Utakmica se ne pamti zbog penal-serije nego po nikad dramatičnijim događajima koji su prethodili susretu na Grbavici.
Piše: J. MRŽLJAK
Vjerovatno najoriginalniji “patent” fudbala na prostoru bivše Jugoslavije bili su jedanaesterci nakon neriješenih ishoda prvenstvenih utakmica. “Miljanovi penali” (nazvani po idejnom tvorcu Miljanu Miljaniću) uvedeni su na startu sezone 1988-89 i zamišljeni kao način promocije igre na pobjedu na jugoslovenskim prvoligaškim terenima. Dok su Englezi već tada jedini u Evropi imali pravilo “tri boda za pobjedu”, u Jugoslaviji ste mogli ostati bez boda za neriješen rezultat. Ovo pravilo je davalo dodatnu rezultatsku draž utakmicama, ali je predstavljalo noćnu moru za fudbalere koji su često ostajali bez premije i boda osvojenog na terenu.
Koliko su “Miljanovi” penali bili surovi pokazuje primjer sarajevskog gradskog derbija. Tri posljednja jugoslovenska prvenstvena okršaja Željezničara i Sarajeva okončana su remijem i svaki put je penal-bod pripao timu s Grbavice. Prvi sarajevski derbi okončan izvođenjem jedanaesteraca odigran je na današnji dan prije 44 godine, na startu posljednje sezone šampionata “velike Jugoslavije” (1990-91). Ipak, ova utakmica se ne pamti zbog penala nego po nikad dramatičnijim događajima koji su prethodili susretu na Grbavici. Priča je počela 3,5 mjeseca ranije – 25. aprila 1990. godine – kada su na Koševu u 30. kolu prethodnog prvenstva (1989-90) igrali Sarajevo i Dinamo.
Bordo tim je vodio grčevitu borbu za opstanak i na poluvremenu je imao gol prednosti (1:0), kada je nesavjesni navijač s “istoka” Koševa limenkom piva gađao Kujtima Šalju, fudbalera Dinama. Umjesto Šalje, limenka je u glavu pogodila sudiju Zorana Petrovića iz Beograda, koji zadobio povredu i zbog toga prekinuo utakmicu. Fudbalski savez Jugoslavije je susret registrovao pobjedom gostiju (0:3) i upravo su ovi izgubljeni bodovi bili razlog zbog kojeg je Sarajevo završilo na 17. mjestu koje vodi u Drugu ligu. Dok je fudbalska reprezentacija Jugoslavije, pod vodstvom Ivice Osima, tokom ljeta 1990. u Italiji uspješno nastupala na Svjetskom prvenstvu, pravna služba FK Sarajevo je vodila žestoku bitku kako bi klub s Koševa izbjegao seobu u niži rang.
Sarajevo se već našlo u žrijebu Druge lige, kada je donijeta odluka da se pet dana prije starta novog prvenstva ponovi utakmica prethodne sezone protiv Dinama. U utorak, 31. jula 1990. godine je Sarajevo položilo “popravni” i golom Daneta Kuprešanina savladalo Modre (1:0) za “povratak” u elitni rang. No, ovakav rasplet je značio da će, umjesto Sarajeva, društvo najboljih napustiti drugi velikan bh. fudbala – Velež. Tih dana su frcale iskre između tradicionalnih sportskih prijatelja s Koševa i Bijelog Brijega, a republički bh. savez je zahtijevao da beogradska kuća fudbala donese jedino moguće rješenje o proširenju Prve lige na 19 klubova, kako bi i Mostarci sačuvali status.
Na startu šampionata snage su trebali odmjeriti Željezničar i spašeno Sarajevo, kada se desio vrhunac teatra fudbalskih apsurda. Klupsko rukovodstvo Veleža je najavilo da će poslati “Rođene” na megdan Plavima, pa se fudbalska javnost šalila da je sve u rukama sudije Branka Bujića iz Bara, koji je trebao odrediti koga pustiti na teren Grbavice. U svakom slučaju, Veležovci su istog dana odbili putovati u Zagreb, na susret protiv istoimenog drugoligaša, i ovakav odlučan stav se pokazao djelotvornim. Dva dana nakon odigranih utakmica 1. kola je Konferencija FSJ donijela odluku o proširenju Prve lige na 19 klubova, čime je napravljen prostor i za ekipu iz Mostara.
