Kako je 24. februara 1985. u Bugojno poražen šampion države, čime je Iskra ostala upisana kao jedan od samo dva jugoslovenska kluba s boljim bilansom u međusobnim susretima sa Zvezdom.
Nema nikakve dileme da je Crvena Zvezda najuspješniji fudbalski klub u vrijeme “velike” Jugoslavije (1945-1991), što pokazuju domaće titule, osvojeni kupovi, ali i nastupi na evropskoj sceni. Stoga ne čudi da Crveno-bijeli imaju pozitivan bilans u međusobnim susretima sa skoro svim jugoslovenskim klubovima, ali postoje dva izuzetka. Jedan je splitski Hajduk, koji zahvaljujući sjajnim ’70-im godinama, ima tri pobjede više (35:32) u prvenstvenim duelima s beogradskim klubom. Za manje upućene veliko iznenađenje predstavlja podatak da je drugi klub koji je “pozitivan” u susretima s Zvezdom – bugojanska Iskra, iako je najmlađi bh. prvoligaš samo jedno ljeto plesao u najvišem rangu.
Nakon što je u sezoni 1983-84 suvereno osvojila titulu prvaka Druge lige Zapad, Iskra je u ljeto 1984. debitovala u najvišem rangu. Već u drugom kolu, 26. augusta, puleni Blagoja Bratića imali su najbolji test vlastitih mogućnosti. Gostovali su kod zvaničnog šampiona Crvene Zvezde i na Marakani odigrali neriješeno (0:0). Ne samo da su Bugojanci osvojili bod, nego su po jednodušnoj ocjeni bili bolji na terenu, čak je u finišu utakmice Vatroslav Petrinović, centarhalf Iskre, propustio najbolju šansu na utakmici da gostima donese pobjedu.
Iskra je bila ugodno iznenađenje tokom jesenje polusezone, ali je igranje na tri fronta polako uzimalo danak u prvenstvenim nastupima. U konkurenciji italijanske Atalante, čehoslovačkog Banjika i mađarske Békéscsabe, Bugojanci su izbili na prvo mjesto Srednjoevropskog kupa, preko Prištine i Budućnosti izborili su četvrtfinale Kupa maršala Tita, no krajem jeseni i početkom proljeća nanizali su pet prvenstvenih utakmica bez pobjede. Ubjedljiv poraz u Skoplju (0:4) na startu proljetne polusezone bacio je bh. prvoligaša na 15. mjesto, s jednim bodom iznad “zone ispadanja”.
Na redu je bilo 19. kolo, odigrano na današnji dan prije 38 godina, kada je na Jaklić stigao zvanični prvak Crvena Zvezda. Prvo zvanično gostovanje najslavnijeg jugoslovenskog kluba bilo je praznik fudbala u cijeloj regiji središnje i zapadne Bosne. Iako je vrijeme bilo hladno, teren prekrivan snijegom, stadion Iskre ispunilo je 12.000 gledalaca. Svi su željeli vidjeti Zvezdu, u čijim redovima su bili dotadašnji i budući reprezentativci Živan Ljukovčan, Milko Đurovski, Marko Elzner, Milan Janković, Jovica Nikolić, Mile Jovin, Sulejman Halilović, Mitar Mrkela…
Uoči utakmice je trener Blagoje Bratić donio neočekivanu odluku: Josipa Škaru (1956-2013), dotadašnjeg standardnog golmana Iskre, zamijenio je debitantom Draženom Ladićem. Doduše, “tehnički” Ladić i nije bio debitant, jer je nakon povrede Škare upisao nekoliko sekundi u sudijskom vremenu utakmice Dinamo – Iskra 2:1 još u prvom dijelu sezonu. Stoga se može reći da je jedan od najboljih hrvatskih golmana u historiji, proslavljen na Mundijalu u Francuskoj 1998. godine, svoj prvoligaški debi upisao 24. februara 1984.
Čim je riječki sudija dr. Damir Matovinović dao znak za početak utakmice, Bugojanci su preuzelu inicijativu i sabili renomiranog gosta na njegovu polovinu. Dok se debitant Ladić smrzavao, očekujući da ga koliko-toliko zaposli Milko Đurovski, jedini istureni igrač Zvezde, na suprotnoj strani je golman Ljukovčan imao pune ruke posla. Glamočak i Pavlić dva puta su mogli bolje reagirati u izglednim pozicijama, da bi u 29. minutu gledaoce razgalio Miralem Zjajo. Fudbaler koji će u narednoj sezoni izazvati buru svojim transferom upravo u Zvezdu, prevario je trojicu gostujućih igrača, sjajno asistirao Radoviću, ali je kapiten Iskre bio neprecizan.
U finišu prvog poluvremena je Jaklić proljučao: Neuhvatljivi Zjajo je uposlio Dragana Mirkovića koji je matirao Ljukovčana za vodstvo Iskre (1:0). I u nastavku ista slika na terenu – Iskra napada, Zvezda se brani. Ako je bilo nekih dilema oko ishoda, nestale su u 74. minutu, kada je Mirković postigao drugio gol (2:0). Tri minuta kasnije Zjajo je oboren u šesnaestercu, ali pištaljka Matovinovića je ostala nijema. Zato se riječki sudija oglasio, kada je na asistenciju pomoćnika Muharemagića iz Tuzle, zbog ofsajda poništio treći gol Mirkovića. Umjesto da puleni Gojka Zeca dožive katastrofu, na kraju su izvukli častan poraz: U posljednjem minutu je Petrinović oborio Žugića u šesnaestercu, Matovinović je dosudio jedanaesterac, kojeg je sigurno izveo Sulejman Halilović za konačan rezultat (2:1).
Tako je Iskra upisala historijsku pobjedu nad Zvezdom. Nažalost, u proljetnom dijelu prvenstva su Bugojanci posustali, nakon osvajanja Srednjoevropskog kupa i nesretnog poraza u polufinalu Kupa maršala Tita na penale od Dinama. Na kraju su Bugojanci ispali plasiravši se na 17. mjesto s 27 bodova, ali im je samo jedna prvoligaške sezona donijela pozitivan bilans sa Zvezdom I ulazak u historiju.
Iskra – Crvena Zvezda 2:1 (1:0)
Bugojno, 24. februar 1985. Stadion Iskre na Jakliću. Gledalaca 12.000. Vrijeme hladno, teren prekriven snijegom i težak za igru. Sudija: Damir Matovinović (Rijeka). Žuti karton: Halilović (C. Zvezda).
Strijelci: 1:0 Mirković (45), 2:0 Mirković (74), 2:1 Halilović (90).
ISKRA: Ladić, Glamočak, Čeremidžić, Radović, Petrinović, Šemiga (Strukar), Oroz, Zjajo, Z. Toskić, Pavlić, Mirković. Trener: Blagoje Bratić.
CRVENA ZVEZDA: Ljukovčan, Krdžević, Jovin, Krivokapić, Elzner, Šugar, J. Nikolić, M. Janković, M. Đurovski, Halilović, Mrkela (Žugić). Trener: Gojko Zec.
