Sjećanje na veliku pobjedu Rođenih na gostovanju kod Dinama, ostvarenu 6. novembra 1977. Kako su Vahid Halilhodžić, Blaž Slišković, Dragan Okuka i drugovi, pod vodstvom trenera Vukašina Višnjevca, Modre razbili mnogo ubjedljivije nego to pokazuje konačan rezultat.
Navijači Veleža sa zebnjom su očekivali start Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1977-78. Naime, Rođeni su, nakon decenije uspjeha, ostali bez ijednog člana čuvenog BMV-a: Enver Marić je još u ljeto 1976. godine prešao u njemački Schalke, da bi 12 mjeseci kasnije Mostar napustili i Duško Bajević, koji je otišao u redove atinskog AEK-a, dok je skoro istovremeno Franjo Vladić obukao sivomaslinastu uniformu JNA.
Čak i s Bajevićem i Vladićem u timu, Velež je prethodni šampionat (1976-77) završio tek na 11. mjestu, što je dovelo do smjene trenera Muhameda Mujića (1933-2016), jednog od najboljih igrača u historiji bh. fudbala. Pomalo neočekivano, uprava Veleža je za novog trenera imenovala Vukašina Višnjevca (1939-2019), koji je tek dobio otkaz u Sarajevu, nakon što je Bordo tim jedva izborio opstanak.
Bez obzira na rezultate, Višnjevac je bio poznat kao stručnjak koji nije davao popust zvijezdama, niti se bojao šansu pružiti mladim i neafirmisanim igračima. Zaista, čim je preuzeo ekipu Veleža, legendarni Vule je u prvi tim uveo golobradog Avdu Kalajdžića, dao veću šansu Obrenu Vukićeviću, iz čapljinskog Borca doveo i u prvotimca promovirao anonimnog Hasana Škrbu… Tada 18-godišnji Blaž Slišković, kojem je Muhamed Mujić dao status standardnog prvotimca, postao je “poslovođa” umjesto Franje Vladića, odnosno ključni igrač tima, zajedno s reprezentativcem Vahidom Halilhodžićem.
No, početak nije bilo lagan i činilo se da je smjena Višnjevca samo pitanje trenutka. Bez reprezentativca Džemala Hadžiabdića, koji je odsustvovao čitavu jesen, Velež je u prva četiri kola ostao bez pobjede, bio na pretposljednjem mjestu tabele sa samo dva boda. U 5. kolu je preokret donio teški trijumf nad Olimpijom pod Bijelim Brijegom (1:0) golom Blaža Sliškovića. Narednu domaću utakmica, u 7. kolu protiv lidera Partizana (1:0), riješio je Vahid Halilhodžić, nanijevši Crno-bijelima tek jedan od dva poraza u cijelom prvenstvu. U 14. kolu su Rođeni u Mostaru skinuli skalp još jednom članu “Velike četvorke”: Momčilo Vukoje i Blaž Slišković bili su strijelci za pobjedu nad Hajdukom (2:1), nakon čega se Velež popeo na 7. mjesto prvenstvene tabele.
Na redu je bilo gostovanje Dinamu u derbiju 15. kola. Zagrebački Modri, zvanični vicešampioni Jugoslavije, u tom trenutku su se nalazili na drugom mjestu tabele, a ekipu Veleža dočekali su četiri dana nakon nesretnog ispadanja iz Kupa UEFA od Torina. Jedna od najboljih italijanskih ekipa je u prvom susretu na svom terenu pobijedila Zagrepčane, kojima je poništen čist pogodak (3:1). Upravo se ta greška mađarskog sudije Somlaya pokazala presudnom za ishod dvomeča. U revanšu, pred 60.000 gledalaca na Maksimiru, 2. novembra 1977. godine, Dinamo je pobijedio 1:0 golom Ivice Senzena što nije bilo dovoljno za prolaz.
Razočarenje zbog ispadanja iz Evrope prorijedilo je posjetu, pa je svega 10-ak hiljada gledalaca dočekalo derbi Dinama i Veleža na današnji dan prije 45 godina. Puleni Vukašina Višnjevca od starta su krenulio otvoreno, bez ikakve namjere da čuvaju “nulu”. Prvu šansu na utakmici imao je Dragan Okuka, koji je previše oklijevao pred golom Dinama, da bi na suprotnoj strani Slavku Njegušu zaprijetili Senzen, Bedi i Bručić. Izuzetno dinamičnu uvodnu fazu utakmice nastavio je opasnim pokušajem Halilhodžić, prije nego su gosti poveli u 15. minuti.
Vahid Halilhodžić je na sebe vezao nekoliko odbranbenih igrača Dinama, u pravom trenutku uposlio Dragana Okuku, koji se sjurio desnom stranom, ušao u šesnaesterac i neodbranjivim udarcem savladao Željka Stinčića (0:1). Samo što se krenulo s centra, Senzen je pogodio stativu, nakon čega je Halilhodžić propustio dvije šanse, drugi put nakon sjajne asistencije Sliškovića, koji je izlomio Džemala Mustedanagića. Do kraja poluvremena su i Vukoje i Okuka bili neprecizni u situacijama “jedan na jedan” s golmanom Dinama, pa je pravo čudo kako su Rođeni na odmor otišli samo s jednim golom prednosti.
Sve dileme su riješene na početku drugog poluvremena. Igrao se 50. minut, kada je Halilhodžić pobjegao odbrani Diunama, izašao sam pred Stinčića, zaobišao golmana i s loptom se ušetao u gol (0:2). Nakon drugog pogotka počela je egzibicija gostiju, za šta su Rođeni nagrađeni aplauzima zagrebačke publike. Okuka je 20-ak minuta prije kraja propustio još jednu stopostnu šansu da nanese katastrofu Dinamu. Tako su Mostarci zabilježili jednu od najvećih pobjedu u prvenstvu koje su završili na solidnom sedmom mjestu. Zanimljivo da se tri mjeseca kasnije Dinamo revanširao Rođenima, savladavši ih u finalu “Mostarskog turnira” boljim izvođenjem jedanaetsreca 5:3, nakon 1:1 u regularnom dijelu. Junak pobjede bio je Željko Stinčić, koji je odbranio tri penala.
Dinamo – Velež 0:2 (0:1)
Zagreb, 6. novembar 1977. Stadion Maksimir. Gledalaca 10.000. Vrijeme oblačno, teren klizav. Sudija: D. Pavićević (Kragujevac). Žuti kartoni: Senzen, Bručić (Dinamo), Mulahasanović, Škrbo, Ćutuk (Velež).
Strijelci: 0:1 Okuka (15), 0:2 Halilhodžić (50).
DINAMO: Stinčić, Bedi, Tucak, Zajec, Novoselac, Bogdan, Senzen, Bručić, Cerin (Vujadinović), Mustedanagić, Župetić. Trener: Rudi Belin.
VELEŽ: Njeguš, Ćutuk, M. Mulahasanović, M. Hodžić, Matijević, Vukićević, Okuka, Slišković, Halilhodžić, Škrbo, Vukoje. Trener: Vukašin Višnjevac.
