Safet Sušić je postigao dva gola, bio istinski junak ovog zanimljivog duela, odlučio utakmicu u korist prvoligaša s Koševa, napisao je izvještač s utakmice odigrane 5. novembra 1978.
Piše: J. MRŽLJAK
U jesen 1978. godine se ekipa Sarajeva nakon dugo vremena vratila u vrh jugoslovenskog fudbala. Puleni Fuada Muzurovića igrali su odlično na Koševu, dok su gostovanja bila znatno manje uspješna, obilježena s čak tri primljene petarde – protiv Rijeke (2:5), Slobode (0:5) i Hajduka (0:5) – kojima treba dodati i debakl u Kupu maršala Tita, protiv gradskog rivala Željezničara na Grbavici (0:4). Ipak, jesenja prvenstvena sezona bila je prilično izjednačena, što je Bordo timu omogućilo da uz skoro 100-postotan učinak na domaćem terenu (osam pobjeda i jedan remi) i nekoliko bljeskova u gostima bude pri vrhu.
Jedna od važnijih pobjeda ostvarena je na današnji dan prije 45 godina, u derbiju 12. kola protiv branioca titule Partizana. Uvod u utakmicu nije davao previše optimizma navijačima Sarajeva. Njihovi ljubimci su u prethodnom kolu doživjeli debakl na Tušnju, a protivnik je bio tradicionalno neugodan, ekipa koju Sarajevo u prvenstvu nije pobijedilo prethodne četiri godine. Uz to, beogradski Crno-bijeli su, nakon neočekivanog domaćeg kiksa na startu prvenstva od kruševačkog Napretka (0:3), bili u seriji od 10 utakmica bez poraza.
Nekoliko dana prije utakmice na Koševu je Partizan ostao bez britkog defanzivca Jusufa Hatunića, koji je obukao sivomaslinastu uniformu JNA, dok su nešto ranije, tokom ljetne pauze, u inostranstvo otišla još dva člana šampionskog tima – Momčilo Vukotić i Ivan Golac. Ipak, trener Ante Mladinić i dalje je imao jaku ekipu, u kojoj su bili reprezentativci Petar Borota, Aleksandar Trifunović, Nenad Stojković, Ilija Zavišić, legendarni golgeter Slobodan Santrač, ubojiti napadač Dževad Prekazi, zvijezde u dolasku Nikica Klinčarski i Zvonko Živković…
Njima se suprotstavio tim Sarajeva, predvođen Safetom Sušićem, koji je te jeseni naslijedio kapitensku traku od Edhema Šljive. Upravo je Sušić bio u centru pažnje uoči prvog sudijskog zvižduka Mariborčanina Ede Šoštariča: “Papetu” je uručen trofej Oslobođenja za najboljeg igrača prvenstva u oktobru, što je moglo poslužiti kao najava onoga što će se dešavati na terenu. Aktere derbija dočekalo je zubato sunce i solidno popunjene tribine Koševa, na kojima se našlo više od 18.000 navijača, uz podatak da je domaćin prodao 14.073 ulaznice.
Početak utakmice prošao je u inicijativi Bordo tima. Prvu šansu je imao Želimir Vidović, koji je dugim korakom ušao u šesnaesterac, ali dao sebi predug for, što je bilo dovoljno Boroti da istrči i zaustavi “Kelija”. Pomalo neočekivano su gosti poveli u 19. minuti. Trifunović je uputio dugačku loptu, koja se odbila od koljena Ante Rajkovića, pala na nogu Boška Đorđevića, a najbolji strijelac Prve lige u sezoni 1974-75 je neodbranjivim udarcem savladao Irfana Handžića (0:1).
Primljeni gol nije demoralisao fudbalere Sarajeva. Samo četiri minuta kasnije stiglo je izjednačenje u režiji “velemajstora s Koševa”. Safet Sušić se približio šesnaestercu, budno praćen od Stojkovića i Borislava Đurovića, varkom tijela je zbunio Partizanove defanzivce, a onda iz mjesta raspalio i pogodio donji ugao gola Borote (1:1). Izjednačenje je dalo krila domaćinu, do odmora su Sušić, Radomir Savić i Srebrenko Repčić imali dobre šanse da donesu vodstvo Sarajevu, ali je rezultat ostao nepromijenjen.
Trenutak odluke desio se u 52. minuti. Ponovo se Sušić poigrao s odbranom Crno-bijelih, kada se činilo da više nema rješenja i opcija driblinga, “Pape” je primijetio da je Borota malo izašao naprijed, neočekivano šutirao i zatresao mrežu (2:1). Remek-djelo velemajstora! Do kraja utakmice nije bilo previše uzbuđenja. Sarajevo je s lakoćom čuvalo rezultat, čak bilo bliže trećem golu nego Partizan izjednačenju. Katastrofa na Tušnju je zaboravljena posljednjim zviždukom sudije Šoštariča…
“Safet Sušić je postigao dva gola, bio istinski junak ovog zanimljivog duela, odlučio utakmicu u korist prvoligaša s Koševa. Fudbaleri Sarajeva imponovali su izuzetnim zalaganjem tokom svih 90 minuta, što se ne bi moglo reći za Beograđane. Sarajevo je pokazalo da je ćudljiv tim, sposoban za velike igre i velika razočarenja”, stajalo je u izveštaju s utakmice u beogradskom dnevnom listu “Sport”, a zanimljivo da je poraz na Koševu bio početak crne serije Partizana – čak osam poraza u 12 utakmice, zbog čega su Crno-bijeli u nastavku prvenstva do posljednjeg kola strahovali za opstanak.
Sarajevo – Partizan 2:1 (1:1)
Sarajevo, 5. novembar 1978. Stadion Koševo. Gledalaca: 18.000. Vrijeme sunčano i prohladno, teren pogodan za igru. Sudija: Šoštarič (Maribor).
Strijelci: 0:1 Đorđević (19), 1:1 Sušić (23), 2:1 Sušić (52).
SARAJEVO: Handžić, Ž. Vidović, Z. Lukić, B. Bošnjak, A. Rajković, Milak, Sušić, Janjoš, Repčić, R. Savić (N. Vidaković), Pašić (S. Hodžić). Trener: Fuad Muzurović.
PARTIZAN: Borota, Živković (Grubješić), Kozić, Trifunović, N. Stojković, B. Đurović, Zavišić, Klinčarski, Santrač (Varga), Prekazi, Boš. Đorđević. Trener: Ante Mladinić.
