Kako je Radmilo Mihajlović razbio desetkovani tim Sarajeva na Grbavici 7. septembra 1986. godine i donio Želji prednost u ukupnom bilansu gradskih derbija
Piše: J. Mržljak
Sarajevski gradski derbi u jesenjem dijelu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1986-87 imao je historijski uvod, ali i epilog. Nikad se nije desilo da Željezničar i Sarajevo u derbi ulaze s dvije posljednje pozicije na tabeli, nikad dotad neki fudbaler nije postigao hat-trick. Zašto su Plavi i Bordo tim uoči 53. gradskog derbija držali “fenjer” kriva je kazna oduzimanja šest bodova nakon što su sarajevski prvoligaši poslužili kao sparing-partner beogradskim vječitim rivalima, Partizanu i Crvenoj Zvezdi, u (ne)regularnom posljednjem kolu prethodnog šampionata (1985-86).
U prva četiri kola narednog prvenstva (1986-87) su Željezničar i Sarajevo osvojili po dva boda i derbi dočekali “zamrznuti”, na “minus 4” poena, na 17. i 18. mjestu. Oduzeti bodovi nisu bili jedini problem sarajevskim rivalima, jer su oba kluba u šampionat ušla znatno oslabljena. Željezničar je ostao bez dva simbola Grbavice ’80-ih: Kapiten Mehmed Baždarević je otišao na odsluženje vojnog roka, dok je slavni trener Ivica Osim preuzeo mjesto selektora fudbalske reprezentacije Jugoslavije.
No, to je bila “dječija igra” u odnosu na kadrovske probleme komšija s Koševa. Nakon što je krajem juna 1985. godine osvojio drugu titulu prvaka Jugoslavije, FK Sarajevo je u narednih nekoliko mjeseci ostao bez ponajboljih igrača Husrefa Musemića (prešao u Crvenu Zvezdu), Faruka Hadžibegića (Betis) i Predraga Pašića (Stuttgart). Potom su Mirza Kapetanović i Davor Jozić otišli u JNA, Mehmed Janjoš je prešao u redove španskog Herculesa, Miloš Đurković postao golman Bešiktaša, a Ferid Radeljaš i Nihad Milak bili u potrazi za inostranim angažmanom…
Od standardne šampionske ekipe, koju napamet zna svaki navijač Bordo tima, 14 mjeseci kasnije, na startu Prvenstva u sezoni 1986-87, ostala su samo trojica igrača – Dragan Jakovljević, Slaviša Vukičević i Senad Merdanović – kojima treba dodati “jokera” Gorana Jurišića. Tokom ljetne pauze na Koševo su stigli neafirmisani igrači iz nižih rangova (Enver Lugušić, Srđan Bajić, Miloš Nedić, Predrag Koprivica, Muhidin Ćoralić) ili su u prvi tim prekomandovani dojučerašnji juniori Sarajeva, poput Igora Lazića.
Da navijači Sarajeva trebaju spremiti apaurine, pokazao je susret prve runde Kupa maršala Tita, u kojem je 13. augusta 1986. godine Sarajevo eliminisano od četvrtoligaša Crvene Zastave iz Kragujevca! Kada je u prvenstvenom meču 4. kola protiv zagrebačkog Dinama na Koševu, najbolji igrač Bordo tima Dragan Jakovljević dobio drugi žuti karton, zbog kojeg je bio izgubljen za gradski derbi, činilo se da se sve urotilo protiv Sarajeva.
Jakovljevića je zamijenio potpuno nepoznati Haris Jaganjac u debiju za klub s Koševa, a njemu su se priključila još četvorica fudbalera Sarajeva, kojima je duel na Grbavici, na današnji dan prije 37 godina, bio prvi gradski derbi – Lugušić, Bajić, Lazić i Nedić. Kuriozitet: Na golu Željezničara bio je Slobodan Janjuš u svom 19. gradskom derbiju, od kojih je šest branio za klub s Koševa, dok je, poređenja radi, kompletan prvi tim Sarajeva jedva skupio “20-ak i kusur” nastupa u velikom duelu bh. fudbala.