Željezničar i Sarajevo su drugu sezonu uzastopno otvorili šampionat međusobnim okršajem, koji je 5. augusta 1990. na Grbavicu privukao 15.000 gledalaca. Plave je s klupe ponovo predvodio Mišo Smajlović, dok je novi trener Bordo kluba postao Rajko Rašević, bivši fudbaler Sarajeva i Željezničara. Prvo poluvrijeme je donijelo slabu igru, terensku inicijativu domaćina, ali bez pravih šansi pred Predragom Jušićem, novim golmanom Sarajeva.
Sarajevo je zaigralo ofanzivnije u nastavku, da bi sredinom drugog poluvremena došlo do 7-minutnog prekida zbog petardi i baklji koje su na teren ubacivali navijači Bordo tima. Nakon što je sudija Bujić naredio pražnjenje dijela tribina, Željo je poveo u 69. minutu. Akciju je počeo legendarni veteran Nikola Nikić, dodao 18-godišnjem Mariju Stanića, koji je napravio slalom kroz odbranu Sarajeva, a Zoranu Sliškoviću nije bilo teško da loptu ubaci u praznu mrežu (1:0).
Tek tada je Dragan Škrba došao u iskušenja, poslije pokušaja Ismeta Mulavdića, Miloša Nedića i Davora Jakovljevića. Kada se činilo da će Željezničar zabilježiti četvrtu zastopnu pobjedu u gradskim derbijima, dva minuta prije kraja je rezultat izjednačen. Haris Karamehmedović, bivši junior Sarajeva i prvotimac Željezničara (1987-1989), u drugom nastupu u bordo dresu, nakon debija u ponovljenoj utakmici protiv Dinama, prihvatio je loptu na vrhu šesnaesterca, oslobodio se nekoliko protivničkih igrača i snažnim udarcem matirao Škrbu (1:1).
Neriješen rezultat je odveo gradski derbi u jedanesterece i prvi put su udarci s bijele tačke odlučivali o osvajaču boda. Nakon promašaja Husrefa Musemića i Ismeta Štilića u prvoj seriji, osvajača boda riješio je udarac Mulavdića pored gola u trećoj seriji. Posljednji je šutirao Amar Osim, savladao Jušića za “polovični” trijumf Plavih (4:3). Zanimljivo da će historija ponoviti na startu proljetnog dijela na Koševu: Sarajevo i Željezničar su remizirali nakon 90 minuta (1:1), da bi Plavi bili precizniji u penal-seriji (2:4). Kuriozitet je da je posljednji gradski derbi u Jugoslaviji (“krnjoj”, bez klubova iz Hrvatske i Slovenije), 9. oktobra 1991. godine, završen neriješeno na Grbavici (0:0), a igrači Željezničara bili su opet precizniji s bijele tačke (5:4).
Željezničar – Sarajevo 1:1 (penali 4:3)
Sarajevo, 5. august 1990. Stadion Grbavica. Gledalaca 15.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Branko Bujić (Bar). Žuti kartoni: Milošević, Slišković (Željezničar), Musemić, Raičković (Sarajevo).
Strijelci: 1:0 Slišković (69), 1:1 Karamehmedović (88). Penal-serija: 0:1 Kuprešanin, 1:1 Stanić, 2:1 Slišković, 2:2 Raičković, 3:2 Katana, 3:3 Karamehmedović, 4:3 Osim.
ŽELJEZNIČAR: Škrba, V. Milošević, Stanić, Katana, S. Ilić, Štilić, S. Nikolić (Nikić), Velić, Z. Slišković, M. Pavlović, Vazda (A. Osim). Trener: Mišo Smajlović.
SARAJEVO: Jušić, S. Bajić, Raičković, H. Karamehmedović, Nedić (Ćirković), R. Vidaković, Mulavdić, Kuprešanin, H. Musemić, Varupa, I. Lazić (Da. Jakovljević). Trener: Rajko Rašević.