Za razliku od ostalih sezona, tokom 1973. i 1974. godine je Kup maršala Tita u fudbalu igran po ubrzanom tempu – augusta do novembra. Ni finalne utakmice najmasovnijeg fudbalskog takmičenja u Jugoslaviji nisu igrane kao što je uobičajeno – uoči 25. maja, Dana mladosti – nego su odlučujući susreti bili na programu krajem novembra, za nekadašnji Dan Republike. Ubrzani ritam bio je razlog zašto je sezona 1974-75 startovala utakmicama 16-ine finala Kupa maršala Tita, koje su donijele veliko iznenađenje.
Banjalučki Borac, koji je 14. aprila ispao u Drugu ligu (uprkos 30 osvojenih bodova od mogućih 68 i gol-razlici 43:43), dokazao je da posjeduje kvalitet za elitni rang.
Banjalučki drugoligaš je u prvoj rundi Kupa na Marakani deklasirao favorizovanu Crvenu Zvezdu i pobjedom 4:1 nagovjestio ekspresni povratak u elitu. Crveno-bijeli su poveli golom Živorada-Žike Jevtića, no u nastavku se desio sjajni preokret u režiji dvostrukog strijelca Abida Kovačevića, te Dževada Krese i Miloša Cetine.
Tačno mjesec dana kasnije, 11. septembra, Banjalučani su u osmini finala eliminirali još jednog prvoligaša – ekipu Sarajeva. Na Gradskom stadionu u Banjoj Luci mreže su mirovale nakon regularnog dijela i dva produžetka. Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca koje je obilježio golman Borca Marijan Jantoljak. On je odbranio dva penala Sarajlijama, a potom i sâm savladao svog kolegu Seada Grudu za veliku pobjedu Borca 4:2.
U četvrtfinalu novi podvig Banjalučana i pobjeda nad još jednim prvoligašem, u Ljubljani 16. oktobra 1974. Nenad Lazić i Mario Brnjac su svojim golovima vraćali Borac u meč – za 2:2 poslije 120 minuta. Tada se ponovo proslavio Marijan Jantoljak, opet odbranivši dva penala za pobjedu gostiju 6:7.
Žrijeb je odlučio da se u polufinalu, 13. novembra 1974. godine u Banjoj Luci, sastanu Borac i Željezničar. Sarajevski Plavi su u prve dvije runde imali lagan posao protiv drugoligaša Prištine (4:0) na Koševu i republičkog ligaša Timoka u Zaječaru (5:2). Utakmica četvrtfinala protiv Veleža donijela je pravu dramu.
Susret na Koševu u regularnom dijelu je okončan neriješenim rezultatom 1:1, u prvom produžetku je Vahid Halilhodžić postigao dva gola i doveo Rođene u vodstvo 1:3. Uslijedio je šokantni preokret do isteka 120. minuta: Slobodana Mrgana savladali su Slobodan Kojović, saigrač Ahmet Glavović (autogol) i Josip Katalinski, pa je Željo zabilježio trijumf 4:3.
Tako se Željezničar drugu godinu uzastopno plasirao u polufinale najmasovnijeg fudbalskog takmičenja u Jugoslaviju, baš u dvije sezone brzopoteznog Kupa maršala Tita. Plavi su 1973. ostali bez finala, izgubivši na Koševu protiv Hajduka nakon izvođenja jedanaesteraca.
Kada ih je naredne godine žrijeb polufinala odvojio od Splićana i odredio gostovanje u Banja Luci, u redovima Željezničara nisu bili toliko nezadovoljni. Puleni Milana Ribara bili su u dobroj formi i u posljednjoj prvenstvenoj utakmici uoči polufinala protiv Borca slavili su pobjedu u Maksimiru protiv Dinama (2:1).
Uprkos hladnom vremenu, na današnji da prije 48 godina, Gradski stadion u Banjoj Luci bio je ispunjen navijačima Borca i Željezničara te ljubiteljima fudbala iz cijele Bosanske Krajine.
Lider Druge lige Zapad dočekao je petoplasiranu ekipu Prve lige, u susretu koji je rješavao pitanje finaliste, vjerovatno i putnika za Evropu. Naime, žrijeb je odlučio da u drugom susretu polufinala u Splitu snage odmjere Hajduk, tada lider na tabeli Prve lige, i autsajder Vardar.