Dodatnu draž utakmici dala je činjenica da su Željezničar i Sarajevo, 7. septembra 1986. godine, u gradski derbi na Grbavici ušli poravnati u međusobnom omjeru – u prethodna 52 susreta oba kluba zabilježila su po 17 pobjeda, uz 18 remija. Ako se razlici u kvalitetu i iskustvu igračkog kadra pridoda činjenica da je susret igran na Grbavici, bilo je jasno da je bi svaki rezultat osim pobjede Željezničara bio veliko iznenađenje.
Utakmica je počela potpuno neočekivano. Igrao se 3. minut kada je Haris Jaganjac na vrhu šesnaesterca primio loptu, uštopao je i plasirao iza leđa Janjuša (0:1). Ko se tome nadao! Potpuno nepoznati fudbaler, kojeg trener Boško Antić čak nije ni najavio za “prvih 11”, nakon malo više od 120 sekundi prvoligaškog “staža” postigao je prvjenac, i to u gradskom derbiju! Primljeni pogodak nije šokirao favorita. Igra se ubrzo preselila pred gol Envera Lugušića, koji je branio drugu utakmicu za Sarajevo.
Nakon velike šanse Harisa Škore, u 17. minuti je Željo dobio penal. Lugušić je u šesnaestercu startovao na Radmila Mihajlovića, a sudija Zdravko Jokić pokazao na bijelu tačku. Mihajlović je odlučio testirati pravilo da igrač na kojem je napravljen jedanaesterac ne treba izvesti penal: Željin bombarder je šutirao, golman Sarajeva fantastično odbranio, lopta se odbila centarforu Plavih, ali je Lugušić još jednom bio uspješniji i pokazao da je Bordo tim dobio sjajnog čuvara mreže.
Iako se zahvaljujući Lugušiću na odmor otišlo s vodstvom Sarajeva, bilo je jasno da neiskusna odbrana Bordo tima teško može izdržati nalete reprezentativnih asova kakvi su Radmilo Mihajlović, Haris Škoro, Mirsad Baljić, Refik Šabanadžović. Samo što je počelo drugo poluvrijeme stiglo je izjednačenje: Zoran Slišković je uposlio Mihajlovića, koji je s 12-13 metara raspalio pod prečku i najzad otključao bravu Lugušića (1:1). Navijači oba tima su zanijemili u 58. minuti: Nedžad Verlašević i Miloš Nedić, najkorpuletniji akteri utakmice, sudarili su se glavama u jednom zračnom duelu i završili u bolnici.
Opsada gola Sarajeva u 69. minuti je rezultirala još jednim golom u mreži Lugušića. Ponovo je Mihajlović, ovaj put glavom, pogodio za vodstvo Plavih (2:1). Već tada je bilo riješeno pitanje pobjednika, da bi u posljednjih šest minuta Mihajlović lobovao Lugušića i kompletirao “hat-trick” (3:1). Tačku na derbi stavio je Haris Škoro u solo-akciji (4:1).
Radmilo Mihajlović je ušao u historiju kao prvi igrač koji je postigao hat-trick u gradskom derbiju. Samo dvije sedmice kasnije je Željin centarfor tri puta zatresao mrežu Partizanu, je zabio hat-trick, a na kraju sezone bio najbolji strijelac Prve lige s 23 postignuta pogotka.
Željezničar – Sarajevo 4:1 (0:1)
Sarajevo, 7. septembar 1986. Stadion Grbavica. Gledalaca 20.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Zdravko Jokić (Beograd).
Strijelci: 0:1 Jaganjac (3), 1:1 Mihajlović (47), 2:1 Mihajlović (69), 3:1 Mihajlović (84), 4:1 Škoro (90).
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Verlašević (D. Ivanović), Komšić, Matković, Škoro, R. Mihajlović, Z. Slišković (Pavlović), Milanović. Trener: Boris Bračulj.
SARAJEVO: Lugušić, S. Bajić, D. Božović, Jurišić, Lazić, Nedić (Koprivica), Jaganjac, Vukičević, Vazda, S. Merdanović, B. Božović (Barnjak). Trener: Boško Antić.
