Sjećanje na jedinu pobjedu Slobode na Stadionu JNA: Ekipa u kojoj su bila trojica debitanata slavila je protiv vicešampiona Jugoslavije, a gol odluke postigao je rođeni Beograđanin Mirko Mihić.
Piše: J. MRŽLJAK
Ljubiteljima fudbala poznato je da je za fudbalere Partizana pravu noćnu moru predstavljalo gostovanje na tuzlanskom Tušnju, na stadion na kojem su Crno-bijeli doživjeli brojne ubjedljive poraze od Slobode, posebno tokom 70-ih godina prošlog stoljeća. No, u isto vrijeme su Crveno-crni imali čak i veći kompleks u “revanšu”, kada bi istrčali na Partizanov Stadion JNA. Dovoljno je spomenuti bilans međusobnih prvenstvenih duela u Beogradu: 20 pobjeda Partizana, četiri remija i samo jedan trijumf Slobode.
Jedinu pobjedu su Tuzlaci zabilježili na današnji dan prije 35 godina, na startu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1988-89. Nakon osvajanja vicešampionske titule na kraju jesenjeg dijela, odnosno petog mjesta na kraju prehodne sezone (1987-88), Sloboda je u ljeto 1988. promijenila trenera. Đorđa Geruma je zamijenila druga igračka i trenerska legenda Tušnja, Josip Mićo Duvančić (1935-2023), koji se na klupu tuzlanskog prvoligaša vratio nakon punih 12 godina. Zanimljivo da je povratak u Slobodu, Duvančić proslavio protiv Partizana, kluba u kojem je također bio i igrač i trener.
Protivnik Slobode na startu prvenstva bio je zvanični vicešampion Partizan, koji je tokom ljetne pauze značajno promijenio ekipu: U inostranstvo su otišli Ljubomir Radanović, Srečko Katanec i Admir Smajić, u JNA Milko Đurovski i Goran Stevanović, no došli su novajlije Dragoljub Brnović, Predrag Spasić, Goran Milojević, a iščekivao se i povratak iz vojske golmana Fahrudina Omerovića i sjajnog napadača Fadilja Vokrija. Iako oslabljen – bez suspendovanih Vermezovića, Milojevića, Sredojevića i Vladislava Đukića – u derbi 1. kola je tim trenera Fahrudina Jusufija ušao kao apsolutni favorit, ne samo zbog tradicije.
Nekih 2,5 mjeseca ranije su Crno-bijeli na svom terenu deklasirali Tuzlake (5:2) u 32. kolu prethodnog šampionata. Zebnju među navijačima Slobode izazvale su promjene u igračkom kadru. Crveno-crni su tokom ljetne pauze ostali bez najboljeg fudbalera, Gorana Miljanovića, koji je otišao u inostranstvo. U pečalbu su otišla i oba golmana – Mirza Hadžić i Zvonko Marić – a zamijenio ih je Brčak Mustafa Peštalić, koji se nakon pauze od šest godina vratio na prvoligašku scenu. To nije sve: Duvančić je u duelu s vicešampionom Jugoslavije morao pružiti šansu čak trojici debitanata – Zoranu Čoguriću, Vitomiru Miloševiću i Zoranu Karadžiću.
Ni najveći optimisti nisu mogli očekivati da će Sloboda 7. augusta 1988. godine, na 22. gostovanju na Stadionu JNA zabilježiti prvu i jedinu pobjedu protiv Partizana. Iako je domaćin imao laganu terensku inicijativu, Tuzlaci se nisu samo branili. Naprotiv, Dragoslav Kostić, Nail Beširević i Cvijan Milošević su pleli sitan vez, dok je istureni Mirko Mihić zadavao velike probleme svojim čuvarima – kineskom reprezentativcu Xiquanu Jiai i budućem “realovcu” Predragu Spasiću, koji je igrao prvi meč za Partizan. U prvom poluvremenu je Partizan imao nekoliko odličnih šansi, ali je svoj dan imao Mustafa Peštalić, odbranivši udarce Slađana Šćepovića, Milonje Đukića i Nebojše Vučićevića.
U 50. minutu je Darko Milanič s 25 metara pogodio prečku Peštalićevog gola, da potom na drugoj strani domaćinu zaprijetio Vito Milošević. Oba tima kreću u juriš za čitav plijen, ne želeći da sudbinu prepuste tek uvedenom novom pravilu – “Miljanićevim penalima” – po kojem se nakon neriješenog rezultata izvode jedanaesterci, a bod osvaja samo uspješniji s bijele tračke. Mirko Mihić propušta šansu za Slobodu, a “Uške” Vučićević za Partizan, prije nego se desio trenutak odluke. Igrao se 80. minut kada je Beširević pobjegao po desno strani, oštro centrirao u šesnaesterac, gdje se našao Mirko Mihić i savladao Darka Belojevića (0:1).
Tako je Mihić, inače rođeni Beograđanin, održao obećanje da će i u trećem susretu protiv Partizana uspjeti zatresti mrežu Crno-bijelih, kao što je učinio u prethodne dvije utakmice. Gol na startu prvestva 1988-89 bio je najznačajniji jer je donio senzacionalnu, historijsku, prvu i jedinu pobjedu Slobode u gostima protiv Partizana. Mihić će narednog mjeseca obući dres reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Seoulu, na kraju sezone preći u redove Hajduka, a ostat će upamćen po odličnoj dvogodišnjoj statistici (1987-1989) u dresu Slobode – propustio je samo jedan prvenstveni susret, upisao 67 nastupa i postigao 25 golova.
Partizan – Sloboda 0:1 (0:0)
Beograd, 7. august 1988. Stadion JNA. Gledalaca 12.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Zdravko Martun (Laško). Žuti karton: Mrkić (Sloboda). Strijelac: 0:1 Mihić (80).
PARTIZAN: Belojević, A. Đorđević, Klinčarski, Jia, Spasić, D. Brnović (Župić), Batrović, Milanič, M. Đukić, Šćepović (Mio. Bajović), Vučićević. Trener: Fahrudin Jusufi.
SLOBODA: Peštalić, Čogurić, V. Milošević, Mrkić, Verlašević, Memišević, Mihić, C. Milošević, Beširević, Kostić, Karadžić (Šarić). Trener: Josip Duvančić.
