Nedavni ubjedljiv poraz Dinama (9:2) od Bayerna u Ligi prvaka probudio je sjećanje na debakl Modrih istim rezultatom u duelu protiv Veleža, 9. februara 1980. godine, na Mostarskom turniru.
Piše: Jasmin Mržljak
Bio je to prvi takmičarski meč oba kluba u kalendarskoj godini, koju su isti rivali okončali na istom mjestu, u 17. kolu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1980-81. U periodu od 10 mjeseci, koliko je prošlo od dva susreta Rođenih i Modrih na Stadionu pod Bijelih Brijegom, na kormilu Veleža došlo je do promjene: Vukašina Višnjevca, koji je predvodio Velež u demoliranju Dinama na Mostarskom turniru, tokom ljetne pauze na klupi je zamijenio Miloš Milutinović.
Predvođen novim trenerom, Velež je slabo počeo sezonu 1980-81. Već u 2. kolu, 24. augusta 1980. godine, u meču s Olimpijom (1:1), koju je u međuvremenu preuzeo upravo Višnjevac, Mostarce je zadesio veliki hendikep. U jednom duelu povrijeđen je Blaž Slišković, jedan od najboljih igrača Veleža, koji će s terena odsustvovati puna tri mjeseca. Poraz od Sarajeva (0:1) na domaćem terenu bacio je Velež na pretposljednje 17. mjesto nakon 6. kola Prvenstva Jugoslavije. Uprava kluba nije gubila povjerenje u legendarnu “Plavu čigru”, Velež je zaigrao nešto bolje, ali i dalje po principu toplo-hladno, ispod očekivanja armije navijača.
Za razliku od prvenstva, Rođeni su dobro igrali u Kupu maršala Tita, tokom jesenje polusezone preskočili su dvije prepreke (Borac i Sutjesku) na putu do prvog velikog trofeja u klupskoj historiji. Povratak oporavljenog Sliškovića desio se u 15. kolu, kada je Velež sjajnom igrom razbio Želju na Grbavici (4:2), nakon što su Mostarci početkom drugog poluvremena vodili 4:0. Međutim, ova pobjeda je plaćena povredom Vahida Halilhodžića, koja je, srećom, bila lakše prirode, pa je legendarni centarfor odsustvovao samo jedan meč – protiv Crvene Zvezde (0:3) na Marakani u 16. kolu.
“Vaha” je bio spreman za posljednji prvenstveni susret uoči zimske pauze. Na današnji dan prije 44 godine, na Stadion pod Bijelim Brijegom je došao Dinamo. Poput Mostaraca, tako su i Zagrepčani igrali promjenljivo u sezoni 1980-81, u kojoj su bili pojačani Abidom Kovačevićem (stigao iz Borca), ali oslabljeni za Rajka Janjanina (C. Zvezda). Dinamo je usred sezone promijenio trenera: umjesto Ivana “Đalme” Markovića za vršioca dužnosti u finišu jesenjeg dijela je postavljen Rudolf Cvek, dok je klupska uprava vodila pregovore s Miroslavom Blaževićem, tadašnjim šefom stručnog štaba Rijeke. Uoči susreta 17. kola, Velež i Dinamo su bili na diobi 10-14. mjesta sa po 15 osvojenih bodova.
Susret Veleža i Dinama privukao je oko 6.000 gledalaca pod Bijelim Brijegom, što se može smatrati solidnom posjetom obzirom na kišu koja je padala u Mostaru prve decembarske nedjelje 1980. Blaž Slišković je u 23. minutu direktno iz kornera pogodio prečku i podsjetio da je 10 mjeseci ranije postigao četiri gola i bio najzaslužniji za razbijanje Dinama. U 37. minutu su gosti neočekivano poveli: poslije tri uzastopna kornera za Rođene, Vladimir Skočajić nije uspio dodati Avdi Kalajdžiću, sijevnula je kontra Dinama koju je istrčao Zlatko Kranjčar, golman Enver Marić je prerano istrčao do ruba šesnaesterca i pomogao da ga “Cico” lobuje (0:1).
U pauzi je trener Milutinović u igru uveo Borivoja Lučića umjesto Skočajića i već u 48. minuti je domaćin izjednačio: akciju je počeo Slišković, nastavio Halilhodžić, a preciznim udarcem završio Adnan Međedović (1:1). Radost navijača Veleža nije se stišala, a Dinamo je opet poveo: Abid Kovačević je oteo loptu Vladimiru Matijeviću, nakon čega ga je “Dada” oborio u šesnaestercu. Siguran izvođač penala bio je Kranjčar (1:2). Mostarci kreću još ofanzivnije i u 69. minuti stižu do novog izjednačenja. Srećko Bogdan je u kaznenom prostoru nepropisno zaustavio Halilhodžića: sudija Bracanović, uprkos žestokim protestima “Dinamovaca”, ponovo je pokazao na bijelu tačku. “Vaha” je zanemario pravilo da igrač na kojem je napravljen penal ne izvodi kazneni udarac i poslao golmana Stinčića u jednu, loptu u drugu stranu (2:2).
Inicijativa Mostaraca nagrađena je u samom finišu. Najprije je u 85. minuti, Slišković prevario cijelu odbranu Modrih i dodao Halilhodžiću, kojem nije bilo teško da ponovo savlada Stinčića (3:2). U posljednjim trenucima je Lučić raspalio s 20-ak metara, lopta je zakačila Velimira Zajeca, prevarila Stinčića i završila u mreži (4:2). Tako je Velež savladao Dinama u posljednjoj utakmici godine, koja je započeta pobjedom nad istim rivalom. Zagrepčani su nakon utakmice osuli drvlje i kamenje po sudiji Bracanoviću, smatrajući da je utakmicu prelomio prestrogo dosuđen jedanaesterac za Velež sredinom drugog dijela. Bilo kako bilo, Velež je trijumfom otišao na zimsku pauzu u sezoni koju će obilježiti pobjeda nad Željezničarom u finalu Kupa maršala Tita.
Velež – Dinamo 4:2 (0:1)
Mostar, 7. oktobar 1980. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 6.000. Vrijeme kišovito, teren klizav. Sudija: Bracanović (Titograd). Žuti kartoni: Đurasović (Velež) i Bogdan (Dinamo).
Strijelci: 0:1 Kranjčar (37), 1:1 Međedović (48), 1:2 Kranjčar (50), 2:2 Halilhodžić (69), 3:2 Halilhodžić (85), 4:2 Zajec-autogol (89).
VELEŽ: Marić, Kalajdžić, Mićić (Opšivač), Ledić, Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, V. Halilhodžić, Međedović, Skočajić (Lučić). Trener: Miloš Milutinović.
DINAMO: Stinčić, Kurtela, Jovičević, Munjaković, Zajec, Bogdan, Kranjčar, D. Bošnjak, Deverić, Poljak, A. Kovačević. Trener: Rudolf Cvek.
