I pored brojnih uspjeha i titula u periodu od 1978. do 1980. godine, stariji navijači Košarkaškog kluba Bosna ne mogu prežaliti sezonu 1976-1977. Bosna je te sezone igrala sjajno, imala titulu u džepu ali je zbog neiskustva i spleta okolnosti prokockala.
Među brojnim velikim pobjedama te sezone, treba izdvojiti utakmicu odigrana na današnji dan prije 44 godine. Tog 15. januara 1977, u meču posljednjeg 13. kola prvog dijela Prvenstva Jugoslavije, u prepunom ljubljanskom “Tivoliju”, snage su odmjerili domaći Brest (Olimpija) i Bosna.
Uoči ovog susreta, Bosna je s Partizanom dijelila lidersku poziciju sa po 11 pobjeda i jednim porazom. Sa druge strane, domaća Olimpija, koji je te sezone nosila ime sponzora Bresta, bila je pri dnu tabele sa tri pobjede i devet poraza.
Međutim, to nije bio realan pokazatelj snage Ljubljančana: Ekipa koju je s klupe predvodio legendarni Krešimir Ćosić, a prve zvijezde bili Vinko Jelovac, Joško Papič i Slobodan “Piksi” Subotić sigurno je vrijedila mnogo više od plasmana na tabeli.
Oko 5.000 gledalaca u Tivoliju bilo je oduševljeno igrom Bresta u prvom poluvremenu. Na krilima Jelovca, Papiča i Gvardijačiča, Ljubljančani su razbili Bosnu i na odmor otišli sa devet poena prednosti (49:40).
Međutim, u nastavku se desio veliki preokret. Bosna je “utegla” odbranu, Brestu dozvolila samo 29 poena, dok su na suprotnoj strani terena koš Ljubljančana punili Mirza Delibašić, Ratko Radovanović i najbolji igrač utakmice Anto Đogić. Na isteku 40. minuta, semafor je pokazivao: Brest – Bosna 78:89. Mediji su izvještavali da su puleni Bogdana Tanjevića napravili možda odlučujući korak ka tituli…
Kakav su derbi 15. januara 1977. odigrali Brest i Bosna, možda najbolje govori podatak da je čak šest aktera ove utakmice “zauzelo” tačno pola rostera reprezentacije Jugoslavije koja će iste godine postati evropski prvak u Liježu: Delibašić, Radovanović, Varajić, Đogić, Jelovac i Papič.
Zapravo je u reprezentaciji Jugoslavije u Liježu (u čuvenom nastupu poznatom po “odbojci” Kićanovića i Slavnića) bio i sedmi akter ljubljanskog derbija, košarkaš koji zaslužuje poseban osvrt.
Naime, Krešimir Ćosić je na početku sezone 1976-77 želio preći u Olimpiju, ali mu njegov KK Zadar nije izdao ispisnicu. Stoga je “Krešo” morao odustati od nastupa u dresu Bresta umjesto čega je preuzeo funkciju trenera ljubljanskog kluba.
Nakon utakmice Brest – Bosna, u društvu trenera Bogdana Tanjevića i Krešimira Ćosića, iznenada se pojavio Josip Đerđa, tadašnji trener Zadra, kluba koji je vodio grčevitu borbu za opstanak.
Đerđa je Ćosiću u Ljubljanu donio neobičnu ponudu: Da “Krešo” do kraja sezone igra za Zadar i pomogne mu da zadrži prvoligaški status, a zauzvrat će mu klub iz Jazina izdati ispisnicu da naredne sezone (1977-78) bude igrač-trener Olimpije.
Ponuda je prihvaćena i uskoro se desio komičan slučaj, ali u skladu s propisima: Jednog vikenda početkom februara 1977. godine Ćosić je u subotu igrao za Zadar u pobjedi nad BEKO-om u Jazinama, a dan kasnije s klupe predvodio Brest protiv Radničkog u Beogradu!
Krajem februara 1977. će se Ćosić osvetiti Bosni za poraz u Tivoliju. U prepunim “Jazinama” velikan jugoslovenske košarke je predvodio Zadar do pobjede nad Bosnom (88:83).
Ovaj poraz koštat će “Studente” titule. Naime, istopila se prednost nad Jugoplastikom, da bi u aprilu, u majstorici za prvaka u Beogradu, košem Damira Šolmana u posljednjoj sekundi Splićani savladali Bosnu (98:96) i osvojiti titulu.
Brest – Bosna 78:89 (49:40)
Ljubljana, 15. januar 1977. Dvorana Tivoli. Gledalaca 5.000. Sudije: Jakšić (Beograd) i Marjanović (Čačak).
BREST: Papič (14), Basin (6), Vujačić (2), Polanec (6), Subotić (8), Jelovac (20), Gvardijančič (14), Križnar, Muha, Nuhanović (8). Trener: Krešimir Ćosić.
BOSNA: Krvavac (2), Đogić (26), Benaček, Bosiočić (4), Radovanović (21), Tolj (4), Varajić (6), Delibašić (23), Hadžić (2), Ostojić (1). Trener: Bogdan Tanjević.
