Ljeto 1972. godine donijelo je fudbalsku euforiju u BiH. Sredinom juna je Željezničar osvojio prvu i jedinu titulu prvaka Jugoslavije, krajem mjeseca je Čelik izborio finale Srednjoevropskog kupa, da bi u augustu fudbaleri Sarajeva u klupske vitrine donijeli trofej Ljetne lige šampiona.
Zato se na današnji dan prije 50 godina s nestrpljenjem iščekivao start Prvenstva Jugoslavije, u kojem je BiH imala čak šest prvoligaša (Željezničar, Velež, Sarajevo, Čelik, Borac, Sloboda), dok je, poređenja radi, Hrvatska imala samo dva kluba u elitnom rangu – Dinama i Hajduka.
Jedan od derbija na startu nove sezone bio je okršaj Veleža i Hajduka na Stadionu pod Bijelim Brijegom. Odlična ekipa Veleža imala je kvalitet da napravi iskorak nakon šestog mjesta u prethodnom prvenstvu (1971-72), dok su Splićani željeli treću uzastopnu sezonu začiniti trofejom.
Najprije je Hajduk osvojio titulu u prvenstvu 1970-71, da bi u narednoj burnoj sezoni (1971-72) u Split stigao trofej Kupa maršala Tita. Tada su se “Majstori s mora” patili u prvenstvu, morao je odstupiti šampionski trener Slavko Luštica, na kraju je kestenje iz vatre vadio mladi Tomislav Ivić, pod čijom je komandom Hajduk pobijedio Dinama (2:1) u finalu Kupa maršala Tita 17. juna 1972.
Iako je Ivić ostvario sjajan uspjeh i pokazao da je sposoban za velike domete, klupska uprava je i prije finala kupa dogovorila dolazak novog šefa stručnog štaba – jednog od najslavnijih jugoslovenskih fudbalera i trenera Branka Zebeca, koji je tri godine ranije Bayernu donio prvu duplu krunu u historiji. U prvoj utakmici nove sezone u Mostaru Branko Zebec nije mogao računati na povrijeđene Ivicu Šurjaka i Ivana Buljana, mlade asove koji su kucali na vrata reprezentacije.
S druge strane, Sulejman Rebac, trener Veleža, izveo je najjači tim, a navijači su najviše očekivali od Duška Bajevića. Tokom ljetne pauze je legendarni Princ s Neretve briljirao u dresu reprezentacije Jugoslavije na “Kupu nezavisnosti” u Brazilu. Bajević je početkom jula postigao gol u pobjedi nad Čehoslovačkom (2:1) u Sao Paolu, a onda s dva pogotka bio nazaslužniji za trijumf nad Argentinom (4:2) pred 120.000 gledalaca na Maracani u Rio de Janeiru.
Gostovanje pobjednika kupa, fudbalska euforija i kraj 70-dnevne pauze, sve to je natjeralo Mostarce da ispune Stadion pod Bijelim Brijegom 20. augusta 1972. Gledaoci su aplauzom dočekali obje ekipe, a ovacijama Džemala Bijedića, tadašnjeg predsjednik Vlade SFRJ i velikog navijača Veleža, koji je utakmicu pratio u društvu Branka Mikulića, prvog čovjeka bh. komunista.
Od prvog zvižduka beogradskog sudije Miloša Čajića krenuli su napadi domaćina ka golu Ante Sirkovića. Nakon šanse Dubravka Ledića u 4. minutu i opasnog pokušaja Vilsona Džonija na suprotnoj strani, Rođeni su preuzeli sve konce u svoje ruke.
Ono što je Salem Halilhodžić propustio u 21. minuti, legendarni napadač je nadoknadio pet minuta kasnije. U susretu protiv svog bivšeg kluba, bek Veleža Aleksandar Ristić je uputio dubinsku loptu, odbrana Splićana je neuspješno pokušala napraviti ofsajd-zamku, iz koje je pobjegao Salem Halilhodžić, prije Sirkovića stigao do lopte i poslao je u mrežu (1:0). Potom je Halilhodžić namjestio šansu Bajeviću, ali je Veležov reprezentativac bio neprecizan.
Do odlaska na odmor Hajduk se otvorio, gol Veleža nekoliko puta su ugrozili Petar Nadoveza i Joško Gluić, ali je Enver Marić svaki put bio na visini zadatka.
Drugo poluvrijeme počelo je šansama Halilhodžića, da bi u 56. minuti gosti imali najbolju priliku za izjednačenje: Joško Gluić je savladao Marića, ali je Rođene spasila prečka. Potom je Mićun Jovanić dva puta, Nadoveza jednom priprijetio Mariću, prije nego je Sula Rebac odlučio “zatvoriti” utakmicu. U finišu su Rođeni sigurno držali vodstvo, u posljednjim trenucima su oštećeni za nedosuđeni jedanaesterac nakon prekršaja Džonija nad Bajevićem.
“Mostarci su bili bolji, požrtvovanijim, agilniji i opasniji. Svaki drugi ishod utakmice bio bi nepravedan”, stajalo je u izvještaju Slobodne Dalmacije, ono što su istakla i oba trenera, naglasivši da je pobjeda Veleža zaslužena. Bio je to sjajan uvod u dotad najbolju sezonu Rođenih. Na kraju su puleni Sulejmana Repca osvojili vicešampionsku titulu s najvećim brojem bodova u klupskoj historiji (46).
Hajduk je šampionat okončao na devetoj poziciji, ali su Splićani stigli do polufinala Kupa pobjednika kupova, u kojem im je jedan gol nedostajao da eliminiraju engleskog Leedsa i zaigraju u velikom finalu protiv AC Milana.
Velež – Hajduk 1:0
Mostar, 20. august 1972. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 20.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Čajić (Beograd).
Strijelac: 1:0 S.Halilhodžić (26).
VELEŽ: Marić, Ristić, Prskalo, Čolić, A.Glavović, Pecelj (Kvesić), Topić, S.Halilhodžić, Bajević, Vladić, Ledić (Vukoje). Trener: Sulejman Rebac.
HAJDUK: Sirković, Džoni, Boljat, Bošković, Holcer, Peruzović, Hlevnjak, Jerković, Nadoveza, Jovanić, Gluić. Trener: Branko Zebec.