Iako se još igrala jesenja polusezona, postojala je velika mogućnost da Hajduk osvoji titulu, što bi pobjedniku duela Borca i Željezničara, bez obzira na ishod finala, osiguralo plasman u Kup pobjednika kupova u sezoni 1975-76.
Duel u Banjaj Luci počeo je u znaku gostiju iz Sarajeva, koji su u prvih 16 minuta dva puta pogodili okvir gola.
Najprije je u 5. minuti Boško Janković savladao Jantoljaka, ali je stativa spriječila vodstvo Želje. Tu nije bio kraj pehovima ekipe Milana Ribara: U 16. minuti je Slobodan Kojović uzdrmao prečku! Kako to obično biva u fudbalu, stigla je kazna za promašaje. U 37. minuti je Abid Kovačević, tada 22-godišnji kapiten i najbolji igrač Borca, promiješao odbranu Želje, došao do ivice šesnaesterca, uposlio Dževada Kresu, kome nije bilo teško da s 10-ak metara iskosa savlada Slobodana Janjuša (1:0).
Radost navijača Borca nije dugo trajala. Na isteku prvog dijela je iskusni Blagoje Bratić pronašao rupu u odbrambenoj liniji Banjalučana i plasiranim udarcem pogodio desni donji ugao gola Jantoljaka za izjednačenje (1:1).
Fudbaleri Željezničara su u nastavku krenuli na sve ili ništa, riješeni da im se ne ponovi penal-lutrija iz prethodne sezone, kada su u polufinalu poraženi od Hajduka. Pred golom Jantoljaka redale su se šanse, vodeći gol Sarajlija visio je u zraku.
Međutim, Banjalučani su izdržali sve nalete protivnika i 14 minuta prije kraja stigli do pobjede.
Abid Kovačević je izveo korner, najviši u skoku bio Mario Brnjac i donio veliku pobjedu Borcu (2:1). Posljednji zvižduk sudije Milivoja Gegulovića donio je neopisivo slavlje na Gradskom stadionu u Banjoj Luci. Borac se plasirao u finale Kupa i ostvario najveći uspjeh u dotadašnjoj klupskoj historiji.
Kako je u drugom polufinalu Hajduk deklasirao ekipu Vardara (5:0), puleni Borisa Marovića su jednom nogom zakoračili u Evropu.
Zaista, banjalučki drugoligaš je u beogradskom finalu 29. novembra 1974. pružio jak otpor Hajduku, poražen je minimalno (0:1) u susretu kojeg je riješio Mario Boljat. U nastavku sezone fudbaleri Borca su suvereno osvojili prvo mjesto u drugoligaškoj konkurenciji s impresivnim bilansom – 26 pobjeda, tri remija i pet poraza, 55 od mogućih 68 bodova!
Paralelno s uspješnim nastupima u Drugoj ligi, Banjalučani su budno pratili prvoligaško takmičenje, navijali za ekipu Hajduka i kada su 22. juna 1975. godine Splićani osigurali titulu prvaka Jugoslavije, slavlje je moglo početi. Borac se vratio u elitni rang i usput izborio prvi plasman na evropsku scenu.
Naredne sezone (1975-76) je Borac skupo prodao kožu u Kupu pobjednika kupova: Banjalučane je u osmini finala eliminirao kasniji pobjednik Anderlecht – 0:3 u prvom susretu u Bruxellesu, 1:0 u revanšu u Banjoj Luci.
Borac – Željezničar 2:1 (1:1)
Banja Luka, 13. novembar. Gradski stadion. Gledalaca 20.000. Vrijeme hladno, teren blatnjav i težak za igru. Sudija: Milivoje Gugulović (Niš).
Strijelci: 1:0 Kreso (37), 1:1 Bratić (44), 2:1 Brnjac (76).
BORAC: Jantoljak, Vukelja, Kušmić, Vidačak, Brnjac, Kreso,
Ćulafić, Smilevski, Cetina, Marjanović (Bajagilović, Jurković), A. Kovačević. Trener: Boris Marović.
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Deraković, Bećirspahić, H. Saračević, Katalinski, Glamočak, Jelušić (Bašić), B. Janković, S. Kojović, Bratić, Vlaški (Odović). Trener: Milan Ribar.
