterce.
Desetak minuta prije je Boško Antić povukao potez koji će se pokazati ključnim. Trener Sarajeva je napravio dvostruku izmjenu, uveo Slavišu Vukičevića i Davora Jozića umjesto Bobana Božovića i Mehmeda Janjoša i baš su rezervisti kreirali pogodak odluke. Igrao se 82. minut kada je Smajić uposlio Vukičevića, činilo se da će vezisti Sarajeva lopta pobjeći u gol-aut. Međutim, Vukičević je stigao loptu, uputio sjajan centaršut u sredini, gdje je bio Jozić i udarcem s 10-ak metara matirao Simovića za erupciju na Koševu (1:0). Tako je Sarajevo izborilo drugo finale Kupa maršala Tita, u kojem će 24. maja na beogradskoj Marakani biti poraženo od Dinama (2:3).
Sarajevo – Hajduk 1:0 (0:0)
Sarajevo, 27. april 1983. Stadion Koševo. Gledalaca 15.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Pane Ivanov (Kavadarci).
Strijelac: 1:0 Jozić (82).
SARAJEVO: Janjuš, Radeljaš, Kapetanović, Ž. Vidović, N. Ferhatović, Hadžibegić, H. Smajić, Janjoš (Jozić), Musemić, Vujičević, B. Božović (Vukičević). Trener: Boško Antić.
HAJDUK: Simović, Cukrov, Miljuš, Krstičević, B. Primorac, Jelikić, Adamović, Čelić, Pešić (Vulić), Šalov, M. Bogdanović. Trener: Petar Nadoveza.
