Uoči posljednjeg kola je drugog putnika u niži rang trebalo tražiti između Zagreba, Borca i OFK Beograda, pri čemu su Banjalučani gostovali Budućnosti, a “Romantičari” i “Pjesnici” igrali međusobno.
Piše: J. MRŽLJAK
Već smo pisali o dramatičnom raspletu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1973-74, u kojem su najdeblji kraj izvukli fudbaleri Borca. Banjalučani su ispali iz elitnog ranga, iako su osvojili 30 od mogućih 68 bodova, uz gol-razliku 43:43, pritom imali samo 15 bodova manje od šampiona Hajduka. Sedam godina kasnije desila se skoro identična situacija: opet je Borac napustio elitni rang s 15 bodova manje od prvaka – ovaj put Crvene Zvezde. Ispadanje u sezoni 1980-81 je čak bolnije zbog činjenice što je, za razliku od 1974. godine, Borac bio gospodar svoje sudbine i nije zavisio od drugih rezultata.
U augustu 1980. je Borac ušao u šampionat oslabljen za napadača Mirsada Sejdića (prešao u Olimpiju) i legendarnog kapitena Abida Kovačevića (obukao dres Dinama). Uz to, na čelu stručnog štaba je Dušan Drašković zamijenio Mirka Bazića, ali je tokom zimske pauze došlo do nove smjene i za prvog trenera imenovan je Marko Valok. Na startu prvenstva su Crveno-plavi zabilježili četiri poraza u prvih pet utakmica, potom igrali toplo-hladno, jesenji dio okončali na 16. mjestu, prvom iznad crte, s 14 bodova. U nastavku su Banjalučani imali konstantnije nastupe i nakon ubjedljive pobjede nad Željezničarom (5:2) u 29. kolu činilo se da su prebrinuli sve brige oko opstanka.
Pet kola prije kraja je Borac bio na 12. mjestu s 27 bodova, tri više od OFK Beograda na pretposljednjoj poziciji. Onda je krenula drama Banjalučana, koji su, jednu za drugom, propuštali meč-lopte za opstanak. Najprije su u 30. kolu imali šansu da pod Bijelim Brijegom iskoriste slavljeničko raspoloženje Rođenih, koji su tri dana ranije osvojili Kup maršala Tita: oslabljeni Velež je slavio pobjedu (2:1) odlučujućim golom Vladimira Skočajića iz jedanaesterca u finišu utakmice. U narednom kolu je Borac dočekao Dinama, sat vremena imao prednost nakon pogotka Dževada Krese, ali je Marko Mlinarić izjednačio za konačnih 1:1.
Uslijedio je poraz u Novom Sadu od Vojvodine (0:2), nakon kojeg je Borac s 28 bodova ušao u opasnu zonu, gdje su bili i Zagreb (28) i OFK Beograd (27), uz skoro otpisanog Napretka (26). Kako je za posljednje kolo zakazan međusobni okršaj OFK Beograda i Zagreba, Borcu je za opstanak trebala pobjeda nad Olimpijom u Banjoj Luci, u pretposljednjem 33. kolu. No, Crveno-plavi su još jednom propustili šansu: Janez Voljč je na početku savladao Slobodana Karalića, unio nervozu u redove domaćih igrača, koji su opsjedali gol Ivana Budinčevića i do kraja uspjeli samo izjednačiti preko Dragana “Kimeta” Marjanovića (1:1).
Dok su Banjalučani redali kiks za kiksom, rivali su koristili svoje šanse, pogotovo OFK Beograd, koji je na dva posljednja gostovanja u sezoni osvojio po bod u utakmicama s komšijama – Crvenom Zvezdom i Partizanom – oba puta izjednačivši na 1:1 u finišu. Tako je uoči posljednjeg kola drugog putnika za niži rang trebalo tražiti između Zagreba (30), Borca (29) i OFK Beograda (28). A u posljednjem kolu je Borac gostovao Budućnosti u Titogradu, dok su na Karaburmi igrali OFK Beograd i Zagreb. OFK Beogradu je odgovarala samo pobjeda, dok su Borac i Zagreb trebali po bod za siguran spas.
Na današnji dan prije 44 godine, istovremeno u 16,30 sati, počeli su susreti odluke u Beogradu i Titogradu. Na oba stadiona nije bilo previše uzbuđenja do 21. minuta, kada se na Karaburmi desila drama. Nakon jednog čistog duela Božidara Milenkovića (OFK Beograd) i Ante Rumore (Zagreb), sudija Bracanović je prestrogo dosudio prekršaj za “Romantičare”. Potom je sudiju navodno opsovao half gostiju Atif Lipovac, zbog čega mu je Bracanović pokazao crveni karton. Titogradski sudija se našao okružen ogorčenim igračima Zagreba, a onda je sve na stadionu zaprepastio odlukom da prekine utakmicu!
Već tada je bilo jasno da će OFK Beograd za zelenim stolom dobiti prekinuti susret (3:0), što je značilo da će se bodovno izjednačiti sa Zagrebom (30), ali preskočiti “Pjesnike” zbog bolje gol-razlike i tako osigurati opstanak. Rasplet na Karaburmi nije ostavio nikakve kalkulacije igračima Borca – Banjalučanima je trebao barem bod u Titogradu da preskoče Zagreb. Bh. ligaš se dobro branio, držao “nulu” do kobnog 43. minuta. Tada je u kaznenom prostoru gostiju lopta pogodila u ruku Berislava Bukovića, jednog od najpouzdanijih igrača Borca. Sudija Radojčić iz Subotice je dosudio penal, a Mojaš Radonjić s bijele tačke savladao Slobodana Karalića (1:0).
Na poluvremenu su igrači Borca saznali šta se desilo na Karaburmi i bilo im je jasno da će ispasti iz Prve lige ako ne izjednače rezultat. U nastavku Banjalučani kreću na sve ili ništa, stežu obruč oko Radovana Bujića. U 79. minutu je Zlatan Arnautović pogodio stativu, da bi u samom finišu isti igrač s nekoliko metara propustio odličnu šansu da udarcem glavom donese bod spasa. Posljednji zvižduk sudije Radojčića izazvao je dosta suza među igračima Borca. Banjalučani su ispali iz Prve lige i narednih osam sezone su proveli u nižem rangu, prije nego su se 1989. vratili u društvo najboljih.
Budućnost – Borac 1:0 (1:0)
Titograd, 14. jun 1981. Stadion pod Goricom. Gledalaca 5.000. Vrijeme sparno, teren tvrd. Sudija: Radojčić (Subotica).
Strijelac: 1:0 Radonjić (43).
BUDUĆNOST: Bujić, Vlahović, Vorotović (M. Radinović), Mo. Bakrač, J. Miročević, B. Drobnjak, Batrović (Stojiljković), Ljumović, Radonjić, Ž. Vukčević, D. Vujović. Trener: Dragutin Spasojević.
BORAC: S. Karalić, Kušmić, Bedi, Bogojević (Redžepagić), B. Sredojević, Buković, Raičević, Z. Arnautović, D. Marjanović (T. Sejdić), Kreso, Mio. Đurđević. Trener: Marko Valok.
