Nakon što su u proljetnom dijelu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1981-82 napravili čudo i s 13. mjesta se probili na četvrto, izborivši plasman u Kup UEFA, za fudbalere Sarajeva je naredni šampionat predstavljao veliki izazov.
Tokom ljetne pauze je Bordo tim osvojio Otvoreno prvenstvo Jugoslavije, igrajući bez Safeta Sušića, alfe i omege tima s Koševa, najzaslužnijeg za plasman u Evropu, kapitena koji je potpisao za Paris Saint-Germain. “Pape” se već oprostio od bordo dresa 30. jula 1982. u prijateljskoj utakmici s Parižanima na Koševu, kada je iz beogradske kuće fudbala stigla neočekivana vijest.
Sušiću nije izdata dozvola da prije navršenih 28 godina ode u inostranstvo, što je bila uobičajena praksa Fudbalskog saveza Jugoslavije prema reprezentativcima. Razlog: Debakl reprezentacije Jugoslavije na tek završenom Svjetskom prvenstvu u Španiji, na kojem su Plavi ispali već u prvoj fazi. Ogorčena javnost je tražila krivce za neuspjeh i oni su pronađeni u Safetu Sušiću i Vladimiru Petroviću, kapitenu Crvene Zvezde, kojem je prolongiran transfer u Arsenal. To je značilo da će velemajstor s Koševa za Sarajevo odigrati još jednu polusezonu, u kojoj je Bordo tim očekivao nastup na tri fronta.
Već 15. augusta 1982. je počela nova sezona Prvenstva Jugoslavije, a žrijeb je odlučio da derbi prvog kola na Marakani igraju predstavnici Jugoslavije na evropskoj sceni – Crvena Zvezda, pobjednik Kupa i zvanični vicešampion, protiv Sarajeva, četvrtoplasirane ekipe prethodnog šampionata. Bordo tim je u Beograd stigao predvođen trenerom Srboljubom Markuševiće i s istim timom koji je izveo čudo u prethodnoj polusezoni, dok je u redovima Zvezde bilo nešto više promjena.
Rođenog Sarajliju Branka Stankovića na mjestu trenera zamijenio je Stevan Ostojić, sjajni dribler Miloš Šestić je otišao na odsluženje vojnog roka, a Vladimir Petrović Pižon je propustio prvi susret, plašeći se reakcije navijača nakon debakla u Španiji. Zato je u timu Zvezde bio Dušan Savić, kolateralna šteta zabrane Sušiću i Petroviću, jer je i centarforu Zvezde prolongiran prelazak u španski Sporting Gijon.
Rani početak šampionata usred sezone godišnjih odmora, sparno vrijeme i neuspjeh reprezentacije na Mundijalu u Španiji, sve to je prorijedilo posjetu na derbiju, pa se na današnji dan prije 40 godina na Marakani okupilo svega 15-ak hiljada gledalaca. U prvom poluvremenu nije bilo previše praviše šansi, a najbolju je propustio Rajko Janjanin, čiji udarac je sjajno odbranio Slobodan Janjuš. Zato je nastavak donio pravu rapsodiju Bordo tima.
U 49. minuti, nakon duge akcije na Zvezdinoj polovini, Sušić je raspalio s 20-ak metara, lopta se odbila do Edima Hadžialagića, koji je ostao sâm u šesnaestercu i iskosa s desne strane plasirao loptu u mrežu, iznad istrčalog “Dike” Stojanovića (0:1). Samo što se krenulo s centra Zvezda je izjednačila. Nakon centaršuta Nedeljka Milosavljevića, u petercu je došlo do zračnog duela Mirze Kapetanovića i Dušana Savića, a sudija Blažo Zuber je na opšte iznenađenje pokazao na bijelu tačku. Inače, pomenuti sudija Zuber će se šest godina kasnije “proslaviti” još jednim spornim penalom za Zvezdu – u finalu Kupa maršala Tita protiv banjalučkog Borca. Uprkos protestima igrača i stručnog štaba Sarajeva, “Dule” Savić je preuzeo odgovornost i s bijele tačke izjednačio rezultat (1:1).
Primljeni pogodak nije demoralisao pulene Srboljuba Markuševića i samo tri minuta kasnije Sarajevo je ponovo u prednosti. Halfovi Sarajeva Faruk Hadžibegić i Želimir Vidović otišli su na protivničku polovinu, odigrali dupli pas, Hadžibegić je izašao pred Stojanovića, zaobišao ga i dodao loptu Sušiću, kome nije bilo teško da pogodi praznu mrežu (1:2). U 69. minuti mat u dva poteza. Predrag Pašić je centrirao, a Hadžialagić glavom postigao svoj drugi pogodak (1:3). Najzad, 12 minuta prije kraja je Nijaz Ferhatović zaustavio napad Zvezde, odigrao dupli pas s Draganom Božovićem, ušao u šesnaesterac i iskosa s desne strane matirao Stojanovića za konačan rezultat (1:4).
Bio je to uvod u možda najbolji start Sarajeva u prvenstvu u klupskoj historiji. Sedam dana kasnije na Koševu je srušen Partizan (3:1), da bi u trećem kolu Bordo tim ostao neporažen u duelu s još jednim članom Velike četvorke, odigravši 1:1 na Poljudu s Hajdukom. Nakon pobjede na Veležom (4:2) u 4. kolu, došlo je do pada forme zbog nastupa na tri fronta, ali i odluke klupske uprave da poštedi Sušića nekih nastupa, jer bi eventualna povreda pokvarila “Papetov” transfer na Park Prinčeva. Nakon petog mjesta na polusezoni, Sarajevo je bez Sušića u proljetnom dijelu šampionat okončalo na 11. mjestu, ali ostvarilo plasman u finale Kupa maršala Tita.
Crvena Zvezda – Sarajevo 1:4
Beograd, 15. august. Stadion Crvene Zvezde. Gledalaca 15.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Blažo Zuber (Bačka Topola). Strijelci: 0:1 Hadžialagić (46), 1:1 Savić (51), 1:2 Sušić (54), 1:3 Hadžialagić (69), 1:4 Ferhatović (78).
CRVENA ZVEZDA: A. Stojanović, Krmpotić, Jovin (Mališević), M. Rajković (Milovanović), Miletović, B. Đurovski, Blagojević, Janjanin, D. Savić, Milosavljević, Repčić. Trener: Stevan Ostojić.
SARAJEVO: Janjuš, Radeljaš, Kapetanović (Vrabac), Vidović, N. Ferhatović, Hadžibegić, Sušić, Hadžialagić, Jozić, D. Božović (B. Božović), Pašić. Trener: Srboljub Markušević.
