Na dan kada počinje Svjetsko prvenstvo u rukometu podsjećamo se nastupa tri bh. prvoligaša u posljednjem kolu prije pauze zbog Mundijala u Danskoj 1978. godine.
Piše: J. Mržljak
Danas počinje 29. svjetsko rukometno prvenstvo, zbog kojeg su, već po običaju, prekinuti nacionalni šampionati i evropski kupovi. Nažalost, na najvećoj svjetskoj rukometnoj smotri neće učestvovati reprezentacija BiH, pa ostaje samo podsjećanje na slavne dane kada su klubovi i igrači iz naše zemlje bili važan dio slavne jugoslovenske rukometne škole. Tako je na današnji dan prije 47 godina odigrano 11. kolo Prvenstva Jugoslavije u rukometu, posljednje prije pauze zbog učešća reprezentacije na Svjetskom šampionatu u Danskoj.
Osvajanjem petog mjesta reprezentativni Plavi se nisu proslavili na Mundijalu u Danskoj, ali jesu sarajevski Plavi, rukometaši Željezničara, koji su na kraju sezone osvojili titulu. I preostali bh. prvoligaši bili su visoko plasirani – Krivaja iz Zavidovića na trećem, banjalučki Borac na petom mjestu – iako početak sezone nije dao naslutiti da će se sva tri tima boriti za titulu. No, malo po malo su se penjali na tabeli i u susretima 11. kola, odigranim 14. januara 1977. godine, upisali dvije pobjede i jedan remi.
Željezničar – Medveščak 31:25 (14:13)
Sarajevo, 14. januar 1978. Mala dvorana Skenderija. Gledalaca 1.000. Sudije: Banjeglav i Vitas (Beograd).
ŽELJEZNIČAR: Dizdar, Perišić (3), Delahmetović (6), Halilović (1), Radmilović, Festić (4), Rudić (1), Mil. Mijatović (7), Demirović (3), Božinović (4), Žigić (2), Jovanović. Trener: Sead Hasanefendić.
MEDVEŠČAK: Prpić, Lalić, Tušek , Štimac, Vuleta (7), Šojat (1), Krajina (8), Z. Zovko (4), Rogulja (3), Ž. Zovko (2), Brujić, Ševčešin. Trener: Josip Milković.
Rukometaši Željezničara nisu opravdali ulogu favorita u prvom poluvremenu susreta s Medveščakom. Zagrebački “Medvjedi” su zaustavili najbolje igrače Plavih i u 21. minutu imali čak četiri gola prednosti (6:10). To je bio znak pulenima Seada Hasanefendića da se trgnu i zaigraju ozbiljnije, pa su već do odmora preokrenuli rezultat. U nastavku potpuno druga slika na parketu Skenderije: Milomir “Muci” Mijatović i Rusmir “Cane” Delahmetović rešetaju mrežu gostiju, u 40. minutu Željo ima +10 (27:17) za novu pobjedu kojom su Plavi skočili na diobu drugog mjesta.
Krivaja – Kolinska Slovan 18:17 (10:11)
Zavidovići, 17. januar 1978. Dvorana Sutjeska. Gledalaca 1.200. Sudije: Zubanović i Győri (Zagreb).
KRIVAJA: Meter, Z. Bartolović (3), Mrkonja, Šegrt (1), Batinović (3), Praljar (2), T. Bartolović (1), Bašić (2), Berbić (2), Z. Mijatović, Savčić (4), Stare. Trener: Ivica Dragičević.
KOLINSKA SLOVAN: Brglez, Bolha, Mahne, Tominec (5), Bačić (2), Loncocić (3), Šumej (6), Ivačič, Doblekar (1), Rebernik. Trener Anton Bašić.
Rukometaši Krivaje su s dosta straha dočekali ekipu Kolinska Slovan. Bili su hendikepirani izostankom Zdenka Antovića, a na klupi Ljubljančana sjedio je Anton Bašić, Zagrepčanin koji je zaslužan za najveće uspjehe kluba iz Zavidovića. Uprkos tome, Krivaja je odlično počela meč, povela 4:0, ali su do odmora gosti preokrenuli (10:11). U nastavku je Kolinska Slovan u nekoliko navrata imao dva gola prednosti, da bi u posljednjim trenucima viđena prava drama. Pri rezultatu 17:17, sudije su 20 sekundi prije oduzeli loptu Ljubljančanima zbog neaktivnog napada. U kontri je Marijan Paljar izborio sedmerac, kojeg je šest sekundi prije kraja realizirao Milanko Savčić za pobjedu Krivaje (18:17).
Borac – Metaloplastika 21:21 (13:12)
Banja Luka, 14. januar 1978. Dvorana Borik. Gledalaca 1.000. Sudije: Mošnička i Horvat (Zagreb).
BORAC: Arnautović, Koso (8), Rađenović (1), Karalić, Elezović, Petković, Štrbac (3), Helić, Popović (1), Čečavac (8), M. Golić, Ravlić. Trener: Abaz Arslanagić.
METALOPLASTIKA: Sošić, Čolović (1), Fajfrić, Jevremović (6), Radivojević (2), Mir. Mijatović (4), Aleksić (1), Novaković (2), Vuković (1), Rašić, Lekić (4), Pajić. Trener: Jezdimir Stanković.
S povrijeđenim bekovima Zdravkom Rađenovićem i Jovicom Elezovićom, koji su veći dio susreta proveli na klupi, rukometaši Borca su razočarali svoje navijače osvojivši samo bod u duelu s Metaloplastikom u Boriku. Bilo je to vrijeme kada su se Šapčani polako probijali u vrh jugoslovenskog rukometa, a od ekipe budućeg evropskog prvaka u timu su bili samo pivot Veselin Vuković i bek Đorđe Rašić. Borac je vodio većim dijelom utakmice zahvaljujući odličnoj igri Envera Kose i Dobre Čečavca, ali su puleni Abaza Arslanagića u finišu morali spašavati bod.
