Na današnji dan prije 70 godina, 9. januara 1954. godine, u Tuzli je rođen jedan od najvećih sportista u historiji Bosne i Hercegovine.
Mirza Delibašić je sinonim za košarku u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o jednom od najboljih košarkaša koji je ikad oblačio dres madridskog Reala, dobivši nadimak El Monstruoso. Slavu je prije toga stekao sa Košarkaškim klubom Bosna iz Sarajeva.
Zanimljivo, Delibašić je nesuđeni teniser, juniorski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakratko je zbog tenisa napustio i osnovnu školu. Nedugo prije polaska na neki turnir u Čehoslovačku je uklonjen s popisa polaznika i tada je odustao od tenisa. Rekete koje je dobio kao nagradu vratio je u klub i zakleo se da nikad više neće izići na teniski teren.
Košarkom se počeo baviti 1970. godine u tuzlanskoj Slobodi, uskoro je postao član mlade reprezentacije Jugoslavije i na Evropskom prvenstvu u Italiji osvojio je zlatnu medalju.
Prešao je u beogradski Partizan, ali glavni grad Jugoslavije bio je Mirzi “dosadan” i vratio se u rodnu Tuzlu, piše Leksikon Yu mitologije. U klubu iz rodnog grada ponovno je uživao u košarci, a u jednoj utakmici protiv Bosne u Sarajevu postigao je 36 koševa.
Mirza je u sarajevsku Bosnu prešao gotovo odmah nakon te utakmice i tamo je odigrao neke od najvećih utakmica u historiji jugoslovenske košarke. Godinu dana nakon te sudbonosne utakmice koja je lansirala Mirzinu karijeru, trebao je sudjelovati na Svjetskom prvenstvu. Selektor Mirko Novosel rekao je da je Mirza višak i poslao ga kući. Novoselova odluka šokirala je i igrače, i novinare, i sportske analitičare. Ali tek nakon toga kreće pravi procvat njegove klupske karijere.
Osvaja Kup Jugoslavije, nastupa u reprezentaciji Evrope protiv madridskog Reala, igra turnir u Veneciji gdje je u jednoj utakmici zabio 99 koševa, igrao je protiv univerzitetske reprezentacije SAD i to protiv Larryja Birda i Magica Johnsona. Dobio je ponudu Atlanta Hawksa, ali je odbio. Nije mu se išlo “preko bare”.
Na Svjetskom košarkaškom prvenstvu 1978. godine na Filipinima povrijedio je kičmu i jedva je odigrao preostale utakmice. Reprezentacija Jugoslavije pobijedila je u dramatičnom finalu Sovjetski savez i to tek nakon produžetka rezultatom 82:81.
Iduće godine je podigao i pehar Kupa prvaka sa Bosnom kada su u Grenobleu pred 12.000 ljudi svladali italijanski klub Emerson.
Godinu nakon toga dobio je ponudu koja se ne odbija. Kraljevski klub iz Madrida htio je u svojim redovima gledati jugoslovenskog virtuoza između obruča. Dok su svi tražili posebne uslove i čvrste ugovore, Delibašić je tražio riječ. Luis de Carlos, tadašnji predsjednik Reala, poslije je govorio da ga je Mirza iznenadio svojim zahtjevom. Mirza je tražio poštenu riječ i dobio je tri. Dobio je ugovor od 300.000 dolara.
Godine 1980. počela je najbolja sezona njegovog života. Osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi s reprezentacijom Jugoslavije, a iduće godine je osvojio špansko prvenstvo s Realom i Svjetski kup, a igrali su u finalu Kupa pobjednika kupova.
“To je bila moja zlatna godina. Lopta nije htjela nikud osim u koš”, kasnije je govorio Delibašić.
Nakon nekoliko privatnih izazova koji su ostavili traga na njemu i dalje je dobro igrao, ali nije to bio onaj “stari Mirza”. Nije to bio “Kindže” koji je protivnike bacao na koljena, a publiku u trans. Nakon problema s alkoholom odlučio je otići iz Reala, a Španci mu nisu pravili previše problema. Njima je i dalje bio jedan od najdražih igrača.
Otišao je u Italiju i tada su počeli problemi sa zdravljem. Moždani udar ga je spremio na Vojnu medicinsku akademiju u Beogradu. Nije se mogao kretati ni govoriti, a oporavak je dugo trajao. Čitavo to vrijeme imao je sve više problema s alkoholom. Opet je završio na VMA, ovog puta je bio klinički mrtav, ali Mirza je odlučio drugačije i vratio se među žive.
Uprkos svim tim problemima, košarkaški svijet ga nije zaboravio. Godine 1991. FIBA ga je proglasila za jednog od najboljih evropskih igrača. Rat u Bosni i Hercegovini proveo je na mjestu selektora košarkaške reprezentacije, ali 1996. godine se posvađao s čelnim ljudima saveza i otišao je iz košarke.
Umro je u 47. godini života u Sarajevu, 8. decembra 2001. godine.
“Doletjeti, kao Mirza, do samoga Sunca — i onda se sunovratiti u ponor, to je zaista tragedija dostojna jednog Ikara”, napisao je njegov biograf Slobodan Đurasović.
