Prvi prvoligaški susret Slobode i Bosne izazvao je nezapamćen interes: Na tribinama, stajanju, prolazima, čak i klima uređajima Univerzitetrske dvorane natiskalo se 3.000 ljudi.
Piše: J. MRŽLJAK
Spomenu li se košarkaški klubovi Bosna i Sloboda, prva poveznica je Mirza Delibašić, najbolji bh. sportista prošlog vijeka, koji je karijeru počeo u tuzlanskim Crveno-crnim, a vrhunac dostigao u dresu sarajevskih Studenata. U sezoni 1971-72, dva kluba su nastupala u Drugoj ligi Zapad: “Kinđe” je predvodio Slobodu do šestog mjesta, dok je Bosna, poslije majstorice protiv Željezničara, izborila plasman u Prvu ligu. Tokom ljetne pauze je Delibašić prešao u Bosnu, ostalo je historija…
Dok je Delibašić vodio Studente do titula jugoslovenskog i evropskog prvaka, Sloboda je ostala drugoligaš, sve do 21. marta 1981. Tada je u zadarskim Jazinama odigrana majstorica za ulazak u Prvu A ligu, duel u kojem je Sloboda, pod vodstvom trenera Vlade Đurovića, nakon tri produžetka bila bolja od ljubljanskog Slovana (105:100) i izborila plasman u elitni rang jugoslovenske košarke.
Tuzlu je zahvatila košarkaška euforija. U ljetnjem prelaznom roku novog prvoligaša je pojačao Anto Đogić, sjajni košarkaš koji je s Bosna osvojio dvije jugoslovenske titule i naslov evropskog prvaka, bio član zlatne jugoslovenske reprezentacije na Evropskom prvenstvu u Belgiji 1977. Upravo je Đogić, košem u posljednjoj sekundi, donio Slobodi prvu pobjedu u najvišem rangu (85:84), u meču 3. kola protiv Crvene Zvezde u Tuzli.
Univerzitetska dvorana, koja će biti domaćin Slobodi do otvaranja Mejdana 2. oktobra 1984. godine, u sezoni 1981-82 bila je pretijesna da prime sve navijače Crveno-crnih. Uz podršku s tribina puleni Vlade Đurovića pobjeđuju Radnički (80:74) i nakon 5. kola imaju dvije pobjede. Na redu je bio prvi bh. derbi protiv Bosne, susret koji je izazvao nezapamćen interes. Nikada Univerzitetska dvorana nije bila tako puna – na tribinama, stajanju, prolazima, čak i klima uređajima, natiskalo se 3.000 ljudi.
Prvi prvoligaški duel sa Slobodom je Bosna dočekala u sezoni u kojoj je ekipa dramatično oslabljena. Studenti su ostali bez tri legende: Mirza Delibašić je obukao dres madridskog Reala, Ratko Radovanović otišao na odsluženje vojnog roka, dok je Žarko Varajić prihvatio unosnu ponudu Al Aina iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ako se ovome pridoda prelazak Đogića u Slobodu, te odlazak Sabita Hadžića i Miroljuba Mitrovića u JNA, jasno je koliko je morao improvizovati trener Draško Prodanović.
Prva violina postao je Predrag Benaček, tog ljeta s reprezentacijom Jugoslavije osvajač srebrene medalje na Evropskom prvenstvu u Pragu (1981), a petorku koja se rijetko mijenjala činili su i Bogoljub Đurić, Emir Mutapčić, Boro Vučević i Dragan Zrno. Podmlađeni tim Studenata je dobro počeo šampionat, zabilježio tri pobjede u prvih pet utakmica i u Tuzlu stigao plasiran na diobi 2-6. mjesta, zajedno s ekipama Zadra, Budućnosti, Šibenke i Radničkog, a iza lidera Cibone.
Sarajlije nisu bile impresionirane paklenom atmosferom u Univerzitetskoj dvorani u Tuzli. Na krilima nezaustavljivog Benačeka je Bosna rano preuzela vodstvo, koje je često bilo izraženo dvocifrenom razlikom. Studente nije omelo ni to što su sudije Radić i Grbac iz Šibenika u 13. minuti zbog prigovora isključili trenera Bosne Draška Prodanovića. Iako su na suprotnoj strani bili raspoloženi Bratislav Mitrović i Anto Đogić, gosti na odmor odlaze s devet poena prednosti (42:51).
Kada je u 23. minutu Bosna stigla na +16 (46:62), činilo se da je utakmica riješena. Međutim, Tuzlaci nisu mislili tako. Uz pomoć fantastičnih navijača, košarkaši Slobode prave veliku seriju i u 32. minuti dolaze do izjednačenja (69:69). Sloboda potom prelazi u vodstvo i u finišu ima pobjedu u džepu. Crveno-crni vode 80:78, imaju napad, ali gube loptu, a Benaček sa zvukom sirene pogađa za izjednačenje (80:80) i utakmicu odvodi u produžetak. U dodatnih pet minuta do izražaja je došlo iskustvo košarkaša Slobode, prekaljenih na vrućim drugoligaškim terenima, koji uspijevaju slomiti otpor mlade Bosnine ekipe i zabilježiti trijumf 93:87.
Tako je okončan prvi prvoligaški bh. derbi Slobode i Bosne, a zanimljivo da će tri mjeseca kasnije Tuzlaci slaviti i u Skenderiji (90:89). Ipak, Bosna se uspjela spasiti, dok je Sloboda šampionat završila na diobi 9-11. mjesta. Zbog toga su Crveno-crni igrali dodatni turnir za opstanak u Kumanovu, na kojem su zabilježili poraze protiv čačanskog Borca (90:99) i beogradskog Radničkog (81:84) i tako se nakon samo jedne sezone vratili u niži rang.
Sloboda Dita – Bosna 93:87 (80:80, 42:51)
Tuzla, 7. novembar 1981. Univerzitetska dvorana. Gledalaca: 3.000. Sudije: Zoran Grbac i Danko Radić (Šibenik). Slobodna bacanja: Sloboda Dita 15/20, Bosna 13/18.
SLOBODA DITA: Zec (4), Đogić (19), Hajdarhodžić, Mijatović, Mehanović, B. Mitrović (34), Korajkić (2), Husarić (13), Talijan (6), Nurkanović (4), Pilavdžić (11), Beravs. Trener: Vlade Đurović.
BOSNA: Vučević (14), Đogović, Benaček (32), Pašić, Izić (4), Lukenda (2), Zrno (8), B. Đurić (13), Mutapčić (14), Avdalović, Radan. Trener: Draško Prodanović.
