Mnogi kažu da je ideja da Sarajeva bude domaćin Zimskih olimpijskih igara rođena prije 50 godina, kada je “viša sila” neočekivano grad na Miljacki upisala na skijašku kartu svijeta.
Piše: J. MRŽLJAK
Prije pola stoljeća se skijanje polako polako borilo za mjesto pod suncem u sportskom životu Jugoslavije. Drugog vikenda 1975. godine mediji su izvijestili da je Ingemar Stenmark pobijedio u slalomu za Svjetski kup u Wengenu, ali je senzaciju izazvao 18-godišnji Bojan Križaj osvojivši 12. mjesto uprkos visokom startnom broju 65. Umjesto da slave uspjeh Križaja, (jugo)slovenski skijaški radnici imali su razlog za zabrinutost. Odbrojavali su se dani do ženskog veleslaloma na Pohorju, takmičenja za “Zlatnu lisicu”, zakazanog za 19. januar 1975. godine, koje se bodovalo za Svjetski kup. Međutim, Maribor i njegova okolina bili su bez snijega u vrijeme kada nije bilo sofisticiranih topova za osnježavanje planina.
Organizatori “Zlatne lisice” imali su manje od sedmice dana da otkažu takmičenje, dok su u susjednoj Austriji trljali ruke očekujući da neko njihovo alpsko skijalište upadne u kalender. Dušan Senčar, predsjednik mariborskog skijaškog kluba Branik, i Leopold Kokol, predsjednik Organizacionog odbora “Zlatne lisice”, došli su na ideju: takmičenje će biti prebačeno u Sarajevo, preciznije na Jahorinu! No, kako u nekoliko dana izmjestiti cijelu logistiku s Pohorja na 550 kilometara udaljenu planinu nadomak Sarajeva? Kokol i Senčar su odmah otputovali u glavni grad BiH, gdje su se sastali s predstavnicima Sarajevskog skijaškog kluba. Sve je trebala olakšati činjenica da je na Jahorini dan ranije, 18. januara 1975. godine, zakazan muški spust za Evropski kup.
Međutim, zahtjevi Svjetskog kupa su značajno viši pa se postavljalo opravdano pitanje može li Sarajevo odgovoriti izazovu. Slovenski i bh. skijaški radnici nisu imali dilema i radili su brzo. Štaviše, osim ženskog veleslaloma za Svjetski kup, Sarajlije su preuzele organizaciju još jednog spusta za Evropski kup. To je značilo da će se tri dana uzastopno održavati takmičenja – dva muška spusta za Evropski kup (17. i 18. januara) i ženski veleslalom za Svjetski kup (19. januara). Osim vrhunskih skijaških takmičenja, burna sedmica donijela je još jedan historijski događaj na planinskoj ljepotici – 14. januara 1975. je otvoren Hotel Jahorina, objekt B-kategorije s 320 kreveta, čiji su prvi gosti bili učesnici skijaških takmičenja.
U ponedjeljak 13. januara 1975. je Svetskoj skijaškoj federaciji zvanično prijavljeno da će se veleslalom “Zlatne lisice”, umjesto na Pohorju, voziti na Jahorini, na stazi koja je prethodno homologirana. Vodstvu austrijske ženske skijaške reprezentacije se nije dopala ova odluka, pokušali su je “minirati”, ali bez uspjeha. Leopold Kokol je slovenskim medijima izjavio da “ne sumnja u organizaciju takmičenja jer Sarajevo i cijela BiH žive za veleslalomsku trku za Svjetski kup”, dodavši da su se susreli sa izuzetnim gostoprimstvom u gradu na Miljacki i na Jahorini.
Slovenski organizatori su s domaćom kompanijom Inex-Adria Airways dogovorili čarter let od Münchena do Sarajeva, kojim će se u subotu 18. januara 1975. u BiH prebaciti najbolje svjetske skijašice. Isti čarter je rezerviran za povratak u nedjelju navečer poslije trke. Za slučaj magle na butmirskom aerodromu, kao alternativa je predviđen mostarski aerodrom i autobuski transport od grada na Neretvi do Sarajeva. Srećom, sve je prošlo u najboljem redu, vremenske prilike su bile idealne: dan ranije nego je planirano, u petak 17. januara, u Sarajevo su avionom DC-9 stigle najbolje svjetske skijašice predvođene legendarnom Austrijankom Annemarie Moser-Pröll.
Da li zbog zlobnih komentara njenih sunarodnika ili nečeg drugog, tek Annemarie Moser-Pröll po dolasku nije otišla u izviđanje staze na Jahorini nego je ostala zatvorena u svojoj hotelskoj sobi u Sarajevu. Ona je pobijedila u sva tri dotadašnja veleslaloma u sezoni i bila apsolutni favorit i na Jahorini, na stazi koju je postavio Slovenac Filip Gartner. Nakon što je pregledao stazu dužine 1.350 metara, s 55 kapija i visinskom razlikom od 318 metara, u vrijeme kada se u ženskom veleslalomu vozila samo jedna trka, Alois Kahr, trener austrijske reprezentacije, rekao je da Moser-Pröll ne treba posebne pripreme na stazi je u svakom slučaju prvi favorit.
Nakon dva spusta, u nedjelju 19. januara 1975. godine je osvanuo prelijep sunčan dan, koji je hiljade Sarajlije privukao na Jahorinu, na historijsku prvu utrku za “kristalni globus” u BiH. Stazu, oko koje se okupilo 15 hiljada gledalaca, prva je savladala Kanađanka Kathy Kreiner, koja je postigla vrijeme 1:17,47. Prvo uzbuđenje donijela odlična vožnja slavne švicarske skijašice, dvostruke olimpijske pobjednice Marie-Thérèse Nadig, koja je startovala šesta i preuzela vodstvo s vremenom 1:15,33. Ubrzo je došlo do smjene na vrhu: Njemica Rosi Mittermaier sa startnim brojem 8 je jahorinsku stazu odvezla u vremenu 1:15,13.
Uzbuđenje je dostiglo vrhunac kada je s brojem 11 startovala vodeća u Svjetskom kupu Annemarie Moser-Pröll. Austrijanka je opravdala ulogu favorita i vremenom 1:14,79 izbila na prvu poziciju. Slavlje Annemarie Moser-Pröll zbog 37. pobjede u karijeri zamalo je pokvarila švicarska skijašica Lise-Marie Morerod, koja je u prvom dijelu imala jednako prolazno vrijeme, ali je na cilju zaostala 28 stotinki i zauzela drugo mjesto. Bilo je jasno da su mjesta na postolju osigurale Moser-Pröll, Morerod i Mittermaier, a od skijašica iz druge jakosne grupe zapažen prodor su napravile Švicarka Bernadette Zurbriggen na šesto i Amerikanka Cindy Nelson na sedmo mjesto.
Sarajevo i Jahorina su zapanjili skijaški svijet: u samo nekoliko dana je sumnje zamijenio jedan od najljepših događaja sezone. Potvrdile su to izjave najboljih svjetskih skijašica: Annemarie Moser-Pröll (“Nije bilo razlike u odnosu na staze u Austriji”), Hani Wenzel (“Ovdje je jako romantično”), Fabienne Serrat (“Fantastično, fantastično”). Dame su jako uživale u boravku na Jahorini: Marie-Thérèse Nadig je svirala flautu na cilju, Lise-Marie Morerod i Bernadette Zurbriggen plesale u skijaškim čizmama na snijegu. Tako je Sarajevo prvi put ugostilo Svjetski skijaški kup, što je bila uvertira za Zimske olimpijske igre devet godina kasnije.
