Sjećanje na utakmicu odigranu 28. oktobra 1972. godine: U 87. minutu na semaforu je stajalo 2:0 za Partizan, kada je počeo veliki povratak Rođenih u režiji Duška Bajevića.
Piše: J. Mržljak
Jesen 1972. godine u analima Veleža ostat će upamćena kako najbolja polusezona u historiji Rođenih. U 17 jesenjih nastupa je mostarski prvoligaš osvojio 25 od moguća 34 boda, uz gol-razliku 28:11.
Puleni Sulejmana Repca zabilježili su 9 pobjeda, 8 remija, uz samo jedan poraz – u Subotici od novajlije Spartaka (1:2) u 5. kolu. Međutim, čak ni to nije bilo dovoljno za jesenju titulu, jer je Crvena Zvezda osvojila bod više (26).
Među utakmicama koje je Velež odigrao te jeseni, možda se najviše pamti dramatični susret s Partizanom, odigran na današnji dan prije 51 godinu na beogradskom Stadionu JNA. Bio je to okršaj 11. kola, u koji je Velež ušao četvrtom mjestu sa 14 bodova, tri manje od lidera Crvene Zvezde. Trener Sulejman Rebac mogao je izvesti najjači sastav, koji je “iskristalisan” još u prethodnom prvenstvu: Marić, Ristić, I. Prskalo, A. Glavović, Čolić, Pecelj, Topić, S. Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje.
Protivnik Rođenih bio je Partizan, u tom trenutku na diobi 5-8. mjesta s 11 bodova. Crno-bijeli su tokom ljetne pauze ostali bez golmana Ivana Ćurkovića, rođenog Mostarca koji je karijeru počeo u Veležu, a 1972. je prešao u redove francuskog Saint-Étiennea. Zanimljivo da je Ćurkovića na startu sezone zamijenio još jedan čuvar mreže iz BiH – rođeni Sarajlija Mladen Furtula, koji će se kasnije proslaviti na golu grčkog PAOK-a. Velibor Vasović, trener Partizana, na raspolaganju je imao jak igrački kadar, sastavljen od asova kakvi su Ivan Golac, Nenad Bjeković, Blagoje Paunović, Radomir Antić, Momčilo Vukotić…
Susret Partizana i Velež odigran je u subotu, 28. oktobra 1972. godine, dan uoči ostalih susreta 11. kola. Uprkos prohladnom vremenu, domaćin je prodao 8.993 ulaznica, a na Stadionu JNA se okupilo više od 12 hiljada gledalaca. U prvom poluvremenu Partizan je bio bolji, Bjeković je pogodio prečku, dobre šanse su promašili Antić i Nenad Cvetković, no na odmor se otišlo bez golova. Malo ko je tada mogao očekivati pravi vatromet u nastavku.
U 64. minutu je sudija Josip Strmečki dosudio slobodan udarac za Partizan, na 30-ak metara od gola Veleža. Udarac je izveo Miodrag Živaljević, iznenadio reprezentativnog golmana Envera Marića i postigao svoj jedini gol u sezoni za vodstvo Partizana (1:0). U posljednjih 15 minuta dešavala se prava drama. Najprije je u 76. minutu Vladimir Pecelj u šesnaestercu faulirao Antića, a sudija Strmečki pokazao na bijelu tačku.
Jedanaesterac je izveo Bjeković, ali je Marić bravurozno odbranio i iskupio se za kiks kod vodećeg gola Partizana.
Ipak, samo tri minuta kasnije je Marić još jednom vadio loptu iz mreže. Za promašeni penal se Bjeković iskupio sjajnom asistencijom za Iliju Katića, koji je s ruba šesnaesterca povećao prednost Partizana (2:0). U posljednjih nekoliko minuta ušlo se s ubjedljivim vodstvom domaćina i činilo se da je meč riješem.
Međutim, Rođeni se nisu predavali. Franjo Vladić, koji je tog mjeseca sjajno debitovao u reprezentaciji Jugoslavije, postigavši pogodak u remiju s Engleskom na Wembleyu, u 87. minutu je centrirao na glavu Duška Bajevića, a Prince s Neretve je savladao Furtulu (2:1).
Zbog brojnih prekida je sudija Strmečki utakmicu produžio i nakon isteka 90. minuta, kada je odigran završni čin drame. Igrao se 93. minut, kada je Jadran Topić pobjegao desnom stranom, sjajno centrirao u šesnaesterac, gdje je još jednom najviši bio Duško Bajević i neodbranjivim udarcem glavom izjednačio rezultat (2:2).
Zahvaljujući čudesnom preokretu u Beogradu, fudbaleri Veleža su napravili fantastičnu seriju od 15 utakmica, odnosno 6,5 mjeseci bez poraza! Na kraju se Rođeni osvojili vicešampionsku titulu, dotad najveći uspjeh u klupskoj historiji.
Partizan – Velež 2:2 (0:0)
Beograd, 28. oktobar 1972. Stadion JNA. Gledalaca: 12.000. Vrijeme oblačno i prohladno, teren pogodan za igru. Sudija: Strmečki (Zagreb).
Strijelci: 1:0 Živaljević (64), 2:0 Katić (79), 2:1 Bajević (87), 2:2 Bajević (90+3).
PARTIZAN: Furtula, Radaković, Golac, Antić, Paunović, Kozić, Živaljević (Vukotić), N. Cvetković, Katić, S. Đorđić, Bjeković. Trener: Velibor Vasović.
VELEŽ: Marić, Ristić, I. Prskalo, A. Glavović, Čolić, Pecelj, Topić, S. Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje (Ćorluka). Trener: Sulejman Rebac.
