Scena je bila toliko puta ponovljena krajem ‘70-ih i u prvoj polovini ‘80-ih godina prošlog stoljeća. Košarkaški klub Bosna je šampion, pobjednik domaćeg ili evropskog kupa, a trofej prima i visoko podiže kapiten, kršni Nikšićanin. Žarko Varajić, simbol Bosne, košarkaš koji je skoro čitavu igračku karijeru proveo u redovima Studenata. Nijedan drugi igrač nije u Bosni proveo čak 14 sezona, prošao put od Druge lige preko titule prvaka Evrope, do trofeja u domaćem kupu na oproštaju…
Rođen na današnji dan prije 70 godina – 26. decembra 1951. – Varajić je počeo sportsku karijeru u fudbalu, trenirajući u pionirima Sutjeske u rodnom Nikšiću. Srećom, spoznao je da bi njegova visina bila bolje iskorištena u košarci. Dvometraš, skakač, nenadmašni košgeter… Krajem ‘60-ih seli u Sarajevo i postaje okosnica drugoligaša Bosne.
Prvi stepenica u stvaranju velike Bosne preskočena je 28. aprila 1972. U prepunoj Skenderiji, u drugoligaškoj majstorici Bosna pobjeđuje gradskog rivala Željezničara 65:59 (40:31), što Studentima donosi plasman u elitni rang. Varajić je jedan od najboljih, a uspjeh su ostvarili i Terzić, Milavić, Čečur, Pavlić, Nadaždin, Dumić, Soče, Pejović, Pešić, Krvavac i Đogić, pod vodstvom trenera Bogdana Tanjevića. U ljeto te godine, Boša uspijeva privoljeti Mirzu Delibašića, najboljeg juniora Evrope, da pređe u sarajevski klub…
“Bogdan Tanjević je iz igračkih patika, s 24 godine, postao trener Bosne, pokazalo se kasnije da je stručnjak evropskog formata. U Bosni se pojavila, mlada i izuzetno talentovana generacija. Bili smo u naponu snage, fizički spremni, predstavljali smo preteču novog talasa, mnogo smo trenirali, trčali. Sve su to bili reprezentativci, Mirza Delibašić, ja, zatim, Radovanović, Đogić, Benaček, Vučević, Hadžić… Mirza je bio umjetnik pod obručima, Raša je poslije izrastao u jednog od najboljih centara Evrope. Imali smo odličan stručni štab i što je vrlo važno, klub je bio perfektno organizovan, skromnog budžeta, ali bogat ljudskim resursima, pa je kompletna logistika bila na vrhunskom nivou“, tako se Žarko Varajić prisjećao najuspješnijeg projekta u sportskoj historiji BiH.
Već u drugoj sezoni u najvišem rangu, Bosna osvaja četvrto mjesto, što Studentima donosi plasman na evropsku scenu. Pamte se “Varajina” 24 koša u pobjedi na Barcelonom (81:73) u Skenderiji 3. februara 1975. Nenadmašni Mirza Delibašić je u 32. minute napustio igru zbog pet ličnih grešaka, a onda je odgovornost preuzeo Varajić. Kinđe i Varaja, recept za uspjeh…
“Kinđe i Varaja ostaju upamćeni kao jedan od najvećih ofanzivnih dueta jugoslovenske, ali i evropske košarke ‘70-ih. Smatram se izuzetnim sretnikom što sam ovu dvojicu (još kad se pojavio Raša…) gledao nebrojeno puta. Varaja uvijek druga violina, ali kakva… Ono što je bio Scottie Pippen u Bulsima, Varajić je to bio u Bosni. Ne povodom igre u obrani ili utjecaja na globalnu košarku, neee, nikako ne… Znate čim? Onom rijetkom finesom velikana koji se znaju sklonit u stranu kad naiđu na još većeg od sebe. Žarkova magija prostirala se u nejasnim i vjetrovitim impresionističkim pejzažima, samo za one individue sa perifernim košarkaškim vidom…“, prelijepo je napisao košarkaški zaljubljenik Duško Miletković u svojoj kolumni o Varajiću, na portalu Koš.
Šta će nama Kićo, šta će nama Praja, kad su kod nas najbolji Kinđe i Varaja, pjevalo se u Skenderiji u drugoj polovini ‘70-ih… Treće mjesto u sezoni 1975-76, pa nesretno izgubljena titula (1976-77) nakon poraza u majstorici od Jugoplastike, uz 27 poena Varajića… Već tada postaje jasno da je Varaja najbolji kada je najpotrebnije, u utakmicama koje odlučuju o trofejima.
