Na današnji dan: Kako su Osim i Musemić demolirali Trikolore

Zašto su Francuzi decenijama bili opčinjeni jugoslovenskim fudbalerima? Odgovor daje nezaboravna utakmica odigrana 24. aprila 1968. godine na beogradskoj Marakani…

Piše: J. MRŽLJAK

Tokom ‘70-ih i ‘80-ih godina prošlog stoljeća je Francuska bila obećana zemlja za najbolje jugoslovenske fudbalere, pri čemu izuzetak nisu igrači iz BiH. Ivica Osim, Ivan Ćurković, Boško Antić, Josip Katalinski, Vahidin Musemić, Vahid Halilhodžić, Safet Sušić, Blaž Slišković, Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić, vjerovatno su najveći asovi u historiji bh. fudbala, a zajedničko im je da su svi tokom karijere nosili dresove francuskih klubova.

Otkud takva opčinjenost Francuza jugoslovenskim fudbalerima? Odgovor daje jedna utakmica odigrana na današnji dan prije 55 godina.

Sve je počelo kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1968. godine, kada je 31 reprezentacija našeg kontinenta podijeljena u osam grupa, pri čemu su samo pobjednici imali prolaz u četvrtfinale. Četvrta grupa, u kojoj se našla reprezentacija Jugoslavija, jedina je bila sastavljena od tri tima, dok su u svim ostalim bile po četiri reprezentacije. Nosilac grupe nije mogao biti teži – vicešampion svijeta SR Njemačka – dok se za Albaniju očekivala epizodna uloga.

No, baš će reprezentacija Albanije odlučiti pobjednika grupe…

Jugoslavija je golom Josipa Skoblara porazila SR Njemačku (1:0) u Beogradu 3. maja 1967. godine, u meču kojem su Nijemcima nedostajali povrijeđeni Uwe Seeler, Helmut Haller, Horst-Dieter Höttges i Wolfgang Weber, dok je Milan odbio pustiti Karl-Heinza Schnellingera.

Kada su se Nijemci 7. oktobra 1967. godine revanširali Plavima (3:1), pred 70.573 gledalaca na Volksparku u Hamburgu, činilo se da je riješeno pitanje pobjednika grupe. Elf je imao puno bolju gol-razliku od Plavih uoči utakmica obje selekcije protiv Albanije.

Slabašna nada za Jugoslaviju bila je pobjeda nad Albanijom sa sedam i više golova razlike u Beogradu 12. novembra, čime bi se Nijemci stavili pod pritisak uoči njihove posljednje utakmice u Tirani. No, Plavi su slavili “samo” 4:0, uz dva gola Ivice Osima i jedan Edina Spreče, i činilo se da su izgubljene sve šanse. Pet dana kasnije je Panzerima trebala bila kakva pobjeda nad autsajderom Albanijom za trijumf u grupi. Na prostoru od Vardara do Triglava niko nije očekivao iznenađenje, pa je samo jedan jugoslovenski novinar otišao izvještavati s odlučujuće utakmice u Tirani.

Međutim, 17. decembra 1967. se desilo čudo na stadionu Qemal Stafa u Tirani, objektu koji će 1995. ući u historiju kao mjesto odigravanja prve zvanične utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nijemci, bez povrijeđenih Franca Bekenbauera i Uwea Seelera, suočili su se s albanskim bedemom kojeg nisu uspjeli probiti. Utakmica je okončana bez golova (0:0), a senzacionalan rezultat je tim selektora Helmuta Schöna ostavio jedan bod iza Jugoslavije!

Žrijeb u sjedištu UEFA-e je odlučio da protivnik reprezentaciji Jugoslavije u četvrtfinalu bude Francuska. Bila je to sjajna šansa da se Plavi revanširaju Trikolorima za neuspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966. Tada su u međusobnim susretima obje selekcije slavile na svom terenu identičnim rezultatom (1:0), ali su Jugosloveni “prosuli” tri boda u utakmicama s Norveškom i ostali bez plasmana na Mundijal.

Prva utakmica četvrtfinala Evropskog prvenstva odigrana je na Stade Vélodrome u Marseilleu 6. aprila 1968. U meču u kojem je debitovao u reprezentativnom dresu, Vahidin Musemić je doveo goste u vodstvo sredinom drugog poluvremena, da bi 12 minuta prije kraja za konačnih 1:1 poravnao Fleury Di Nallo, najbolji strijelac u historiji Lyona. Revanš je zakazan u Beogradu 18 dana kasnije…

Na današnji dan prije 55 godina, na Marakani se okupilo više od 60.000 gledalaca, koji su željeli pružiti podršku Plavima da izbore plasman na završni turnir Eura. Rajko Mitić, selektor Jugoslavije, donio je hrabru odluku i opet šansu ukazao jednom debitantu – Iliji Petkoviću, krilnom napadaču OFK Beograda.

Ponovo je u prvih 11 bio Vahidin Musemić, baš kao i dvojica prekaljenih reprezentativaca iz sarajevskih klubova – Ivica Osim i Mirsad Fazlagić, bek Sarajeva s kapitenskom trakom.

Od prvog zvižduka austrijskog sudije Paul Schillera krenuo je uragan ka golu Trikolora. Ivica Osim je suvereno vodio igru Plavih, bio neuhvatljiv za Jeana Djorkaeffa (otac svjetskog i evropskog prvaka Youri Djorkaeffa), dok se Dragan Džajić poigravao s protivničkim bekom po imenu Vincent Estève, kojem je meč na Marakani bio prvi i posljednji u dresu reprezentacije Francuske.

Već u 3. minutu je Džajić centrirao, Musemić zakasnio, ali ne i debitant Ilija Petković, koji je loptu ubacio u prazan gol (1:0). Sjajni Petković se 10 minuta kasnije našao u ulozi asistenta, a njegov centaršut je Musemić glavom pospremio u mrežu (2:0).

Samo što su gosti krenuli s centra, izgubili su loptu, Osim je dodao Džajiću, koji je raspalio i još jednom je Aubour vadio loptu iz mreže (3:0). Tri gola u prvih 14 minuta, ko se tome nadao!

Ali, tu nije bio kraj majstorijama Plavih. U 33. minuti je Petković napravio pravi slalom kroz francusku odbranu, prešao i golmana Aubura i skoro se ušetao u mrežu (4:0). Tračak nade za ekipu selektora Louisa Dugaugueza bio je počasni gol Di Nalla u 35. minuti (4:1), ali se odnos snaga na terenu nije mijenjao. I u nastavku su Plavi, u režiji Ivice Osima, domirali na terenu, da bi 10-ak minuta prije kraja, na dodavanje Džajića, Musemić postigao svoj drugi gola za konačan rezultat (5:1).

U svim novinskim izvještajima je u prvi plan istaknut navalni kvartet Plavih – Ivica Osim, Dragan Džajić, Ilija Petković i Vahidin Musemić. Rapsodija na Marakani će ovoj četvorki biti ulaznica za kasnije transfere u francuske klubove – Osimu u Strasbourg (potom i Sedan i Valenciennes), Džajiću u Bastiju, Petkoviću u Troyes, Musemiću u Nicu – baš kao što su angažman u tadašnjoj D1 pronašli i drugi akteri demoliranja Trikolora: Ilija Pantelić (Marseille, Bastia, Paris St-Germain), Dobrivoje Trivić (Lyon, Toulouse), Ljubomir Mihajlović (Lyon, Melun).

Jugoslavija – Francuska 5:1 (4:1)