Nikad dotad u Sarajevo nije došla jača reprezentacija: Francusku je u tom trenutku bila europski prvak i možda najbolja svjetska ekipa čije su vedete bili Michel Platini, Jean Tigana i Alain Giresse.
Piše: J. Mržljak
U proljeće 1985. je Sarajevo bilo fudbalski centar Jugoslavije. Nakon remija u gradskom derbiju protiv Željezničara na Grbavici (2:2), fudbaleri Sarajeva su 17. marta 1985. zadržali lidersku poziciju na tabeli, dok su komšije bile na trećoj poziciji. Tri dana kasnije je Željo u Minsku eliminirao domaćeg Dinama i izborio polufinale Kupa UEFA. Uslijedila je reprezentativna pauza, rezervirana za utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. Reprezentaciju Jugoslavije su očekivale dvije utakmice, obje u BiH – protiv autsajdera Luksemburga u Zenici (27. marta) i evropskog prvaka Francuske na Koševu (3. aprila).
Prethodno su Plavi, pod vodstvom novog selektora Miloša Milutinovića, kvalifikacije u Grupi 4 otvorili neriješenim ishodom protiv Bugarske u Beogradu (0:0) i pobjedom u Leipzigu protiv DDR-a (3:2). Naravno, oči cijele javnosti bile su uprte u susret s Trikolorima, dok je utakmica s Luksemburgom očekivana kao stvar formalnosti. Iz tog razloga se izašlo u susret kapitenu Velimiru Zajecu, koji je dobio dozvolu da preskoči Luksemburg zbog derbija Prvenstva Grčke između njegovog Panathinaikosa i Olympiacosa. Zanimljivo da je nešto drugačiji tretman imao njegov klupski protivnik Miloš Šestić iz Olympiacosa. “Šele” je bio u timu protiv Luksemburga, onda otputovao u Atinu na grčki derbi, da bi se, zajedno sa Zajecom, vratio na susret s Francuskom.
Uvod za susret s “Galskim pijetlovima” nije bio dobar: malo je nedostajalo da Plavi dožive neviđenu blamažu u susretu s Luksemburgom na Bilinom Polju. Jugoslavija je jedva stigla do minimalne pobjede golom Ivana Gudelja (1:0), čak je domaćin u finišu strahovao za dva boda. Faruk Hadžibegić je nakon utakmice izjavio da su igrači u mislima već bili na utakmici s Francuskom. Bilinim Poljem su se razlijegali zvižduci 30 hiljada navijača, što će se na istom mjestu ponoviti 38 godina kasnije, kada je reprezentacija Luksemburga bila bolja od selekcije BiH (2:0) u kvalifikacijama za Euro 2024. Selektor Milutinović je morao napraviti neke promjene, pa je u reprezentativnu bazu na Stojčevcu pozvao Vahida Halilhodžića, golgetera Nantesa i prvog strijelca francuskog prvenstva.
Dok su bh. ljubitelji fudbala razgrabili 50-ak hiljada ulaznica za utakmicu s Francuskom, pripreme jugoslovenske reprezentacije nisu išle prema planu. U noći s 29. na 30. mart u Sarajevu je pao snijeg, pa je zbog straha od povreda i čuvanja terena na Koševu odgođena planirana test utakmica protiv lidera domaćeg prvenstva – ekipe Sarajeva. Umjesto toga je zakazan noćni trening na Koševu, koji nije održan. Razlog? Nije se pojavio radnik koji je trebao uključiti reflektore na Koševu!? Bila je to zlosutna najava onoga što će se dogoditi na utakmici s Francuskom. U ponedjeljak, 1. aprila 1985. godine, na butmirski aerodrom je sletio avion s francuskom ekspedicijom, koju je predvodio najbolji evropski fudbaler Michel Platini.
