Kup maršala Tita je 1974. godine okupio rekordan broj učesnika – čak 3.528 klubova – da bi 29. novembra do finala stigli Borac i Hajduk.
Piše: J. MRŽLJAK
Fudbaleri banjalučkog Borca dva puta su se plasirali u finale Kupa maršala Tita, pri čemu je kuriozitet podatak da im je to oba puta uspjelo u sezonama u kojima su bili drugoligaši. Manje-više sve se zna o senzacionalnom trijumfu Banjalučana na Stadionu JNA, gdje su 11. maja 1988. bili bolji od Crvene Zvezde (1:0), a 13,5 godina ranije na istom mjestu je Borac prvi put igrao veliko finale. Za razliku od ostalih sezona, tokom 1973. i 1974. godine je Kup maršala Tita u fudbalu odigran po ubrzanom tempu – augusta do novembra. Ni finalne utakmice najmasovnijeg fudbalskog takmičenja u Jugoslaviji nisu igrane kao što je uobičajeno – uoči 25. maja, Dana mladosti – nego su odlučujući susreti bili na programu krajem novembra, za Dan Republike. Kup maršala Tita je 1974. godine okupio rekordan broj učesnika – čak 3.528 klubova – da bi 29. novembra do finala stigli Borac i Hajduk.
Borac, koji je 14. aprila ispao u Drugu ligu (uprkos 30 osvojenih bodova od mogućih 68 i gol-razlici 43:43), već na startu Kupa je dokazao da posjeduje kvalitet za elitni rang. Banjalučki drugoligaš je u prvoj rundi na Marakani deklasirao favorizovanu Crvenu Zvezdu i pobjedom 4:1 nagovjestio ekspresni povratak u elitu. Crveno-bijeli su poveli golom Živorada-Žike Jevtića, no u nastavku se desio sjajni preokret u režiji dvostrukog strijelca Abida Kovačevića, te Dževada Krese i Miloša Cetine. Tačno mjesec dana kasnije, 11. septembra, Banjalučani su u osmini finala eliminirali još jednog prvoligaša – ekipu Sarajeva. Na Gradskom stadionu u Banjoj Luci mreže su mirovale nakon regularnog dijela i dva produžetka. Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca koje je obilježio golman Borca Marijan Jantoljak. On je odbranio dva penala Sarajlijama, a potom i sâm savladao svog kolegu Seada Grudu za veliku pobjedu Borca 4:2.
U četvrtfinalu novi podvig Banjalučana i pobjeda nad još jednim prvoligašem, 16. oktobra 1974. U Ljubljani su Nenad Lazić i Mario Brnjac svojim golovima vraćali Borac u meč – za 2:2 poslije 120 minuta. Tada se ponovo proslavio Marijan Jantoljak, opet odbranivši dva penala za pobjedu gostiju 6:7. Žrijeb je odlučio da se u polufinalu, 13. novembra 1974. godine u Banjoj Luci, sastanu Borac i Željezničar. U 37. minuti je Abid Kovačević, 22-godišnji kapiten i najbolji igrač Borca, promiješao odbranu Želje, došao do ivice šesnaesterca, uposlio Dževada Kresu, kome nije bilo teško da s 10-ak metara iskosa savlada Slobodana Janjuša. Na isteku prvog dijela je iskusni Blagoje Bratić pronašao rupu u odbrambenoj liniji Banjalučana i plasiranim udarcem pogodio desni donji ugao gola Jantoljaka za izjednačenje. Iako je Željo bio bolji, domaćin je 14 minuta prije kraja došao do pobjede: Abid Kovačević je izveo korner, najviši u skoku bio Mario Brnjac i donio pobjedu Borcu (2:1) za nezapamćeno slavlje u Banjoj Luci.
