Prvenstvo Jugoslavije u fudbalu u sezoni 1979-80 godine bio je posljednji šampionat u kojem je Bosna i Hercegovina imala čak šest prvoligaša, odnosno trećinu lige! Poređenja radi, Srbija je imala pet prvoligaša (s Vojvodinom), a Hrvatska četiri tima u elitnom razredu jugoslovenskog fudbala. Skoro svako kolo donijelo je neki bh. derbi u kojem su međusobno snage odmjerili Sarajevo, Željezničar, Sloboda, Velež, Borac i Čelik.
Tako je na današnji dan prije 42 na Gradskom stadionu u Banjoj Luci odigran derbi začelja između Borca i Čelika. Bio je to susret 24. kola Prvenstva Jugoslavije, utakmica koja je bila jedna od odlučujućih u borbi za opstanak. Uoči derbija začelja Čelik i Borac su, zajedno s Osijekom, dijelili 15-17. mjesta s 18 bodova pri čemu su Banjalučani, zbog najlošije gol-razlike, bili na pretposljednjoj poziciji koja vodi u Drugu ligu.
Zeničani su se nalazili u dobroj seriji: Puleni Alojza Renića bili su još neporaženi u proljetnoj polusezoni, čak su osvojili i bod na Koševu protiv jesenjeg prvaka Sarajeva (2:2). S druge strane, Banjalučani su platili ceh teškom rasporedu, ali su ipak osvojili pet bodova u šest proljetnih utakmica, među kojima su bila tri duela s članovima “Velike četvorke”, te pobjeda nad jesenjim vicešampionom Radničkim (2:0).
Gradski stadion u Banjoj Luci bio je solidno ispunjen usprkos pljusku koji je pogodio grad na Vrbasu 20. aprila 1980. Ni loše vrijeme, ni težak teren nije spriječio igrače oba tima da pruže odličnu partiju. “Frcalo” je na sve strane, baš kao što se to često dešavalo u utakmicama starih bh. rivala. Najbolju šansu u prvom poluvremenu imao je Čelik: Rajko Prodanović je šutirao s vrha šesnaesterca, ali je njegov udarac odbranio Slobodan Karalić.
U nastavku je domaćin zaigrao bolje i stvorio broje šanse pred golom tada 22-godišnjeg Zlatka Juričevića (1958-2018). U 61. minutu je Zvonko Vidačak, iskusni centarhalf Čelika, u šesnaestercu sapleo Izeta Redžepagića, a sudija Vlajić pokazao na bijelu tačku. Siguran izvođač jedanaesterca bio je Ivan Bedi (1:0). Radost domaćina nije dugo trajala. Samo šest minuta kasnije, na nekih 25 metara od gola Borca, dosuđen je slobodan udarac za Zeničane, a Ranko Đorđić je poslao loptu u gornji lijevi ugao i iznenadio Karalića (1:1).
Banjalučani su krenuli na sve ili ništa, ali je Juričević sve do posljednjih trenutaka držao u igri Crveno-crne. Igrao se 90. minut, kada je u jednom od posljednjih napada Borca, u gužvi pred golom Juričevića, najspretniji bio Muhamed Ibrahimbegović. Čuveni “banjalučki Fišer”, legenda Borca, zatresao je mrežu za konačnih 2:1 i erupciju oduševljenja na stadionu.
Pokazalo se da je ishod bh. derbija odlučio sudbinu oba kluba. Borac je pobijedio 2:1 i krenuo ka luci spasi u koju je i uplovio na kraju prvenstva zauzevši 14. mjesto s 30 bodova. Sa druge strane, poraz u Banjoj Luci najavio je crnu seriju Čelika: U čak 10 utakmica do kraja prvenstva Zeničani nisu zabilježili nijedan trijumf pa su na kraju ispali iz lige s 22 boda.
Borac – Čelik 2:1 (0:0)
Banja Luka, 20. april 1980. Gradski stadion. Gledalaca 7.000. Vrijeme kišovito, teren klizav. Sudija: Vlajić (Beograd). Strijelci: 1:0 Bedi (61), 1:1 Đorđić (67), 2:1 Ibrahimbegović (90).
BORAC: Karalić, Kušmić, Đurđević, Bedi, Arnautović, Buković, Sejdić, Kotur, Ibrahimbegović, Marjanović, Redžepagić. Trener: Mirko Bazić.
ČELIK: Juričević, Perduv, Zukanović, Bloudek, Vidačak, Tešić, Prodanović, Radulović, S. Hodžić, Gradinčić, Đorđić. Trener: Alojz Renić.
