Ivanović i Jovanović bolji od Stojkovića i Savićevića: Dragoslav Šekularac, trener Crvene Zvezde, nakon utakmice je izjavio da je “sretan što nisu primili šest golova”.
Piše: J. Mržljak
Na startu fudbalske sezone 1989-90 je Crvena Zvezda sastavila pravi “dream” tim. Nakon što su 1988. potpisali ugovor i potom 12 mjeseci proveli na odsluženju vojnog roka, crveno-bijeli dres su najzad obukli Dejan Savićević i Darko Pančev, priključivši se reprezentativcima Draganu Stojkoviću, Robertu Prosinečkom, Goranu Juriću, Mitru Mrkeli… To nije sve: u ljeto 1989. su Zvezdu pojačali i Duško Radinović i Dragi Kanatlarovski, tokom jesenje polusezone iz Francuske je došao Zoran Vujović, a trajalo je odbrojavanje do ukidanja jednogodišnje suspenzije Miodragu Belodediću koji je emigrirao iz Rumunije.
Uprkos sjajnoj ekipi, u jesenjoj polusezoni je dosta “škripalo” u timu nakrcanom vrhunskim igračima. Na prva tri prvenstvena gostovanja je Zvezda upisala poraze, od kojih je najbolniji i najubjedljiviji bio na Grbavici protiv Željezničara (0:3) – više od 35 godina pamte se majstorije Nikole Nikića, strijelca dva pogotka. Trener Dragoslav Šekularac potom je uspio povezati konce, Beograđani su serijom pobjeda preuzeli lidersku poziciju, no u finišu jesenje polusezone uslijedio je potpuni potop Zvezdinih zvijezda.
Najprije je u 14. kolu Dinko Vrabac svojim golom Zvezdi oteo pobjedu u duelu s Olimpijom u Ljubljani (1:1), nakon čega su Crveno-bijeli ostali i bez penal boda – nezaboravnog izuma Miljana Miljanića po kojem se nakon neriješenog ishoda izvode jedanaesterci i samo jedan tim osvaja bod. Na isti način su igrači Zvezde ostali praznih šaka i nakon derbija s Dinamom na Marakani (0:0) u 16. kolu. Utakmica 15. kola protiv Veleža u Beogradu je odgođena zbog Zvezdinog duela s Kölnom u Kupu UEFA, dvomeča u kojem su Piksi i društvo doživjeli novi debakl: nakon pobjede na Marakani (2:0), u revanšu u Njemačkoj su puleni Dragoslava Šekularca poraženi (0:3), primivši dva pogotka u posljednjih osam minuta.
Zbog učešća reprezentacije Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine, odlučeno je da se uoči zimske pauze odigraju i dva kola proljetnog dijela šampionata. Četiri dana nakon poraza u Kölnu, uzdrmani “Zvezdaši” stigli su na Tušanj, na megdan Slobodi, koju su četiri mjeseca ranije, u 1. kolu, ubjedljivo pobijedili na svom terenu (6:1). Tuzlaci su prvi dio šampionata okončali na solidnom osmom mjestu, uprkos odlasku prvog strijelca Mirka Mihića, koji je prešao u redove Hajduka, te sve manjem doprinosu veterana Nedžada Verlaševića i Midhata Memiševića. No, klupska uprava je pronašla sjajne zamjene u malo poznatim novajlijama – Željku Ivanoviću, Predragu Jovanoviću i Blagoju Radovanoviću – koje je trener Rade Jovičić sjajno uklopio u tim.
Na današnji dan prije 35 godina, na Tušnju se okupilo 10-ak hiljada gledalaca, koji su aplauzom ispratili Cvijana Miloševića u posljednjem nastupu u crveno-crnom dresu uoči prelaska u belgijski Liège. Već u 4. minutu je domaćin poveo: Jovanović je pobjegao po desnoj strani, ubacio u sredinu, gdje je Zvezdin golman Zvonko Milojevića, zamjena za povrijeđenog Stevana Stojanovića, kratko odbio loptu, pravo na nogu Željka Ivanovića, kojem nije bilo teško da je ubaci u mrežu (1:0). Nakon što je Asif Šarić imao šansu da poveća prednost domaćina, Zvezda je stvorila dvije dobre prilike: najprije je Mustafa Peštalić odbranio udarac Vladana Lukića, potom je Ekrem Ibrić spriječio Dejana Savićevića da poravna rezultat.
U finišu prvog dijela desio je “blitzkrieg” Tuzlaka. U 39. minutu je Mitar Lukić sjajno asistirao Predragu Jovanoviću, koji je iz punog trka, preciznim udarcem s vrha šesnaesterca drugi put matirao Milojevića (2:0). Tu nije bio kraj agoniji gostiji: u posljednjim trenucima prvog poluvremena je Ivanović iskoristio smušenost Radinovića i Najdoskog i postigao svoj drugi pogodak, treći za Slobodu (3:0). Ko se tome mogao nadati! Mrlju na sjajnu utakmicu bacio je Goran Jurić, koji nije mogao sportski podnijeti poraz Zvezde. U 55. minutu je bivši fudbaler Veleža dva puta laktom udario Jovanovića, potom nokautirao napadača Slobode, a sudija Ante Šegota iz Pule je obojici pokazao crveni karton!?
Sudijska greška je dala dodatni motiv igračima Slobode, koji su do kraja utakmice zapucali tri stopostotne šanse. Šarić je savladao Milojevića, ali je Stošić s linije izbio loptu, potom se Zoran Milošević spetljao kada je bio sam pred golom, da bi na kraju Cvijan Milošević propustio da oproštaj začini pogotkom. Ostalo je 3:0, što je druga najubjedljivija pobjeda Slobode u 50 prvenstvenih utakmica protiv Zvezde. Nakon susreta je trener Rade Jovičić izjavio da je to bila kruna odličnih nastupa Slobode u jesenjem dijelu, dok je njegov kolega Dragoslav Šekularac rekao kako je “sretan što nisu primili šest golova” te da su fudbaleri Slobode njegovim zvijezdama pokazali da “ne igraju imena”.
Sloboda – Crvena Zvezda 3:0 (3:0)
Tuzla, 10. decembra 1989. Stadion na Tušnju. Gledalaca 10.000. Vrijeme sunčano i hladno, teren tvrd. Sudija: Ante Šegota (Pula). Žuti kartoni: Peštalić, Šulović, Jovanović (Sloboda), Jurić, Najdoski (C. Zvezda). Crveni kartoni: Jovanović (Sloboda) i Jurić (C. Zvezda).
Strijelci: 1:0 Ivanović (4), 2:0 Jovanović (39), 3:0 Ivanović (44).
SLOBODA: Peštalić, Sadiković, B. Radovanović, M. Lukić, Ibrić, Šulović, P. Jovanović, C. Milošević, Šarić, Z. Milošević, Ž. Ivanović (Smajlović). Trener: Rade Jovičić.
CRVENA ZVEZDA: Z. Milojević, Radinović, Zo. Vujović, Stošić, G. Jurić, Najdoski, Prosinečki, Savićević (Adžić), Pančev, D. Stojković, V. Lukić (Mrkela). Trener: Dragoslav Šekularac.