Dan kasnije, 2. aprila, na press-konferenciji, kojoj je prisustvovalo 200 novinara, selektori Miloš Milutinović i Henri Michel objavili su sastave. Dok je kod Trikolora sve bilo prema očekivanjima, Milutinović je iznenadio ukazivanjem povjerenja Vladi Čapljiću, Željinom braniču, koji je prekomandovan iz mlade u A-reprezentaciju. Kada je riječ o mladim reprezentacijama: istog dana na Grbavici su U-21 selekcije Jugoslavije i Francuske u slaboj utakmici podijelile bodove (0:0). Od igrača koji su nastupili na Grbavici, najveće karijere će ostvariti osvajači Lige prvaka Dejan Savićević i Basile Boli.
Konačno je došao 3. april 1985. godine i dugo očekivani susret Jugoslavije i Francuske. Na današnji dan prije 40 godina su se rijeke ljubitelja fudbala iz cijele zemlje slijevale na Koševo, koje ispunjeno sat prije prije utakmice. Nikad dotad u Sarajevo nije došla jača reprezentacija: Francuska je u tom trenutku bila europski prvak i možda najbolja svjetska ekipa čije su vedete bili Michel Platini, Jean Tigana i Alain Giresse. S druge strane bili su Plavi, koje su predvodili igrači iz BiH: u prvoj postavi našli su se “Željovci” Vlado Čapljić, Mirsad Baljić i Mehmed Baždarević, stub odbrane Sarajeva Faruk Hadžibegić, bivši “Veležovac” Vahid Halilhodić.
Prema očekivanju, važnost utakmice odrazila se na kvalitet, igralo se oprezno s obje strane, a sve što je bilo vrijedno pomena desilo se u prvom poluvremenu. Ranko Stojić je odlično odbranio udarac Bellonea iz blizine, Ayache je bio zamalo neprecizan za “Trikolore”, dok je na suprotnoj strani Zlatko Vujović dva puta opasno zaprijetio Joëlu Batsu. Ukratko, po dvije šanse na obje strane, ali mreže su ostale netaknute. Zato se u prvom poluvremenu desio bizarni događaj po kojem se ova utakmica pamti…
Naime, u 8. minutu je Olimpijski stadion ostao u potpunom mraku nakon što su ugašeni reflektori! Prekid je trajao 10-ak minuta, reflektori su upaljeni, utakmica nastavljena, no ostao je gorak okus jer je direktan prijenos s Koševa išao u brojne zemlje svijeta. Uzgred, dva dana nakon utakmice u sarajevskim medijima je objavljena vijest da je priveden radnik Elektrodistribucije koji je napustio radno mjesto na stadionu i otišao na tribine gledati utakmicu, što je ocijenjeno “izazivanjem opšte opasnosti po lica i imovinu”.
Vratimo se utakmici. Drugo poluvrijeme donijelo pravu uspavanku, bez ikakvih uzbuđenja. I jedni i drugi su bili zadovoljni bodom, jedva čekajući da najbolji evropski sudija, Šveđanin Erik Fredriksson, odsvira kraj. Nakon utakmice su akteri isticali da je važnost utakmice utjecala na igru. Plavi i Trikolori su očekivali da će remi biti dovoljan objema selekcijama da se kvalificiraju za Mundijal u Meksiku. No, nastavak kvalifikacija pokazao je da to bio račun bez krčmara, barem u slučaju jugosloveske reprezentacije. “Galski pijetlovi” su bili pobjednici grupe, naredne godine u Meksiku osvojili treće mjesto, no društvo na najvećoj svjetskoj smotri im nisu pravili Plavi nego selekcija Bugarske.
Jugoslavija – Francuska 0:0
Sarajevo, 3. april 1985. Stadion Koševo, gledalaca 50.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Erik Fredriksson (Švedska). Žuti karton: Baljić (Jugoslavija).
JUGOSLAVIJA: Stojić, Čapljić, Baljić, Gudelj, Hadžibegić, Radanović, Zl. Vujović, Zajec, Halilhodžić (M. Đurovski), Baždarević, Šestić (Slišković). Selektor: Miloš Milutinović.
FRANCUSKA: Bats, Amoros, Ayache, Specht, Battiston, Fernández (Tusseau), Tigana, Giresse, Stopyra (Touré), Platini, Bellone. Selektor: Henri Michel.
