Hat-trick u utakmici karijere slavnog centarfora, koji je u dresu Slobode odigrao 264 prvoligaške utakmice i postigao 79 golova. Sjećanje na meč odigran na Tušnju 21. jula 1979.
Piše: J. MRŽLJAK
Fudbaleri splitskog Hajduka su pobjedom nad Sarajevom na Koševu (2:1), 17. juna 1979. godine, osvojili devetu i posljednju titulu prvaka Jugoslavije, naslov u kojem nisu mogli predugo uživati. Nakon nikad kraće pauze, već sredinom jula počela je nova sezona (1979-80) u kojoj su Bijele očekivali nastupi na tri fronta i seoba na novi stadion na Poljudu.
Puleni Tomislava Ivića su novi šampionat započeli pobjedom nad Osijekom (2:1) na Starom placu, nakon čega su otišli u Francusku i u prijateljskom susretu odigrali 2:2 s Marseilleom na Velodromu.
U drugom kolu, u subotnjem TV terminu 21. jula 1979. godine, Hajduk je gostovao na Tušnju, na stadionu za kojeg su ga vezale prijatne uspomene iz prethodnog šampionata. Naime, četiri mjeseca ranije, 10. marta, u drugom kolu proljetne polusezone, također u subotnjem TV terminu, Hajduk je bio bolji od domaće Slobode 2:1 golovima Zlatka Vujovića i tako zabilježio jednu od presudnih pobjeda u pohodu na titulu. Rezultat nije bio nikakvo iznenađenje jer je tuzlanski prvoligaš tada prolazio kroz smjenu generacija, kada su klub stalno i privremeno napustili ili karijeru okončali Mustafa Hukić, Ešref Jašarević, Cvijetin Blagojević, Fuad Mulahasanović, Aleksandar Miličić i Radomir Jovičić.
Iako je pod vodstvom Branimira Bevande podmlađeni tim Slobode zauzeo odlično osmo mjesto, tokom ljeta 1979. je došlo do promjene trenera, a na klupu se vratio legendarni Đorđe Gerum, koji je Crveno-crne doveo do najvećeg uspjeha – trećeg mjesta u sezoni 1976-77. Raspored na startu sezone 1979-80 nije mogao biti teži za Slobodu, s tri uvodne utakmice protiv tri najbolja jugoslovenska kluba – najprije duel na Marakani protiv Crvene Zvezde, finaliste Kupa UEFA, potom domaća utakmica protiv prvaka Hajduka, pa gostovanje viceprvaku Dinamu.
Sloboda skupo prodala kožu na startu protiv Crvene Zvezde: Zoran Filipović je 20-ak minuta prije kraja savladao Jasmina Divanefendića i donio trijumf domaćinu. Uoči susreta s Hajdukom Đorđe Gerum je dobio veliko pojačanje: S odsluženja vojnog roka vratio se Fuad Mulahasanović, legendarni napadač Slobode. Povratak “Lice” pojačao je konkurenciju, a Gerum se za utakmice protiv Hajduka našao u dilemi kome povjeriti “desetku” i na kraju je mladom Nevresu Gogiću dao prednost u odnosu na iskusnog Jovana Gecu.
S druge strane, protivnik je bio oslabljen za dvojicu reprezentativaca: Zlatko Vujović, koji je riješio prethodni meč na Tušnju, odsustvovao je zbog povrede, baš kao i Luka Peruzović. Uprkos tome, Hajduk je na dobro popunjeni Tušanju istrčao s čak sedam reprezentativaca – Ivan Katalinić, Boro Primorac, Mišo Krstičević, Zoran Vujović, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Boriša Đorđević i Ivica Šurjak! Osim izostanka dvojice reprezentativaca, Tomislavu Iviću je zasmetao i termin početka utakmice u 17,30 sati, ali je Jugoslovenska radio televizija insistirala da meč, bez obzira na visoku temperaturu, mora biti završen prije drugog TV dnevnika.
Prvu šansu na utakmici imala je Sloboda: Sead Sarajlić je pobjegao odbrani gostiju, centrirao, ali su zakasnili Mersed Kovačević i Zoran Tomić. Uslijedila su tri opasna pokušaja Bijelih, prilike za Zorana Vujovića, Mišu Krstičevića i Davora Čopa, ponovo bez promjene rezultata. U 27. minutu je Sarajlić opet pobjegao Draženu Mužiniću, ubacio na prvu stativu, tamo su neodlučni bili stoper Boro Primorac i golman Ivan Katalinić, što je iskoristio Mersed Kovačević i postigao gol za vodstvo Tuzlaka u prvom poluvremenu (1:0).
Početkom nastavka prvak je izjednačio: Nenad Šalov je uposlio Mišu Krstičevića, koji je preciznim udarcem pogodio lijevi gornji ugao gola Divanefendića (1:1). Primljeni pogodak nije demoralisao Crveno-crne. Igrao se 65. minut, kada je neuhvatljivi Sarajlić ponovo nadmudrio Mužinića, potom pretrčao Vedrana Rožića, sjajno centrirao na glavu Kovačevića, a Slobodin centarfor je još jednom pogodio mrežu (2:1).
Splićani se nisu ni oporavili od drugog gola, a primili su još jedan na skoro identičan način. Ovaj put im je umakao Mulahasanović, centrirao u peterac, gdje je sjajni Mersed Kovačević postigao još jedan neodbranjiv gol glavom, kompletiravši hat-trick. Bio je to meč karijere sjajnog napadača, koji je odigrao 264 prvoligaške utakmice za Slobodu, postigao 79 golova, da bi 1984. godine preselio u Tursku i tamo branio boje dva istanbulska velikana – Bešiktaša i Galatasaraya.
“Ovo mi je najdraža pobjeda. Protiv prvaka, tri gola, uz televizijski prenos, ljepše ne može biti”, rekao je junak pobjede Mersed Kovačević, dok je legendarni Tomislav Ivić izjavio kako je svoje igrače “upozoravao da sa Slobodom nema šale”. Poraz u Tušnju na kraju je koštao Hajduk neizlaska u Evropu jer su Bijeli prvenstvo završili na petom mjestu, stepenicu iznad šestoplasirane Slobode. “Kovačević zasolio Bijelima”, stajalo je u naslovu izvještaja s utakmice splitske Slobodne Dalmacije…
Sloboda – Hajduk 3:1 (1:0)
Tuzla, 21. juli 1979. Stadion Tušanj. Gledalaca 7.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Vlado Tauzes (Ljubljana). Strijelci: 1:0 Kovačević (27), 1:1 Krstičević (52), 2:1 Kovačević (65), 3:1 Kovačević (72).
SLOBODA: Divanefendić, I. Hadžić, Mališević, Miljanović (Smailagić), Verlašević, Mujezinović, Sarajlić, Mulahasanović, M. Kovačević, Gogić, Z. Tomić (Džafić). Trener: Đorđe Gerum.
HAJDUK: Katalinić, B. Primorac, Krstičević, Luketin, Zo. Vujović, Rožić, D. Čop, Mužinić, Šalov (M. Bogdanović), Bš. Đorđević, Šurjak (Matković). Trener: Tomislav Ivić.
