Bh. derbi odigran 28. augusta 1977. godine ostao je upamćen po dominaciji Crveno-crnih, ali i debiju Miloša Đurkovića, golmana druge šampionske generacije Bordo tima.
Piše: J. MRŽLJAK
Ekipe Slobode i Sarajeva imale su neobičnu poveznicu na kraju Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1976-77: Tuzlaci su trećim mjestom ostvarili najbolji plasman u klupskoj historiji i izborili plasman u Kup UEFA, dok je Bordo tim bio treći “otpozada” i jedva izbjegao seobu u niži rang. U narednom šampionatu (1977-78) su Crveno-crni zadržali ekipu u želji da ostanu u vrhu tabele i dostojno nastupe u evropskom debiju, gdje ih je čekao dvomeč sa španskim Las Palmasom.
Klub s Koševa je tražio rezultatsku konsolidaciju, pa je na klupi došlo do promjene: Fuad Muzurović je postao šef stručnog štaba umjesto Vukašina Višnjevca, koji je preuzeo ekipu Veleža. Kada je riječ o igračkom kadru, Sarajevo je ostalo bez oba golmana iz prethodne sezone: Fahrudin Dautbegović je prešao u Iskru, Savo Ekmečić postao “jedinica” austrijskog GAK, a između stativa su stigle novajlije Radoslav Bebić i Miloš Đurković. Pravi hendikep desio se u “polju”, gdje je Bordo tim ostao bez trojice prvotimaca: Anđelko Tešan se otisnuo preko okeana, u New York Eaglese, Dragan Simić je obukao sivomaslinastu uniformu JNA, dok se Sloboda Lubura vratio u redove matičnog kluba – ilidžanskog Igmana.
Na startu prvenstva u sezoni 1977-78, puleni Đorđa Geruma su se dugo mučili s Vojvodinom na Tušnju i tek je pogodak Merseda Kovačevića devet minuta prije kraja donio prvu pobjedu (2:1). U 2. kolu je Sloboda pomalo neočekivano poražena kod novajlije Osijeka (1:2), iako su Tuzlaci imali vodstvo na poluvremenu. Fudbaleri Sarajeva su šampionat otvorili očekivanim porazom od Borca (1:2), na gostovanju na kojem su 2,5 mjeseca ranije primili “šesticu” (2:6). Mršavi “remi” s Rijekom (0:0) u 2. kolu kod navijača Sarajeva je probudio strah da njihove ljubimce čeka još jedna teška sezona borbe za opstanak.
Na redu je bio susret 3. kola u kojem je, na današnji dan prije 48 godina, Sloboda dočekala Sarajevo. Domaćin je u bh. derbi ušao u najjačem sastavu iako je do posljednjeg trenutka bio neizvjestan nastup “rovitog” Ešefa Jašarevića. I Fuad Muzurović je izveo najjači sastav u kojem su bili dotadašnji i budući reprezentativci Safet Sušić, Faruk Hadžibegić, Ante Rajković, Edhem Šljivo, Želimir Vidović i Branko Bošnjak. Od početka utakmice, na terenu je postojao samo jedan tim – Sloboda. Domaći igrači su u prvih 15 minuta stvorili tri stopostotne šanse koje nisu iskoristili Jašarević, Geca i Kovačević.
Sarajlije su odolijevale do 32. minuta, kada je centarhalf Nedžad Verlašević krenuo u ofanzivni izlet i glavom savladao Bebića nakon centaršuta Dževada Šećerbegovića (1:0). Pogodak nije promijenio odnos snaga na terenu, Crveno-crni nastavljaju s napadima i svega nekoliko minuta kasnije Mustafa Hukić iz peterca ne uspijeva loptu ubaciti u mrežu. Ipak, Sloboda je do odmora povećala prednost: s desne strane je centrirao Kasim Alibegović, a Fuad Mulahasanović raspalio iz prve i postigao drugi gol (2:0).
Tokom pauze na poluvremenu desio se, nije pretenciozno reći, događaj za historiju: trener Muzurović je izvukao iz igre golmana Bebića, čime je “Raša” poslije nepune tri utakmice završio prvoligašku karijeru. Nakon što je okačio rukavice o klin, Radoslav Bebić (1952-2024) je postao jedan od najuspješnijih fudbalskih menadžera s naših prostora. Te sparne nedjelje na Tušnju je okončana jedna kratka prvoligaška karijera, ali je počela druga, mnogo uspješnija: Bebića je zamijenio 21-godišnji debitant Miloš Đurković, koji će u sezoni 1984-85 biti jedan od najzaslužnijih za drugu titulu Sarajeva.
I u nastavku utakmice igralo se na jedan gol, Crveno-crni su promašivali šansu za šansu. Sredinom drugog poluvremena je “Lav s Koševa” primio prvi od 190 prvenstvenih golova u dresu Sarajeva: Mersed Kovačević je asistirao Mulahasanoviću, a “Lica” preciznim udarcem s 18 metara smjestio loptu pod prečku (3:0). Klubu s Koševa prijetila je katastrofa, no samo pet minuta kasnije je Edhem Šljivo iskoristio grešku golmana Ranka Cakića i postigao počasni gol za Sarajevo (3:1). Do kraja su gosti nekoliko puta opasno zaprijetili da utakmicu odvedu u neizvjesnost, ali je rezultat ostao nepromijenjen.
Sloboda je tako upisala drugu pobjedu u sezoni, Sarajevo upisalo drugi poraz. Uprkos ubjedljivoj pobjedi, trener Gerum nije bio potpuno zadovoljan igrom svojih pulena, ali ih je pokušao opravdati sparnim vremenom. S druge strane, Fuad Muzurović se žalio na indolentnost fudbalera Sarajeva. Nakon poraza na Tušnju, Sarajevo je nanizalo tri uzastopne pobjede, već u septembru uplovilo u mirnu luku. Bordo tim je šampionat završio na solidnom devetom mjestu, tri pozicije ispod Slobode, koja je tih godina bila najbolji bh. klub.
Sloboda – Sarajevo 3:1 (2:0)
Tuzla, 28. august 1977. Stadion Tušanj. Gledalaca 8.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Josip Slaviček (Zagreb).
Strijelci: 1:0 Verlašević (32), 2:0 Mulahasanović (43), 3:0 Mulahasanović (66), 3:1 Šljivo (71).
SLOBODA: Cakić, I. Hadžić, Miličić, Jašarević (Blagojević), Verlašević, Alibegović, Geca (Ibrić), F. Mulahasanović, M. Kovačević, Hukić, Šećerbegović. Trener: Đorđe Gerum.
SARAJEVO: Bebić (Đurković), Ž. Vidović, Z. Lukić, Šljivo, A. Rajković, Hadžibegić, Sušić, B. Bošnjak, Dupovac, Janjoš (R. Savić), Repčić. Trener: Fuad Muzurović.
