Uprkos TV prenosu, dobar start Slobode i gostovanje Partizana su 6. septembra 1980. godine na Tušanj privukli 10-ak hiljada navijača, koji su tek u drugom poluvremenu vidjeli pravo izdanje svojih ljubimaca.
Piše: J. Mržljak
Nakon što se Sloboda, poslije dvije kratke prvoligaške epizode u sezonama 1959-60 i 1962-63, treći put vratila u elitni rang 1969. godine, Crveno-crni su na svom terenu postali noćna mora za fudbalere beogradskog Partizana. Od 1969. do 1983. godine su Crno-bijeli najčešće pognute glave napuštali Tuzlu. U tom periodu samo četiri puta su izbjegli poraz, upisavši tri remija i jednu pobjedu na gostovanjima kod Slobode. Zanimljivo da je jedini trijumf Partizan ostvario 19. novembra 1978. godine (0:1), u sezoni 1978-79, u kojoj je “Parni valjak” jedva izbjegao seobu u Drugu ligu.
Čak i onda kada su osvajali titule, Beograđani su se tih godina u Tuzli proveli kao bosi po trnju: Sloboda – Partizan 2:0 (1975-76), Sloboda – Partizan 3:0 (1977-78). U sezoni između (1976-77) još jedna “trica” Beograđanima (Sloboda – Partizan 3:0), pa ubjedljivih 2:0 za Crveno-crne u septembru 1979. i dolazimo do utakmice odigrane na današnji dan prije 44 godine. U meču 4. kola Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1980-81, u subotu 6. septembra 1980. godine, u terminu rezerviranom za TV prenos, Tuzlaci su dočekali ekipu Partizana.
Sloboda je u sezonu 1980-81 ušla porazom od Hajduka na Poljudu (0:1), nakon čega su puleni Đorđa Geruma na Tušnju slavili u bh. derbiju protiv Sarajeva (3:2) i na Karaburmi u duelu s OFK Beogradom (4:3). Partizan je imao obrnut trend: domaću pobjedu na startu protiv Zagreba (4:1) pa dva poraza – na Kantridi od Rijeke (1:2) i na Stadionu JNA protiv niškog Radničkog (0:1). Upravo je poraz na Kantridi izazvao buru jer je Partizan, nezadovoljan suđenjem, zatražio izuzeće arbitra Marijana Rauša iz Varaždina.
Sudbina se poigrala s Crno-bijelima jer je, u iščekivanju rješavanja njihovog zahtjeva za izuzećem, Rauš određen za glavnog sudiju utakmice Sloboda – Partizan. Tomislav Kaloperović, trener Crno-bijelih, imao je dodatne problem jer su u Beogradu ostali kažnjeni prvotimci Nikica Klinčarski i Zvonko Varga. Reprezentativac Nenad Stojković sanirao je povredu i istrčao na Tušnju, baš kao i Jusuf Hatunić, britki defanzivac, koji je do 1976. godine nosio dres Slobode. S druge strane, Đorđe Gerum je napravio samo jednu izmjenu u odnosu na tim koji je slavio protiv OFK Beograda: Sead Sarajlić umjesto Rifata Mehinovića.
Uprkos TV prenosu, dobar start Slobode i gostovanje Partizana na Tušanj su privukli blizu 10 hiljada navijača. U prvom dijelu je Sloboda bila potpuno bezopasna, dok su gosti preko Dževada Prekazija i Admira Smajića prijetili Mirzi Hadžiću na golu Slobode. U 28. minutu je Prekazi sjajno asistirao Miodragu Ješiću, koji je šutirao preko gola. Ipak, u 36. minutu su Beograđani poveli: Ješić je dugom loptom na ivici šesnaesterca pronašao Zvonka Živkovića, a napadač Partizana se oslobodio Nihada Mujezinovića i Nedžada Verlaševića, napravio nekoliko koraka naprijed i onda matirao Hadžića (0:1).
Na pauzi je Đorđe Gerum iz igre izvukao Senada Ibrića i na teren poslao Merseda Kovačevića, što je promijenilo odnos snaga na terenu. Tuzlaci su potpuno preuzeli inicijativu, stezali obruč oko golmana Zalada i u 56. minutu uspjeli izjednačiti. Dževad Šećerbegović je pobjegao Stojkoviću, ubacio u sredinu, gdje je bio Zoran Tomić i poslao loptu u lijevi donji ugao nemoćnog Zalada za oduševljenje na tribinama (1:1).
Strijelac Zoran Tomić zaslužuje da se spomene: napadač rođen 1958. u Mramoru, punih devet godina (1977-1986) je nosio dres Slobode, odigrao 164 utakmice i postigao 24 gola. Potom je preselio u Tursku, gdje je tragično okončao život braneći boje Samsunspora. Na putu na prvenstvenu utakmicu u Malatyji, autobus s igračima Samsunspora je učestvovao u saobraćajnoj nesreći 20. januara 1989. godine. U nesreći su poginuli trener tima, dva igrača i vozač autobusa, dok je teško povrijeđeni Tomić pao u komu i preminuo šest mjeseci kasnije – 14. juna 1989.
Vratimo se utakmici Sloboda – Partizan, odigranoj 6. septembra 1980. Samo 10-ak minuta nakon izjednačujućeg pogotka Zorana Tomića, desio se potpuni preokret. Sarajlić je prošao desnom stranom, centrirao u peterac na glavu Fuada Mulahasanovića, a legendarni “Lica” je manirom rasnog strijelca zatresao mrežu (2:1). Tako je Sloboda zabilježila treću pobjedu, Partizan treći poraz u četiri utakmice. Na kraju šampionata je tuzlanski prvoligaš zauzeo četvrto mjesto, što je drugi najbolji plasman Slobode u historiji nastupa u Prvenstvu Jugoslavije.
Sloboda – Partizan 2:1 (0:1)
Tuzla, 6. septembar 1980. Stadion Tušanj. Gledalaca 10.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Marijan Rauš (Varaždin). Žuti karton: Ješić (Partizan).
Strijelci: 0:1 Živković (36), 1:1 Tomić (56), 2:1 Mulahasanović (67).
SLOBODA: M. Hadžić, Gogić, Džanić, Miljanović, Verlašević, Mujezinović, Sarajlić, Mulahasanović, Z. Tomić (Mehinović), Ibrić (M. Kovačević), Šećerbegović. Trener: Đorđe Gerum.
PARTIZAN: Zalad, Mašić, M. Babić, Kaličanin (Z. Popović), N. Stojković, Hatunić, Z. Živković, Ješić, A. Trifunović, A. Smajić (Jocić), Prekazi. Trener: Tomislav Kaloperović.
