Priča o utakmici koja je odredila njemačku epizodu u karijeri Predraga Pašića, kapitena šampionske ekipe Sarajeva.
Piše: J. MRŽLJAK
Bio je dijete Koševa, fudbaler koji je prošao sve kategorije FK Sarajevo, s omladincima osvojio Kup Jugoslavije 1976. godine, potom skoro čitavu deceniju bio standardni prvotimac Bordo kluba. Kruna karijere Predraga Pašića bila titula prvaka Jugoslavije u sezoni 1984-85, s ekipom koju je predvodio kao kapiten i najbolji igrač prvenstva. Popularni “Paja” je već u ljeto 1985. mogao otići u inostranstvo, ali je ostao u želji da pomogne u Kupu šampiona. Nažalost, Sarajevo je neočekivano ispalo već na prvoj evropskoj stepenici i upravo je revanš protiv finskog Kuusysija (1:2) na Koševu, 2. oktobra 1985. godine, bio posljednji “Pajin” nastup u dresu Sarajeva.
Potom je ekspresno realizovan transfer u njemačku Bundesligu, u Stuttgart, u čijim je redovima Pašić debitovao samo tri dana kasnije – 5. oktobra protiv Fortune Düsseldorf (5:0). Na dovođenju Pašića je insistirao Otto Barić, proslavljeni hrvatski trener, koji je tog ljeta preuzeo “Schwabe”. Nakon sjajnog debija činilo se da je samo nebo granica za bivšeg kapitena Sarajeva… Međutim, u naredne tri utakmice je Stuttgart upisao dva poraza i remi, da bi negativnu seriju prekinula pobjeda protiv Kaiserlsuterna (2:0), meč u kojem je “Paja” postigao prvjenac u Bundesligi. Umjesto da Stuttgart konačno krene prema vrhu, uslijedila je nova crna serija – čak šest mečeva bez pobjede.
Zbog Svjetskog prvenstva u Meksiku 1986. godine, kalendar Bundeslige je bio značajno promijenjen, pa je proljetni dio počeo utakmicama 20. kola, 25. januara 1986. Stuttgart je na Necker stadionu poražen od Bayer Uerdigena (0:2), uveliko se ljuljala stolica trenera Barića, a kritika nije bio pošteđen ni Predrag Pašić. Možda posljednja prilika za iskupljenje bilo je gostovanje kod Schalkea, na današnji dan prije 39 godina. Bio je to treći duel tradicionalnih njemačkih klubova u sezoni 1985-86. “Kraljevski plavi” su u prvom dijelu prvenstva slavili na “Neckeru” (1:0), da bi se Stuttgart revanširao pobjedom u osmini finala kupa (6:2), u susretu u kojem je peti gol postigao Predrag Pašić.
Prvenstveni meč je bio izuzetno važan za obje ekipe, susret kojim su trebali prekinuti užasne serije od sedam, odnosno šest utakmica bez pobjede. Prve zvijezde Schalkea bili su Olaf Thon, član njemačke reprezentacije koja će osvojiti Mundijal u Italiji (1990), i Bernard Dietz, kapiten selekcije evropskih prvaka 1980. S druge strane je bila ekipa Stuttgarta nakrcana zvijezdama, kao što su tadašnji i budući njemački reprezentativci Jürgen Klinsmann, Karlheinz Förster, Guido Buchwald, Karl Allgöwer, islandski golgeter Ásgeir Sigurvinsson, jugoslovenski reprezentativac Predrag Pašić… Osim Pašića, u timu Stuttgarta bio je još jedan fudbaler vezan za Jugoslaviju: Dirk Schlegel, istočnonjemački igrač je 2. novembra 1983. godine, uoči gostovanja berlinskog Dynama kod Partizana u Kupu šampiona, zajedno s timskim drugom Falkom Götzom, napustio hotel, otišao u Ambasadu SR Njemačke u Beogradu i zatražio politički azil.
Prohladne subote 1. februara 1986. godine, 13.700 gledalaca s plaćenim ulaznicama na Parkstadionu u Gelsenkirchenu je dočekalo fudbalere Schalkea i Stuttgarta u 21. kolu Bundeslige. Oba tima igrala bez ikakvih kalkulacija i pravo je čudo kako su u prvom poluvremenu ostale prazne mreže golmana Waltera Junghansa i Armin Jägera. Početkom drugog poluvremena je Predrag Pašić pobjegao rezervisti Thomasu Kruseu i preciznim udarcem matirao Junghansa (0:1). Samo šest minuta kasnije je Pašić asistirao Karlu Allgöweru, koji je uvećao prednost gostiju (0:2). Zanimljivost: prije 10-ak godina, u jednom intervjuu za njemačke medije, “Paja” je rekao da je Allgöwer isprva bio skeptičan prema njemu, ali mu je kasnije postao jedan od najboljih prijatelja u timu, zajedno s Klinsmannom i Buchwaldom.
U finišu je tračak nade Schalkeu dao pogodak Gerharda Kleppingera (1:2), braniča kojeg će naredne godine upoznati igrači i navijači Veleža u čuvenom dvomeču Rođenih i Borussije Dortmund u Kupu UEFA. Nakon pogotka Kleppingera sedam minuta prije kraja, trener Otto Barić je odlučio “zatvoriti” utakmicu, pa je umjesto Pašića u igru uveo defanzivnog vezistu Jürgena Hartmanna. Iako nije odigrao svih 90 minuta, Predrag Pašić je u njemačkim medijima dobio najviše ocjene i proglašen igračem utakmice. Otto Barić je spasio fotelju, ali ne zadugo: mjesec dana kasnije, nakon poraza od Kölna (1:2), hrvatski trener je morao odstupiti i kormilo prepustiti svom dotadašnjem asistentu Williju Entenmannu.
Novi trener je preporodio cijelu ekipu Stuttgarta, pogotovo Predraga Pašića. Stuttgart je nanizao seriju od šest uzastopnih pobjeda, u 10 posljednjih utakmica osvojio 17 bodova, skočio na peto mjesto Bundeslige, čemu treba dodati plasman u finale Kupa Njemačke. Uprkos sjajnoj seriji je Entenmann naredne sezone (1986-87) zamijenjen trenerom Egonom Coordesom, dotadašnjim asistentom Juppa Heynckesa u Bayernu. Osim što je ekipu Stuttgarta odveo u donji dio tabele, Coordes je toliko šikanirao “Paju” da se smatra “najzaslužnijim” što je legendarni kapiten šampionskog tima Sarajeva prekinuo karijeru sa svega 29 godina. Šteta, jer “Paja” je još mnogo toga mogao dati fudbalu…
Schalke – Stuttgart 1:2 (0:0)
Gelsenkirchen, 1. februar 1986. Parkstadion. Gledalaca 13.700. Vrijeme hladno, teren pogodan za igru. Sudija: Horst-Peter Bruch.
Strijelci: 0:1 Pašić (53), 0:2 Allgöwer (59), 1:2 Kleppinger (82).
SCHALKE: Junghans, Dietz, Jakobs (46’ Kruse), Kleppinger, Roth, Schipper, F. Hartmann, Opitz, Regenbogen (60’ Schatzschneider), Thon, Täuber. Trener: Diethelm Ferner.
STUTTGART: Jäger, K. Förster, Nushöhr, Zietsch, Buchwald, Schlegel, A. Müller, Allgöwer, Klinsmann (90’ Gomminginger), Sigurvinsson, Pašić (83’ J. Hartmann). Trener: Otto Barić.
