Kao dječak je u tuzlanskom kvartu Varoš s vršnjacima igrao fudbal, a onda se u 12. godini učlanio u Teniski klub Sloboda. Uskoro je osvojio titulu pionirskog prvaka BiH 1968. godine i činilo se da je na pomolu velika karijera u “bijelom sportu”. No, zimski teniski san u Tuzli je trajao dugih pet mjeseci i morao je pronaći “alternativnu” sportsku zanimaciju. Pronašao je u košarci i lokalnoj KK Slobodi, koja je lutala između Druge i Republičke lige BiH. Pogađate već, riječ je o najboljem sportisti BiH u prošlom stoljeću – Mirzi Delibašiću.
Ključni trenutak desio se u ljeto 1969. godine, kada su teniseri Slobode krenuli na ljetnu turneju u Čehoslovačku. Potpuno neočekivano, u ekspediciji se nije našao pionirski prvak BiH Mirza Delibašić. Na žalost po tenis, a na sreću po košarku. Neodlazak u Čehoslovačku ga je, kaže, pogodio, i prelomilo da okrene leđa tenisu. Na sličan način je prekinuo muzičku karijeru i pet godina vježbanja violine: Čim ga nisu pozvali da na jednom konceru izvede solo-tačku, Kinđe je ostavio svesku s notama.
Buntovnik, tuzlanski James Dean, ipak će reći da je ključno bilo to što je zavolio košarku. S 15 godina je 1969. postao prvotimac Slobode, a onda u sezoni 1970-71 učestvovao u osvajanju titule u Republičkoj ligi BiH, što je Crveno-crnima donijelo plasman u Drugu ligu Zapad. Talenat golobradog Tuzlaka prepoznali su košarkaški stručnjaci i Mirko Novosel ga poziva u kadetsku reprezentaciju Jugoslavije.
Ljeto 1971. bila je prekretnica u karijeri najboljeg bh. sportiste svih vremena. Najprije je sredinom jula 1971. godine proglašen za najboljeg igrača prvog Evropskog prvenstva za kadete, na kojem je Plave vodio do zlatne medalje. Onda je, zajedno s daljnjim rođakom Draženom Dalipagićem, preselio u Beograd, u namjeri da pređe u redove Partizana. Već se upisao u četvrti razred Jedanaeste beogradske gimnazije, kada se pokolebao… Kinđe se vraća u Tuzlu u namjeri da u rodnom gradu završni četvrti razred gimnazije i maturira.
To je značilo da će još jednu sezonu braniti boje Slobode u Drugoj ligi Zapad. Za bh. košarku historijska sezona 1971-72. Mrtva trka Bosne i Željezničara, legendardna majstorica u Skenderiji nakon koje su Studenti postali članom elitnog ranga, u kojem će im se, poslije “baraža” zbog proširenja Prve lige, pridružiti i gradski rival. Sezona u kojoj je BiH imala još tri drugoligaška predstavnika – banjalučki Borac i mostarsku Lokomotivu, koji su na kraju ispali, dok je novajlija, tuzlanska Sloboda, osvojila šesto mjesto.
Najzaslužniji za uspjeh Tuzlaka bio je tada 18-godišnji Mirza Delibašić, koji je odigrao čitav niz sjajnih utakmica. Jednu od najboljih, ako ne i najbolju partiju sezone Kinđe je pružio na današnji dan prije 51 godinu. U dvorani tuzlanskog Partizana košarkaši Slobode su u 11. kolu dočekali Domžale (današnji Helios), u trenutku kada su se nalazili u opasnoj zoni. Crveno-crni su s Borcem dijelili deveto mjesto, s omjerom 3-7, odnosno samo jednom pobjedom više od dvije najslabije ekipe – Rudara iz Trbovlja i Lokomotive. Trijumf nad slovenskom ekipom bio je imperativ…
U prvih nekoliko minuta gosti iz Domžala su održavali priključak, a onda je sve konce preuzeo najbolji mladi košarkaš Evrope Mirza Delibašić. Da bi se opisala Kinđetova simultanka, dovoljno je reći da je u prvom poluvremenu, koje je završeno vodstvom Slobode 54:39, ubacio nevjerovatnih 30 poena! U nastavku je trener Slobode Nikola Grđić, zabrinut može li golobradi mladić izdržati takav tempo, odlučio odmoriti Delibašića. To koriste gosti iz Domžala i polako smanjuju rezultat. Pet minuta prije kraja, kada je vidio da je “vrag odnio šalu”, Grđić vraća na parket najboljeg igrača. Počinje još jedan, kratki “Kinđe show”.
Za pet minuta Delibašić postiže još 14 poena, opet raste prednost Slobode za ubjedljivu pobjedu 94:78.
Utakmica protiv Domžala, odnosno 44 poena, bila je samo jedna u nizu sjajnih partija Mirze Delibašića u drugoligaškoj konkurenciji. Nakon Partizana i Bosne, za tuzlanskog “wunderkinda” zainteresirali su se i Jugoplastika i Olimpija. Najuporniji je bio Bogdan Tanjević, mladi trener Bosne. U aprilu 1972. je Boša uveo Bosnu u elitni rang, u julu, tokom Evropskog juniorskog prvenstva u Zadru, privolio Kinđeta da se pridruži novom prvoligašu iz Sarajeva. Ostatak priče je poznat svim ljubiteljima košarke…
Sloboda – Domžale 94:78
Tuzla, 23. januar 1972. Dvorana Partizana. Gledalaca 300. Sudije Vojnović (Split) i Petrović (Beograd). Rezultat: Sloboda – Domžale 94:78 (54:39).
SLOBODA: Imamović (8), Bogunić (10), Kačarević (7), Porobić (6), Valinčić (5), Koncul (14), Mujezinović, Petrović, Delibašić (44), Klimentić, Halilagić, Biberović. Trener: Nikola Grđić.
DOMŽALE: Osterc, Kvas (11), Zakrajšek (7), Slavinec, Savnik (1), Hočevar (16), Pesek, Lemajič (26), Šarić (15). Trener: Sašo Grilj.
