Željezničar je osvježenje proljeća, mudar, nadahnut, opasan, veoma siguran, tim snažnih i nadarenih fudbalera, sastav koji igra lijepo za oko, napisao je izvještač Sporta nakon trijumfa pulena Ivica Osima kod šampiona Partizana.
Piše: J. MRŽLJAK
Čim se ekipa Željezničara, nakon kratke drugoligaške epizode, vratila u elitni rang jugoslovenskog fudbala, funkciju trenera preuzeo je legendarni Ivica Osim. Korak po korak, sezonu po sezonu, počeo je uspon Plavih u vrh jugoslovenskog fudbala, koji će vrhunac dostići epskim utakmicama polufinala Kupa UEFA 1985. godine. Prva stepenica na putu povratka kluba s Grbavice bila je sezona 1978-79, u kojoj je Ivica Osim stabilizirao Želju, a u jednom trenutku čak bio u situaciji da se bori za izlazak u Evropu.
Desilo se to početkom proljetne polusezone, kada su Plavi nanizali sjajnu seriju pobjeda. Najprije je na startu drugog dijela šampionata Željo slavio u gradskom derbiju na Grbavici protiv Sarajeva (4:2), potom je Slobodan Kojović s dva gola u Kranjčevićevoj ulici srušio ekipu Zagreba (2:1). Rade Paprica je u meču protiv Slobode postigao jedini gol za treću uzastopnu proljetnu pobjedu Plavih (1:0), a četvrti trijumf u nizu ako se računa slavlje u posljednjem jesenjem kolu protiv Rijeke u Sarajevu (1:0).
Na redu je bilo gostovanje kod branioca titule, ekipe Partizana, na današnji dan prije 46 godina. Crno-bijeli nisu bili ni sjena ekipe koja je sezonu ranije osvojila naslov s rekordna 54 boda (od 68 mogućih). Krajem jesenjeg dijela je došlo do smjene na čelu stručnog štaba: šampionski trener Ante Mladinić je odstupio, a kormilo preuzeo Florijan Matekalo. Susret odigran u predvečerje subote, 24. marta 1979, privukao je oko 15 hiljada gledalaca na Stadionu JNA – mjestu na kojem je nepunih sedam godina ranije klub s Grbavice proslavio jedinu titulu prvaka Jugoslavije.
U odnosu na tim koji je pobijedio Slobodu, Ivica Osim je napravio dvije promjene: Zoran Čuljak je obukao “jedinicu” umjesto Ivana Cvitanušića, dok je poziciju lijevog krila Stojanče Idić prepustio Ranku Đorđiću. “Štraus” je odlučio iskoristiti izostanak suspendovanog bekovskog para Partizana – Borislava Đurovića i Refika Kozića – pa su napadi Plavih išli uglavnom preko krila. Nakon polušansi Zvonka Varge i Radeta Paprice, Željezničar je poveo sredinom prvog poluvremena.
Najbolji igrač utakmice Nenad Starovlah je centrirao s lijeve strane, nespretno je reagirao mladi bek Partizana Vladimir Lazičić, koji je loptom pogodio klupskog druga Stojkovića. Lopta se od Stojkovića odbila do Ivana Lušića, a Željinom poslovođi nije bilo teško da savlada Radeta Zalada (0:1). Nekoliko minuta kasnije je Lušić sjajno šutirao s 20-ak metara i zamalo bio neprecizan. Do odmora se domaćin trgnuo, Varga i veteran Slobodan Santrač imali su šanse za izjednačenje, ali su na visini zadatka bili golman Zoran Čuljak i centarhalf Hajrudin Saračević.
Trener Matekalo je na startu drugog poluvremena u igru uveo Dževada Prekazija, koji je unio živost u igru Partizana i svojom čuvenom “ljevicom” iz daljine nekoliko puta zaprijetio Čuljku. Nakon što je Mišo Mijić iz praznog gola izbio loptu Seada Mašića, splasnuli su napadi Partizana, a Plavi su ponovo zagospodarili terenom. U 59. minuti je sijevnula kontra iz fudbalskih udžbenika: akciju je počeo “Rutko” Saračević, nastavio Džemal Šerbo, da bi Slobodan Kojović preciznim udarcem matirao istrčalog Zalada (0:2) za petu uzastopnu pobjedu Željezničara.
“Željezničar je osvježenje proljeća, mudar nadahnut, opasan, veoma siguran. To je tim snažnih i nadarenih fudbalera, sastav koji igra lijepo za oko. To je tim u kojem je jedan Starovlah očigledno sazreo za reprezentativca, u kome veteran Saračević majstorski diriguje odbranom, u kome je golman Čuljak djelovao autoritativno, a Šerbo, Lušić i Mijić bili daleko iznad veznog reda Partizana. Konačno, to je tim koji ima brze i opasne napadače Papricu i Kojovića“, tako je ekipu Plavih opisao izvještač beogradskog Sporta.
Pobjedom nad Partizanom je Željo skočio na diobu petog mjesta, no sedam dana kasnije je prekinuta sjajna serija. Željezničar je na Grbavici poražen od Crvene Zvezde (0:1) u susretu kojeg je riješio Zdravko Borovnica. Na kraju su puleni Ivice Osima zauzeli deveto mjesto, što je bio solidan plasman u povratničkoj sezoni. A Partizan? Poslije poraza od Željezničara, Crno-bijeli su nanizali seriju poraza i loših nastupa (535 minuta bez postignutog gola), da bi zvanični šampion tek u posljednjem kolu izborio opstanak!
Partizan – Željezničar 0:2 (0:1)
Beograd, 24. mart 1979. Stadion JNA. Gledalaca 15.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Ico Horvat (Zagreb). Žuti karton: Berjan (Željezničar).
Strijelci: 0:1 Lušić (23), 0:2 Kojović (59).
PARTIZAN: Zalad, Mašić, Arsenović, Trifunović, N. Stojković, Lazičić, Klinčarski, Z. Živković, Santrač, Kunovac (Prekazi), Varga. Trener: Florijan Matekalo.
ŽELJEZNIČAR: Čuljak, Berjan, Starovlah, I. Lušić, Saračević, Čilić, S. Kojović, M. Mijić, R. Paprica, Šerbo, Đorđić. Trener: Ivica Osim.
