Na kraju utakmice su domaći igrači ronili suze, a fudbaleri Sarajeva trčali u zagrljaj spasiocu Fahriji Dautbegoviću. “Dautbegović je junak utakmice. Hvatao je sve što se moglo i nije moglo zaustaviti. Jedinica Sarajeva je zaslužila čistu desetku”, stajalo je u foto-reportaži beogradskog Tempa.
Novinski tekstovi u proljeće 1977. godine najavljivali su horor-scenario. “Sarajevo ostaje bez oba prvoligaša?”, stajalo je na naslovnicama uz završnicu Prvenstva Jugoslavije u fudbalu u sezoni 1976-77. Pesimistične najave bile su sasvim opravdane. Željezničar je čvrsto držao “fenjer” tabele, a komšije s Koševa jedva su se održavale iznad ambisa. Bordo tim igrao je blijedo, naročito na gostovanjima, a odbrana se mogla pohvaliti neslavnim rekordom – najviše primljenih golova od svih prvoligaša.
Ipak, uoči dramatičnog finiša sezone, na Koševu se ukazalo svjetlo na kraju tunela. Nakon pet utakmicama u kojima je Bordo tim osvojio samo jedan bod, puleni Vukašina Višnjevca su u 28. kolu, 18. maja 1977. godine, osvojili bod protiv Hajduka u Splitu (1:1), četiri dana kasnije na Koševu pobijedili Rijeku (1:0), a onda 25. maja, u zaostaloj utakmici 27. kola protiv Vojvodine, na svom terenu upisali pun pogodak (2:0).
Uspješna serija, osvajanje pet bodova u tri utakmice, malo je popravilo položaj prvoligaša s Koševa, ali luka spasa bila je još uvijek daleko. Pet kola prije kraja Željezničar je bio posljednji s 20 bodova, kruševački Napredak pretposljedni s 24, dok su krug kandidata za seobu u niži rang zaključili Sarajevo, Čelik, Vojvodina i OFK Beograd, svi sa po 25 bodova.
Na redu je bilo 30. kolo, koje je obilježio veliki derbi začelja između Napretka i Sarajeva, odigran na današnji dan prije 45 godina. U sezoni 1976-77 se klub iz Kruševca poslije 25 godina vratio u elitni rang jugoslovenskog fudbala. Nakon što su početkom juna 1976. osvojili titulu u istočnoj grupi Druge lige, tokom ljeta su Kruševljani za samo 60 dana pod Bagdalom sagradili jedan od najljepših stadiona u bivšoj Jugoslaviji.
Derbi začelja je domaćin dočekao u dobrom raspoloženju. Kruševljani su s dvije uzastopne pobjede uhvatili priključak u borbi za opstanak – u 28. kolu su na svom terenu bili bolji od Rijeke (1:0), a onda zabilježili gostujući trijumf u Nišu protiv Radničkog (2:1). Na klupi Napretka nalazio se Vladica Popović (1935-2020), proslavljeni fudbaler Crvene Zvezde, koji će kao trener na Marakanu donijeti titulu Interkontinentalnog prvaka 1991. godine.
Stadion Mladosti je 29. maja 1977. godine fudbalere Napretka i Sarajeva dočekao ispunjenih tribina, kao što je to bio običaj tokom cijele sezone u gradu u centru Srbije. Statistika je ukazivala da je tih godina Kruševac bio “najfudbalskija sredina” u Jugoslaviji jer je Napredak od svih klubova Prve lige imao najviše gledalaca u odnosu na broj stanovnika grada.
Svjesni činjenice da će pobjedom preskočiti Sarajevo na tabeli, domaći fudbaleri su dominirali u derbiju začelja. Igrači Napretka pleli su paukovu mreže oko gola Sarajeva, stvarali šanse, ali pred njima je stajala nesavladiva prepreka. Bio je to Fahrija Dautbegović, golman Sarajeva rođen 1943. u Donjem Vakufu. Karijeru je počeo u kakanjskom Rudaru (1964-1967), odakle je prešao u zagrebački Dinamo (1967-1973).
Zanimljivo da je u jednoj anketi izabran za najboljeg golmana u historiji zagrebačkih Modrih. Prije nego je 1975. stigao u Sarajevu, proveo je po jednu sezonu u Münchenu 1860 i ljubljanskoj Olimpiji.
Već na zalasku karijere, tada 34-godišnji “Faćo” Dautbegović je naprosto briljirao, imao “hiljadu ruku”, začarao svoju mrežu u derbiju začelja. U sjajnim šansama bili su Jovica Škoro, Milorad Jovanović, budući jugoslovenski reprezentativac Dušan Pešić, Dragoljub Kostić (tri godine kasnije sa Safetom Sušićem će podijeliti titulu najboljeg strijelca Prve lige), ali je “Faćo” sve branio.
Osam minuta prije kraja Sarajevo je izvelo kontranapad, Safeta Sušića je u kaznenom prostoru zadržao Bratislav Milićević, a sudija Tauzes iz Ljubljane pokazao na bijelu tačku. Siguran izvođač jedanaesterca bio je Ante Rajković, koji je golmana Vladimira Milosavljevića poslao na jednu, loptu na drugu stranu (0:1). Bio je to jedini, ali zlata vrijedan pogodak Rajkovića u sezoni, za jednu od najvažnijih pobjeda u historiji Bordo kluba.
Na kraju utakmice su domaći igrači ronili suze, a fudbaleri Sarajeva trčali u zagrljaj spasiocu Fahriji Dautbegoviću. “Dautbegović je junak utakmice. Hvatao je sve što se moglo i nije moglo zaustaviti. Jedinica Sarajeva je zaslužila čistu desetku”, stajalo je u foto-reportaži beogradskog Tempa.
Pokazalo se da je utakmica u Kruševcu riješila pitanje putnika u Drugu ligu. Pored Željezničara (26 bodova) ispao je i Napredak (28), dok je Sarajevo “preživjelo” s 30 bodova pri čemu je ključ opstanka bila životna partija Fahrije Dautbegovića u Kruševcu.
Napredak – Sarajevo 0:1
Kruševac, 29. maj 1977. Stadion Mladost. Gledalaca 25.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Vlado Tauzes (Ljubljana). Žuti kartoni: Radovanović (Napredak) i Dautbegović (Sarajevo).
Strijelac: 0:1 Rajković (82).
NAPREDAK: Milosavljević, Tripković, Vuletić, Tomić, K. Radovanović, Milićević, D. Kostić (D. Pešić), Jovanović, Škoro, Ilić, Jevtić (Jakovljević). Trener: Vladica Popović.
SARAJEVO: Dautbegović, Vidović, B. Bošnjak (Lukić), Tešan, Rajković, Milak, D. Simić, Pirić, Repčić, R. Savić, Sušić. Trener: Vukašin Višnjevac.
