Na jučerašnji dan prije 38 godina zauvijek nas je napusti legendarni Asim Ferhatović Hase, nezaboravni fudbaler, a nadasve čovjek. Rođen 24. januara 1933. godine u Sarajevu, tačnije na Kovačima.
“Mi Vratničani bili smo i ostali ponosni na Haseta. On je bio naš simbol, ne samo kao fudbaler, sportista, nego kao čovjek, insan”, uvijek je govorio Redžad Ćatić, nekadašnji predsjednik Željezničara, Vratničanin koji je bio jedan od rijetkih žitelja tog dijela sunčane strane starog grada kojem je, koliko god volio Haseta, bila draža plava, nego bordo boja.
A Hase je je skoro sav nogometni vijek nosio bordo dres. Prvu utakmicu za Sarajevo odigrao je 1952. godine protiv Zagreba. Za prvi tim nastupao je do 1967. godine, odigrao 422 utakmice i postigao 198 golova. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prve lige sa 19 golova. Osim u Sarajevu, vrlo kratko je igrao u turskom Fenerbahčeu.
“Hase je godinama bio najbolji igrač Sarajeva i jedan od najboljih fudbalera tadašnjeg Jugoslavije. Igrao je fudbal isključivo iz ljubavi, a Sarajevo volio ispred svega. Ne samo klub, nego i grad, raju. Dokaz tome je bio odlazak u Tursku. Odigrao je samo devet utakmica za Fener. Što bi se reklo, vratio se, prije nego što je otišao”, govorio je Salih Šehović, nekadašnji Hasetov saigrač u Sarajevu.
Kažu, bio je rođen za nogomet. Njegovi driblinzi su bili neponovljivi. Znao je čak u nekoliko navrata predriblati i golmana, ali nije želio dati gol već je vraćao loptu svojim saigračima.
“Bio je odličan i inteligentan fudbaler. Nastupati zajedno sa njim, bila je prava privilegija. Nije bilo potrebno nikakvo uigravanje”, govorio je Ivica Osim, nekadašnji igrač Željezničara, kluba protiv koga je Hase posebno bio inspirisan igrati. Pamti se sezona 1963. i trijumf nad gradskim rivalom od 3:2. O ovoj utakmici mnogo se pričalo. Nakon postignutog gola Hase se uhvatio za prečku koja je zbog dotrajalosti pukla. U gradskim derbijima postigao je šest golova.
Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao jednu utakmicu, 8. oktobra 1961. u Beogradu kada je savladana Južna Koreju sa 5:1.
“Mada sam ja uvijek govorio da je Safet Sušić najbolji igrač sa prostora bivše Jugoslavije, Hase je nešto posebno. Nije to samo bio igrač, to je bila ljudska gromada. Hase ti nije volio biti zvijezda, ali je zato mnogo volio ljude, govorio je Miroslav Ćiro Blažević, nekadašnji saigrač u Sarajevu.
Riječi hvale i nogometna slava u njemu nisu potisnule džentlmena u kopačkama, tihog i skromnog čovjeka, plemenite duše. Dok je Sarajeva i Čaršije nikada nećemo zaboraviti njegovu čuvenu “Devetku”.
“A dolje, u Hasetovoj radnji na čaršiji dobro su znali kome će od gradske sirotinje udijeliti “deset s lukom” ili “deset u kajmaku”. Kad god bi, već sjedokosi Hase, silazio s Vratnika niz Kovače do svoje ćevabdžinice, vazda sa kravatom i naherene glave, zaigralo bi srce svima koje je život natjerao da ispruže ruku. Hase ih nikada nije previdio. Zastajao bi kraj njih i diskretno tutnuo novac u ispruženu ruku. Hase nije bio samo plemenite nego i jake ruke. To mu je, kažu, ostalo od mesarskog zanata”, piše u svojoj knjizi “Teferič na ničijoj zemlji” novinar Zdravko Lipovac, koji ne zaboravlja Hasetovu još jednu veliku ljubav – šah koji je redovno igrao na Mejdanu u Vatrogasnom domu, pišu sportskivremeplov.ba
Danas u sarajevskom naselju Koševo jedna ulica nosi njegovo ime, kao i olimpijski stadion. U znak sjećanja, Fudbalski klub Vratnik i FK Sarajevo tradicionalno organizira malonogometni, Šahovski klub Stari Grad šahovski turnir, a Federalna televizije je 2019. godine snimila dokumentarni film „Hase“, autora Muhameda Bikića.
Asim Ferhatović umro je u noći između 23. i 24. januara 1987. godine. Sudbina je htjela da to uoči njegovog 54. rođendana. Hasetov posljednji ispraćaj ostat će upamćen po aplauzu velikog broja prisutnih ljudi na gradskom groblju Bare.
I ove zime, 38 godina od njegove smrti, možemo kazati ono poznato: Jedan je Hase.