Borac je tako postao četvrti bh. klub u finalu Kupa maršala Tita, nakon Veleža (1958), Sarajeva (1967) i Slobode (1971). U finalu se nije mogao zamisliti teži protivnik od Hajduka. Splićani su bili zvanični prvaci Jugoslavije i lider tabele aktuelnog šampionata te dvostruki uzastopni osvajači Kupa maršala Tita. Puleni Tomislava Ivića su do finala došli bez primljenog gola, pobjedama nad Proleterom (3:0), Bačkom (2:0), OFK Beogradom (3:0) i Vardarom (5:0). Na veliko finale su stigle kolone navijača Hajduka i Borca. Iako su vremenski uslovi bili nepovoljni, na Stadionu JNA se okupilo 20-ak hiljada navijača. Bilo je to drugo, ujedno i posljednje, izdanje Kupa u jesenjoj polusezoni i posljednje finale na Partizanovom stadionu prije nego je odlučujuća utakmica premještena na obližnju Marakanu. Finale Kupa maršala Tita je 1986. vraćeno na Stadion JNA, kada je ponovo jedan od aktera bio bh. klub – Velež u duelu protiv Dinama.
Finale odigrano na današnji dan prije tačno 50 godina počelo u znaku favorita iz Splita. Prvu šansu imao je Slaviša Žungul, koji je, nakon kornera Ivice Šurjaka, šutirao pored gola. Osam minuta kasnije je Abid Kovačević odigrao dupli pas sa Zoranom Smileskim, šutirao, ali nije bio precizan. Nakon polušansi Maria Boljata i Dragana Marjanovića, Hajduk je imao odličnu priliku u 36. minutu. Šurjak je izveo korner, kratko dodao Jerkoviću, koji je sjajno asistirao Boljatu, uslijedio je udarac i lopta je fijuknula pored stative Borčevog gola. Akcija ove trojice igrača bila je najava pogotka s istim akterima u 40. minuti. Ponovo je Šurjak počeo akciju, Jerković nastavio centaršutem na Boljata. Marijan Jantoljak, legendarni golman Banjalučana, koji je bio najzaslužniji za plasman Borca u finale, napravio je jedinu grešku, istrčao u prazno, što je iskoristio Boljat, jedan od najnižih igrača na terenu, i glavom poslao loptu u mrežu (1:0).
U nastavku je Borac zaigrao ofanzivnije, što je otvorilo više prostora za kontre “Majstora s mora”. Jedna takva kontra sredinom drugog poluvremena je zamalo završena pogotkom: Brane Oblak je uposlio Šurjaka, koji je prebacio Jantoljaka i loptu uputio ka mreži, no rezervista Miloš Ivanović je spasio gol i ostavio Banjalučane u igri. Pet minuta prije kraja Borac je imao najbolju šansu: udarac Ivanovića je zaustavio Rizah Mešković, Tuzlak na golu Hajduka, da bi u nastavku akcije Mario Brnjac pogodio Ivana Buljana. Posljednji zvižduk sudije Miloša Čajića iz Beograda donio je veliku radost igračima i navijačima Hajduka. Bijeli su postali drugi klub s tri osvojena Kupa u seriji, nakon Crvene Zvezde (1948, 1949, 1950), no seriju će nastaviti s još dva trofeja – u sezona 1975-76 i 1976-77. Ni Banjalučani nisu imali razloga za nezadovoljstvo: pružili su jak otpor favoritu i, još važnije, izborili prvi plasman u Evropu jer je Hajduk osvojio duplu krunu.
Hajduk – Borac 1:0 (1:0)
Beograd, 29. novembar 1974. Stadion JNA. Gledalaca 20.000. Vrijeme hladno, teren blatnjav i nepovoljan za igru. Sudija: Miloš Čajić (Beograd). Žuti kartoni: Oblak (Hajduk), Smileski (Borac).
Strijelac: 1:0 Boljat (40).
HAJDUK: Mešković, Kurtela (Duplančić), Rožić, Boljat, Luketin, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak. Trener: Tomislav Ivić.
BORAC: Jantoljak, Vukelja, Kušmić, Vidačak, Brnjac, Kreso, Jurković (Ivanović), Smileski, Cetina (N. Lazić), D. Marjanović, A. Kovačević. Trener: Boris Marović.
