Start Iskre u najvišem rangu i prvi zvanični meč na novom stadionu izazvali su veliki interes, pa je gostovanje Vardara na Jakliću pratilo 12.000 gledalaca – svaki četvrti žitelj Bugojna.
Piše: J. MRŽLJAK
Početkom ‘80-ih godina prošlog stoljeća počelo je osipanje “bh. prvoligaškog društva” u kojem je dugo vremena bilo čak šest klubova, odnosno trećina elitnog ranga. Borac se 1981. preselio u Drugu ligu, Čelik je sezonu za sezonom selio između dva najviša ranga, dok su u eliti ostali Sarajevo, Željezničar, Velež i Sloboda. A onda se 1984. godine na bh. fudbalskom nebu pojavio novi prvoligaš.
Iskra iz Bugojna dugo godina je bila stabilan drugoligaš, da bi u sezoni 1982-83 došla nadomak plasman u najviši razred. Bugojanci su četiri kola prije kraja bili prvi na tabeli, ali su u 31. kolu u Bačkoj Topoli upisali poraz (2:3) od AIK-a (današnji srbijanski superligaš TSC), pa su na kraju imali bod manje od Čelika. U narednoj sezoni (1983-84) je Iskra “prekucala” Drugu ligu Zapad, osvojila čak 50 bodova, odnosno osam više od najbližeg pratioca, subotičkog Spartaka. Tako je klub iz Bugojna u ljeto 1984. postao sedmi bh. prvoligaš u ex-yu, odnosno peti u sezoni 1984-85.
Plasman Iskre u Prvu ligu bio je kruna neviđenog razvoja Bugojna, koje je počelo 70-ih godina. U jednom trenutku je srednjobosanski grad bio vodeći u Jugoslaviji po broju zaposlenih (16.000) u odnosu na broj stanovnika (48.000). Posebno mjesto zauzimao je sport, za koji je odgovoran bio Stjepan Domaćinović “Kokan” (1931-2009), legendarni bugojanski političar i privrednik. Nikoga nije iznenadilo što je u ljeto 1984. godine, za samo 75 dana, u Bugojnu napravljen novi Stadion Jaklić, zamjena za stari i neugledni Hendek na kojem je Iskra izborila plasman u Prvu ligu.
Tako je na današnji dan je prije 40 godina u najvišem rangu debitovala Iskra, koju su tada zvali “Mali Željo” jer je više od pola prvog tima bilo popunjeno bivšim fudbalerima kluba s Grbavice (Čeremidžić, Glamočak, Omerhodžić, Salkić, Idić, Radović), čemu treba dodati i trenera Blagoja Bratića. Protivnik u 1. kolu bio je skopski Vardar, predvođen igračima koji su pisali historiju makedonskog, jugoslovenskog, pa i evropskog fudbala (Darko Pančev, Toni Savevski, Ilija Najdoski, Dragi Setinov, Vasil Ringov…). Koliko je bio jak Vardar u sezoni 1984-85 pokazuje podatak da je skopski prvoligaš šampionat završio na petom mjestu i tako izborio plasman u Kup UEFA.
Debi Iskre u najvišem rangu i prvi zvanični meč na novom stadionu izazvali su veliki interes u Bugojnu i okolini. Fudbalere Iskre i Vardara je 19. augusta 1984. na Jakliću dočekalo 12.000 gledalaca – svaki četvrti žitelj Bugojna. Od prvog zvižduka sudije Milorada Vlajića iz Beograda, Bugojanci kreću u ofanzivu, ređaju se šanse pred golmanom Goranom Živanovićem, ali centarfor Zijad Salkić nije imao svoj dan. Ipak, u 17. minutu se zatresla mreža gostiju. Nakon kornera, lopta je u šesnaestrcu došla do Nebojše Oroza, koji je proslijedio Milošu Radoviću, a kapiten Iskre je bio neumoljiv i postigao historijski prvjenac Iskre u eliti (1:0).
Na odmor se otišlo zasluženim vodstvom domaćina, koji je i u nastavku bio bolji, ali su promašaji Stojančeta Idića u 48. i Dragana Mirkovića u 53. minutu održali Skopljance u životu. Malo je nedostajalo da fudbaleri Iskre budu kažnjeni za promašaje, kada je u 70. minuti sudija Vlajić, čini se prestrogo, svirao penal za Vardar. Loptu je uzeo Vasil Ringov, golgeter Vardara, poznat kao siguran izvođač jedanaesteraca, ali je njegov udarac bravurozno odbranio golman Josip Škaro (1956-2013). Do kraja utakmice su Bugojanci sačuvali prednost i zajedno s brojnim navijačima proslavili prvu prvoligašku pobjedu.
Tokom jeseni je Iskra postala pravi hit zbog želje za nadigravanjem na svim terenima, remija u Beogradu protiv Zvezde i Partizana, pobjede nad Hajdukom na Jakliću. Paralelno s nastupima u ligi, Iskra je uspješno gurala i u Kupu maršala Tita i Srednjoevropskom kupu. Bugojanci su osvojili međunarodni trofej Mitropa kupa ispred italijanske Atalante, dok im je finale Kupa maršala Tita izmaklo zbog slabijeg izvođenja jedanesteraca protiv Dinama u Zagrebu. Nažalost, nastupi na tri fronta su uzeli danak: sredinom proljetne polusezone Iskra je upisala pet uzastopnih poraza, koji su bili presudni da klub iz Bugojna nakon samo jedne sezone ispadne iz Prve lige.
Iskra – Vardar 1:0 (1:0)
Bugojno, 19. august 1984. Stadion Jaklić. Gledalaca 12.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Milorad Vlajić (Beograd). Žuti kartoni: Radović, Petrinović, Omerhodžić (Iskra), Setinov (Vardar).
Strijelac: 1:0 Radović (17).
ISKRA: Škaro, Glamočak, Čeremidžić, M. Radović, Petrinović, Omerhodžić, Idić (Karoglan), Oroz, Salkić, Pavlić (Zečević), D. Mirković. Trener: Blagoje Bratić.
VARDAR: Živanović, Jovanovski, Simonovski, Georgijevski, Setinov, Najdoski, Zdravkov (Trajanovski), Simovski, Pančev, Savevski, Ringov (Goračinov). Trener: Ilija Dimoski.
