Pogodak koji je ušao u historiju: Antonín Panenka je uzeo ogroman zalet i kada su svi očekivali topovski udarac on je “potkopao” loptu i smjestio je u mrežu po sredini gola, iznad Sepa Maiera.
Piše: J. MRŽLJAK
Stotine miliona ljubitelja fudbala kraj malih ekrana, desetine hiljada na i oko njemačkih stadiona, sve to prati aktuelno Evropsko fudbalsko prvenstvo 24 najbolje reprezentacije Starog kontinenta. Međutim, nije uvijek bilo tako. Već smo pisali da je prvih pet završnih turnira Eura okupilo po četiri reprezentacije, domaćin takmičenja bio bi određen nekoliko sedmica uoči starta, a prava muka bilo je usklađivanje kalendara sa završnicom klupske sezone.
Možda najbolji primjer je Evropsko prvenstvo, čija je završnica održana u Jugoslaviji 1976. godine. Plasman u završnicu, pored domaćina Jugoslavije, izborili su SR Njemačka i Nizozemska, finalisti prethodnog Svjetskog prvenstva, te totalni autsajder – selekcija Čehoslovačke. Zbog Eura je Prvenstvo Jugoslavije prekinuto nakon 30. kola, odigranog 6. juna 1976. godine, da bi nastavak uslijedio 17 dana kasnije. Bundesliga je završena prije Eura, ali je Njemački fudbalski savez na adresu UEFA-e poslao zahtjev, koji će turnir u Jugoslaviji učiniti historijskim.
U prvoj polufinalnoj utakmici na kišnom zagrebačkom Maksimiru, 16. juna 1976. godine, Nizozemska predvođenma Johanom Cruyffom je bila veliki favorit protiv Čehoslovačke. Međutim, autsajder je dugo vodio golom Antona Ondruša, čehoslovačkog kapitena, koji je 17 minuta prije kraja pogodio i vlastitu mreže te utakmicu odveo u produžetku. Za senzaciju su se pobrinuli Zdeněk Nehoda i František Veselý, čiji su golovi u 114. i 118. minuti donijeli pobjedu Čehoslovačkoj (3:1).
Dan kasnije, u drugom polufinalu na beogradskoj Marakani, reprezentacija Jugoslovije je odigrala furiozno prvo poluvrijeme protiv zvaničnih svjetskih i evropskih prvaka – selekcije SR Njemačke. Plavi su vodili 2:0 golovima Danila Popivode i Dragana Džajića, ali je nastavak donio mnogo puta viđeni film. Jugosloveni su stali, Nijemci se vratili, izjednačili 2:2 u regularnom dijelu, a onda u produžecima stigli do pobjede 2:4, uz hat-trick rezerviste Dietera Müllera. Šokirana ekipa selektora Ante Mladinića izgubila je i od Nizozemske (2:3) u meču za treće mjesto, koji je bio uvod u finale Čehoslovačke i SR Njemačke.
Veliki favorit u finalu, odigranom na današnji dan prije 48 godina, bila je SR Njemačka, no puleni Václava Ježeka već u prvih 25 minuta stižu do dva gola prednosti golovima Jána Švehlíka (8) i Karola Dobiaša (25). U 28. minutu je Dieter Müller vratio nadu Nijemcima smanjivši na 1:2, rezultat koji je ostao na semaforu do posljednjih trenutaka. Kada se činilo da će Čehoslovaci slaviti, Nijemci su se, kao mnogo puta, vratili iz mrtvih: Bernd Hölzenbein je savladao češkog golmana Ivu Viktora, izjednačio na 2:2 i utakmicu odveo u produžetke.
U dodatnih pola sata igre nije bilo pogodaka pa je došao trenutak za događaj nezabilježen u historiji fudbala. Bilo je to prvo finale nekog velikog takmičenja koje je odlučeno jedanaestercima. Dotada je važilo pravilo o ponavljanju finala Eura i Mundijala u slučaju neriješenog ishoda, ali je, malo prije beogradskog finala, na zahtjev Njemačkog fudbalskog saveza, UEFA uvela izvođenje jedanaesteraca. Razlog: Nijemci su tražili da njihovi fudbaleri što ranije odu na zasluženi odmor nakon naporne sezone.
Beogradski penali bit će zapamćeni po posljednjem udarcu… U prve tri serije svi izvođači bili su precizni: Marián Masný, Zdeněk Nehoda i Anton Ondruš za Čehoslovačku, a Rainer Bonhof, Heinz Flohe i Hans Bongartz za SR Njemačku. Četvrtu seriju pogotkom otvara Ladislav Jurkemik, dok lopta, koju je uputio kasniji Bayernov menadžer Uli Hoeness, završava nekoliko metara iznad gola.
A onda trenutak za historiju. Sve je bilo u rukama i nogama Antonína Panenke, poslovođe praškog Bohemiansa. Bio je oči u oči s jednim od najboljih svjetkih golmana Seppom Maierom. Panenka je uzeo ogroman zalet i kada su svi očekivali topovski udarac on je “potkopao” loptu i smjestio je u mrežu po sredini gola, iznad Maiera koji se bacio u stranu. Kakav gol, dotad neviđen s bijele tačke, i to odlučujući u utakmici za evropskog prvaka!
Pobjeda Čehoslovačke 5:3 na penale, prvo i jedino slavlje velike fudbalske nacije koja je prethodno poražena u dva finala Svjetskog prvenstva (1934, 1962). Panenka je postao heroj, igrač po kojem je nazvan novi udarac s bijele tačke. U posljednje četiri decenije mnogi su kopirali majstoriju čehoslovačkog fudbalskog umjetnika, neki uspješno, drugi ne. Zinedine Zidane je to učinio u finalu Svjetskog prvenstva 2006. godine. A pionir svega bio je Antonín Panenka…
Čehoslovačka – SR Njemačka 2:2 (jedanaesterci 5:3)
Beograd, 20. juni 1976. Stadion Crvene Zvezde. Gledalaca 35.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Sergio Gonella (Italija). Žuti kartoni: Dobiaš i Móder (Čehoslovačka).
Strijelci: 1:0 Švehlík (8), 2:0 Dobiaš (25), D. Müller (28), 2:2 Hölzenbein (89). Jedanaesterci: 1:0 Masný, 1:1 Bonhof, 2:1 Nehoda, 2:2 Flohe, 3:2 Ondruš, 3:3 Bongartz, 4:3 Jurkemik, 5:3 Panenka.
ČEHOSLOVAČKA: Viktor, Dobiaš (Veselý), Čapkovič, Ondruš, Pivarník, Panenka, Móder, Masný, Nehoda, Gögh, Švehlík (Jurkemik). Selektor: Václav Ježek.
SR NJEMAČKA: Maier, Vogts, Dietz, Schwarzenbeck, Beckenbauer, Wimmer (Flohe), Bonhof, U. Hoeness, D. Müller, Beer (Bongartz), Hölzenbein. Selektor: Helmut Schön.
