Srijeda, 20. april 1966. godine, bio je jedan od onih davnih dana, kada bi se rodbina i komšiluk okupili ispred crno-bijelih TV prijemnika. Čitava Jugoslavija pratila je revanš utakmicu polufinala Kupa šampiona u sezoni 1965-66: Na Old Traffordu, pred 61.475 gledalaca, beogradski Partizan u susretu protiv Manchester Uniteda branio je dva gola prednosti iz prvog susreta u Beogradu.
Bravu Crno-bijelih otključao je Nobby Stiles 18 minuta prije kraja, nakon čega su Denis Law, Bobby Charlton i drugovi još jače krenuli ka golu Milutina Šoškića. Međutim, bedem Partizana je izdržao, posljednji zvižduk slavnog švicarskog sudije Gottfrieda Diensta, označio je dotad najveći uspjeh jugoslovenskog klupskog fudbala. Prvi put je jedan klub iz bivše zajedničke države ostvario plasman u finale Kupa šampiona, u kojem će Partizan odmjeriti snage s madridskim Realom.
Samo četiri dana kasnije na program je bilo 23. kolo Prvenstva Jugoslavije, u kojem su međusobno odmjerili snage četiri prvoplasirane ekipe. Lider Vojvodina dočekala je trećeplasiranog zagrebačkog Dinama, dok je četvrtoplasirani Velež na Stadionu JNA gostovao kod novog finaliste Kupa šampiona (Partizan je u tom trenutku bio na drugom mjestu). Tako su mostarski Rođeni mogli čestitati rivalu na velikom uspjehu, ali i provjeriti vlastite mogućnosti protiv ekipe koja je te sezone u najjačem evropskom klupskom takmičenju redom eliminirala velikane poput Nantesa, Werdera, Sparte Prag i Manchester Uniteda.
Nakon dvije godine borbe za opstanak, Velež je igrao odlično u sezoni 1965-66, najviše zato što su na Stadion pod Bijelim Brijegom stigla dva pojačanja. Poslije kratke, ali uspješne epizode u Sarajevu, dres Veleža u ljeto 1965. ponovo je obukao Nusret Čerkić, a mjesto među stativama zauzeo je novi golman Alfonz Horvatić.
Nešto ranije su se u Velež iz Dinama vratili Muhamed Mujić, jedan od najslavnijih bh. fudbalera svih vremena i kapiten reprezentacije Jugoslavije, te odlični vezista Nikola Benco. Ako se pobrojanim asovima dodaju ubojiti strijelac Kemal Šestić, iskusni Zejnil Selimotić, Omer Oručević i Franjo Džidić, pouzdani braniči Slobodan Primorac i Jovan Račić, bilo je jasno da trener Domagoj Kapetanović ima odličan tim.
Na današnji dan prije 56 godina na Stadionu JNA zakazan je dvostruki program – dvomeč beogradskih i bosanskohercegovačkih klubova. Najprije su snage odmjerili Radnički i Željezničar, u utakmici u kojoj su sarajevski Plavi, te sezone kažnjeni oduzimanjem šest bodova zbog “Afere Planinić”, hvatali posljednji voz u borbi za opstanak. Klub s Grbavice je golovima Borisa Bračulja ostvario supervažnu pobjedu (2:0), koja će se pokazati ključnom za spas, odnosno guranje Radničkog u niži rang.
Nakon derbija začelja u “predigri”, na redu je bio pravi derbi – duel tek krunisanog finaliste Kupa šampiona i Rođenih. Bilo je očito da su Crno-bijeli potrošeni na Old Traffordu, pa je trener Abdulah Gegić odlučio poštedjeti nekoliko prvotimaca (Mihajlović, Hasanagić, Pirmajer, Galić). Bio je to prevelik hendikep protiv kvalitetne ekipe kakva je Velež. Fudbaleri Partizana nisu se ni snašli, a već je na velikom semaforu na “jugu” stajalo 0:2.
Najprije je u 4. minuti Nusret Čerkić raspalio s 35 metara i pogodio donji lijevi ugao iznenađenog Šoškića (0:1). Samo 13 minuta kasnije majstorija Zejnila Selimotića, koji je lobovao reprezentativnog golmana Partizana (0:2). Čim su Crno-bijeli krenuli s centra Velež je ostao bez povrijeđenog Miroslava Kordića, koga je povrijedio legendarni bek Partizana i jugoslovenske reprezentacije Fahrudin Jusufi. Domaćin se vratio u igru u 26. minuti: Manojlo “Mane” Bajić je nabacio, a Velibor Vasović savladao Horvatića (1:2).
U drugom poluvremenu je došlo do promjene na golu Partizana: Šoškića je zamijenio rođeni Mostarac i bivši čuvar mreže Veleža Ivan Ćurković. Miodrag Petrović je u 61. minuti krunisao terensku inicijativu Partizana i nakon kornera izjednačio na 2:2. Ovaj pogodak nije šokirao Mostarce, koji sredinom drugog poluvremena vraćaju prednost: Fudbaleski velemajstor Muhamed Mujić matira Ćurkovića za novo vodstvo Rođenih (2:3). Do kraja utakmice Crno-bijeli su atakovali na gol gostiju, ali je odbrana Mostaraca, predvođena odličnih Horvatićem i neprelaznim Bencom, izdržala sve napade.
Velež je zabilježio veliku pobjedu, preskočio ekipe Partizana i Dinama, i probio se na drugo mjesto tabele. Na kraju prvenstva Rođeni su osvojili treće mjesto, što je bio najveći dotadašnji uspjeh kluba. Kuriozitet je da su Mostarci sezonu zaključili još jednom sjajnom pobjedom u Beogradu – 6:2 protiv Crvene Zvezde na Marakani! Što se tiče Partizana, Crno-bijeli su sve karte bacilli na finale Kupa šampiona. Tačno 17 dana nakon poraza od Veleža, puleni Abdulaha Gegića su nesretno poraženi u velikom finalu protiv Reala (1:2) na Heyselu. Na kraju je Partizan zauzeo tek 11. mjesto u domaćem prvenstvu. Dobro ste pročitali: Nesuđeni evropski šampion na 11. mjestu Prvenstva Jugoslavije…
Partizan – Velež 2:3 (1:2)
Beograd, 24. aprila 1966. Stadion JNA. Gledalca 18.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Tešanić (Varaždin). Strijelci: 0:1 Čerkić (4), 0:2 Selimotić (17), 1:2 Vasović (26), 2:2 Petrović (61), 2:3 Mujić (68).
PARTIZAN: Šoškić (Ćurković), Jusufi, Profirović, B. Đorđević, Rašović, Vasović, Bajić, Kovačević, Miladinović (Vidović), Bečejac, M. Petrović. Trener: Abdulah Gegić.
VELEŽ: Horvatić, S. Primorac, Račić, Selimotić, Benco, Džidić, Čerkić, Kordić (Džafić), Mujić, Šestić, Oručević. Trener: Domagoj Kapetanović.
