Nekad bilo, sad se spominjalo: Sjećanje na duel Čelika i Dinama, odigran 14. aprila 1974. godine, u vrijeme kada su Zeničani bili u vrhu jugoslovenskog fudbala, a Modri se borili za opstanak
Piše: J. MRŽLJAK
Među ljubiteljima fudbala vlada skoro nepodijeljeno mišljenje da je zagrebački Dinamo najuspješniji klub na prostoru bivše Jugoslavije nakon raspada zajedničke države. Modri redovno igraju grupne faze evropskih kupova, svoje igrače prodaju u višemilionskim transferima. Fudbaleri afirmisani u Dinamu čine okosnicu hrvatske reprezentacije koja je osvojila srebro i bronzu na dva posljednja Mundijala.
Ako bi se na prostoru ex-yu tražio antipod Dinamu, onda bi to vjerovatno bio zenički Čelik. Crveno-crni, nekad stabilan prvoligaški klub i dvostruki pobjednik jakog Srednjoevropskog kupa, danas tavore u trećem rangu takmičenja u BiH – Drugoj federalnoj ligi grupa Centar. A prije nepune četiri decenije godina, u sezoni 1973-74, stvari su bile drugačije: Čelik je bio u vrhu tabele, a Dinamo se grčevito borio za opstanak…
Proljeće je 1974. godine, Jugoslaviju trese fudbalska groznica. Nakon što je 13. februara nacija slavila Josipa Katalinskog, strijelca jedinog pogotka u meču protiv Španije u Frankfurtu, majstorici za plasman na Mundijal u SR Njemačkoj. Kako bi se Plavi što bolje spremili za Svjetsko prvenstvo, proljetna polusezona odigrana je po ubrzanom tempu – od 24. februara do 14. maja 1974.
Na ulasku u posljednju četvrtinu Prvenstva Jugoslavije, ljubitelji fudbala u BiH imali su dosta razloga za zadovoljstvo i optimizam. Nakon 26. kola na čelu tabele bio je Velež s 33 boda, praćen od Hajduka (32) i Crvene Zvezde (31), dok se na četvrtom mjestu, koje je vodilo u Kup UEFA, nalazio Čelik s 28 bodova.
Tajna uspjeha Čelika bila je granitna odbrana, koja je do tog trenutka primila najmanje golova u ligi – svega 19. Sezonu je počeo Momčilo Vujačić i branio zaključno s 13. kolom, kada su Zeničani na Bilinom polju razbili Crvenu zvezdu (3:0). Legendarni “Vuja” je potom otišao na odsluženje vojnog roka, a na golu ga je sjajno zamijenio debitant Dušan Alempić.
Tog proljeća je Čelik ostao bez klupske legende: 27. marta 1974. godine. U susretu 23. kola protiv Željezničara (0:0), crveno-crni dres je posljednji put obukao Alojz Renić. Vjerovatno najbolji igrač u historiji zeničkog kluba. Sedmicu prije svog 32. rođendana je Renić okončao karijeru nakon 174 prvoligaška nastupa za Čelik.
Uprkos nedaćama, ekipa koju je predvodio trener Dragoljub Milošević “Bebula” sjajno je gurala. Na današnji dan prije 39 godina imala je važan ispit u 27. kolu. Na Bilino polje je došao zagrebački Dinamo, u tom trenutku plasiran na 12. mjesto, samo dva boda iznad zone ispadanja. Zanimljivo da su Modri bili jesenji vicešampioni, da bi u prvih devet proljetnih kola osvojili samo tri boda i došli u opasnu zonu.
Osim borbe za plasman u Evropu, dodatni motiv Zeničanima bila je želja da se revanširaju Zagrepčanima za poraz u prvom dijelu (0:2), kada je Čelik ispustio prvo mjesto. Prohladno vrijeme i kiša prorijedili su posjetu, pa se na Bilinom Polju okupilo svega 6.000 gledalaca. Oni koji su došli, nisu se pokajali. Fudbaleri Čelika igrali su izvanredno. U glavnoj ulozi bio je golgeter Mato Gavran, koji je tog proljeća igrao u životnoj formi.
Već u prvom napadu Čelika, dosuđen je prekršaj za Čelik na oko 25 metara od gola gostiju. Gavran je sjajno šutirao, ali je na mjestu bio Željko Stinčić. Pred golom Modrih redale su se šanse Radulovića, Prodanovića, Buze. Ali ni Alempić nije bio bez posla, jer mu je prijetio 17-godišnji Zlatko Kranjčar, koji je tog proljeća debitovao u dresu Dinama.
Bolja igra Čelika nagrađena je vodećim golom u 24. minuti. Akciju je počeo Sead Preldžić, uposlio Zlatana Isovića, koji je pronašao Matu Gavrana. Zenički “Mister gol”, kako su mu tepali tog proljeća, s ivice šesnaesterca je šutirao iz prve i zatresao mrežu (1:0). Dinamo je zaigrao ofanzivnije u nastavku, prilike su imali Valec, Bonić i Bonić, no Alempić je ostao nesavladan.
Desetak minuta prije kraja riješene su sve dileme. Drago Vabec je na ivici šesnaesterca loptu zaustavio rukom, slobodan udarac izveo je Mato Gavran, pronašao rupu u živom zidu i postigao svoj drugi gol za konačan rezultat (2:0). Bila je to značajna pobjeda Čelika kojom su se Crveno-crni učvrstili na četvrtom mjestu, a Dinama gurnuli u ambis. Ipak, Čelik je ostao bez Kupa UEFA zbog četiri poraza u posljednjih pet kola, ali je osvojeno šesto mjesto najbolji plasman zeničkog kluba u Prvenstvu Jugoslavije. A Dinamo? Modri su tek u pretposljednjem kolu izborili opstanak pobjedom nad gradskim rivalom Zagrebom (2:1)…
Čelik – Dinamo 2:0 (1:0)
Zenica, 14. april 1974. Stadion Bilino Polje. Gledalaca: 6.000. Vrijeme kišovito i hladno, teren klizav. Sudija: Vlajić (Beograd). Strijelci: 1:0 Gavran (24), 2:0 Gavran (80).
ČELIK: Alempić, Preldžić, Talić, Micić, Hajduk, Šljoka, Prodanović (Gradinčić), Radulović, Gavran, Isović, Buza (Šuvalić). Trener: Dragoljub Milošević.
DINAMO: Stinčić, Valec, Tukša, Bedi, Miljković, Kuže, Čerček, Vabec, Bonić, Kranjčar, Kafka (Mustedanagić). Trener: Mirko Bazić.