Pokazala je to naredna sezona (1977-78), kada su puleni Bogdana Tanjevića osvojili dvostruku krunu. U odlučujućoj prvenstvenoj pobjedi nad Partizanom u Beogradu (109:102), Varaja je najefikasniji s 29 poena, tri dana nakon što je istom rivalu ubacio 22 koša u finalu Kupa Radivoja Koraća u Banjoj Luci. Bosna je izgubila evropsko finale u produžetku, između ostalog, zato što je Žarko napustio parket zbog pet ličnih grešaka… Sezona je zaključena trijumfom Bosne u Kupu Jugoslavije: U finalu u Šapcu je beogradski Radnički vodio s “pola koša”, a onda je, sekund prije kraja, fauliran Varajić. Pogađate već, Žarko je hladnokrvno pogodio oba slobodna bacanja i donio Bosni pobjedu (98:97) i drugi trofej u sezoni.
A tek sezona 1978-79, sezona Bosninog uspona na vrh Evrope u Grenobleu. Sve znate o Varajinih 45 poena u finalu protiv Emersona, do danas neprevaziđenom pojedinačnom dostignuću u historiji finala Kupa šampiona i Eurolige. Manje je poznata fantastična partija u jednoj od ključnih pobjeda na putu do finala: Maccabi je u Skenderiji vodio na poluvremenu (39:42), a onda se desio Žarko… Sjajna partija Studenata u nastavku, pobjeda 101:87, uz 41 poen Bosninog kapitena. Finale, Grenoble, Emerson Varese, 45 poena…
Poznati košarkaški novinar Vladimir Stanković prisjetio se anegdote iz Buenos Airesa, sa Svjetskog prvenstva 1990. godine, kada je dvorani Luna Park razgovarao s Bobom Morseom, sjajnim igračem Varesea iz ‘70-ih. Tada je u salu ušla reprezentacija Jugoslavije. Na čelu je bio Žarko Varajić, tada direktor selekcije. Stanković je pokazao Varajića Morseu i rekao nešto kao “eno ga onaj koji vam je dao 43 poena u Grenobleu“. “Ne, dao nam je 45“, ispravio je Morse.
U narednoj sezoni (1979-80), u Sarajevo stiže druga titula prvaka Jugoslavije, nakon pobjede u majstorici u Splitu protiv Jugoplastike (75:73), uz 20 poena Žarka Varajića. Jednu sezonu (1981-82) proveo je u Ujedinjenim Arapski Emiratima, u redovima tamošnjeg Al-Aina (“Dok smo pregovarali, rekao sam neku sumanutu cifru za potpis, računajući da će me odbiti. Međutim, odmah su pristali“).
Povratak u Bosnu, još dvije sezone, još dva trofeja. Čuveno finale play-offa s Šibenkom 1983. godine, treći naslov prvaka Jugoslavije. Kao šlag na torti sjajne igračke karijere došao je trijumf u Kupu Jugoslavije 1984. U finalu u Metkoviću je poražen sinjski Alkar (98:84). Imate mogućnost da jednom pogađate ko je bio najefikasniji igrač finala. Naravno, Žarko Varajić s 21 poenom. Onda je okačio patike o klin, postao sportski funkcioner, predsjednik Stručnog savjeta Košarkaškog saveza Jugoslavije (1987-1992) u vrijeme najvećih uspjeha Plavih.
Za razliku od fantastične klupske karijere, Žarko Varajić ima samo tri reprezentativne medalje s velikih takmičenja – srebro s Olimpijskih igara u Montrealu (1976), zlatno s Evropskog prvenstva u Liježu (1977) i bronzu s Eurobasketa u Torinu (1979). Premalo za takvog igrača, uprkos činjenici da je u najboljim godinama na poziciji krilnog centra neprikosnoven bio Dražen Dalipagić.
Žarko Varajić je preminuo 23. juna 2019. Sahranjen je na beogradskom Novom groblju, u Aleji zaslužnih građana. Najbolji Bosnin tandem danas je na nekom drugom svijetu. Šta će nama Kićo, šta će nama Praja, kad su kod nas najbolji Kinđe i Varaja…
