Punih 16 godina navijači Slobode su čekali na prvu pobjedu nad Crvenom zvezdom i dočekali je 8. decembra 1974. Sjećanje na najteži prvenstveni poraz Beograđana nakon više od osam godina, koliko je prošlo od “šestice” koju su Crveno-bijeli primili na Marakani od Veleža.
Fudbaleri Slobode izvanredno su startovali u sezoni 1974-75. U prvih šest kola su Crveno-crni bili neporaženi, zabilježivši po tri pobjede i remija, što im je donijelo treće mjesto na tabeli, s bodom zaostatka za vodećom Crvenom zvezdom. Onda je uslijedio debakl, katastrofalan poraz u Mostaru (0:5), koji nije demoralisao pulene Miće Duvančića. Tuzlaci nastavljaju s dobrim igrama i nakon 10. kola drže četvrto mjesto, s jednim, već pomenutim porazom od Veleža.
Nažalost, u tom periodu desio se nemili događaj, koji je prekinuo jednu karijeru u usponu i značajno utjecao na cijelu sezonu tuzlanskog prvoligaša. Na gostovanju kod Partizana (1:1) – u 9. kolu, 9. oktobra 1974. godine – britki half Tuzlaka Mustafa Hatunić je u jednom duelu slomio nogu mladom i talentovanom igraču Partizana Zoranu Raciću. Sudija Radić iz Solina nije pokazao ni žuti karton Hatuniću, ali je trener Duvančić sâm izveo svog igrača.
Racić se više nikad nije vratio na teren, a prema Hatuniću je stvorena atmosfera linča, zbog čega je “Musa” pauzirao skoro cijelu sezonu, odigravši do kraja prvenstva samo dvije utakmice. U prvoj postavi najčešće ga je mijenjao budući reprezentativac Ismet Hadžić, dok bi u ofanzivnoj varijanti šansu dobivao napadač Mehmed Mujkanović, kada se Fuad Mulahasanović povlačio na mjesto “zadnjeg veznog”.
Oslabljena Sloboda malo je popustila, ali i dalje držala peto mjesto s 18 bodova uoči posljednjeg jesenjeg kola 8. decembra 1974. Na zatvaranju prve polusezone, na današnji dan prije 48 godina, na Tušanj je došla Crvena Zvezda, u tom trenutku drugoplasirana ekipa tabele s 22 boda, jednim manje od lidera Hajduka. Beogradski Crveno-bijeli bili su noćna mora za Slobodu. Dovoljno je spomenuti da u 14 dotadašnjih međusobnih prvenstvenih utakmica Tuzlaci nisu zabilježili nijedan trijumf, tek šest remija i osam poraza! Ovome treba dodati i dvije ubjedljive pobjede Zvezde nad Slobodom u finalu Kupa maršala Tita 1971. godine.
Iako su zbog tradicije i položaja na tabeli, Beograđani bili favoriti, kiša i težak teren na Tušnju dali su šansu Josipu Mići Duvančiću da se odluči za ofanzivnu varijantu, s Mujkanovićem u “špicu”. S druge strane, Miljenko Mihić, trener Zvezde, mogao je računati na najbolji tim, čije su vedete bili reprezentativci – aktuelni (Dragan Džajić, Vladimir Petrović, Dragoslav Stepanović, Ognjen Petrović, Zoran Filipović), bivši (Zoran Antonijević, Živorad Jevtić) i budući (Dušan Savić, Zoran Jelikić).
Kada je sudija Vlado Tauzes iz Ljubljane dao znao za početak utakmice, ni najveći optimisti među navijačima Slobode nisu očekivali da će Zvezda biti samljevena već u prvom poluvremenu. Uragan Tuzlaka počeo je u 13. minutu. Mulahasanović je kao na tacni poslužio Jovana Gecu, koji je pogodio lijevi ugao gola Zvezde (1:0). Pet minuta kasnije opet je Geca sam pred Oljom Petrovićem, no ovaj put je golman Zvezde bio uspješniji u duelu. Ipak, u 25. minutu se ponovo zatresla mreža gostiju: Ovaj put je sve sâm završio najbolji igrač utakmice Fuad Mulahasović, legendarni “Lica”, koji je u novinskim izvještajim ocijenjen “desetkom” (2:0).
Crveno-crni nastavljaju s napadima i 32. minutu se u strijelce upisao Mehmed Mujkanović (3:0), što je bio prvjenac u karijeri 21-godišnjeg napadača iz Gradačca. Kada se sudija Tauzes spremao da odsvira kraj prvog poluvremena, Geca je u kaznenom prostoru “promiješao” nekoliko igrača Zvezde i poslužio Mujkanovića, koji postiže svoj drugi gol za skoro nestvaran rezultat na semaforu (4:0). Vjerovatno nijedan igrač u Jugoslaviji nema brojke poput Mehmeda Mujkanovića: Odigrao je ukupno osam prvoligaških utakmica, postigao tri gola, od kojih dva Zvezdi, u razmaku od 13 minuta!
Crveno-bijeli su se probudili u nastavku. Zoran Filipović, koji je na poluvremenu zamijenio Vladimira Petrovića, u 59. minutu je šutirao iznad gola Ranka Cakića, da bi u finišu Dragan Džajić iz slobodnog udarca pogodio stativu. Kraj utakmice označio je 16 godina čekanu, prvu prvenstvenu pobjede Slobode nad Zvezdom. I to kakvu! Bio je to najteži prvenstveni poraz Zvezde nakon više od osam godina, koliko je prošlo od “šestice” koju su Crveno-bijeli su primili na Marakani od Veleža (2:6) u posljednjem kolu sezone 1965-66. Na proljeće se Zvezda biti bolja od Reala u četvrfinalu Kupa pobjednika kupova, šampionat završiti na trećem mjestu s 40 poena, četiri više od sedmoplasirane Slobode…
Sloboda – Crvena zvezda 4:0 (4:0)
Tuzla, 8. decembar 1974. Stadion Tušanj. Gledalaca 10.000. Vrijeme oblačno i kišovito, teren klizav i težak za igru. Sudija: Vlado Tauzes (Ljubljana). Strijelci: 1:0 Geca (13), 2:0 Mulahasanović (25), 3:0 Mujkanović (32), 4:0 Mujkanović (45).
SLOBODA: Cakić, Jovičić, Miličić, Avdičević, Mulahasanović, Alibegović, Nalić, Jašarević, Geca, Hukić, Mujkanović. Trener: Josip Duvančić.
CRVENA ZVEZDA: O. Petrović, Jelikić, Jevtić, Stepanović, Keri, Radović, Ratković, V. Petrović (Filipović), D. Savić, Antonijević, Džajić. Trener: Miljenko Mihić.
