Fudbalsko prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1986-87 bilo je vjerovatno najčudnije u historiji bivše zajedničke države. Krivac za sve bio je cirkus u posljednjem kolu prethodne sezone (1985-86), kada je zabilježeno mnogo čudnih rezultata. Zbog sumnje u namještanje, Slavko Šajber, tadašnji predsjednik Fudbalskog prvenstva Jugoslavije, poništio je posljednje kolo, naložio ponavljanje utakmica i čak 10 prvoligaških klubova kaznio oduzimanja po šest bodova u narednoj sezoni.
Odluka o oduzimanju bodova više od godinu dana vući će se po sudovima, ali i izazivati nedoumice na i oko fudbalskih terena. Poslije svakog kola objavljivane su dvije tabele – sa i bez oduzetih bodova. Mnogi klubovi bi po jednoj tabeli bili kandidati za plasman na evropsku scenu, po drugoj opasno visili iznad drugoligaškog ambisa.
Sarajevski prvoligaši su također startovali s “-6” zahvaljujući činjenici da su u prethodnoj sezoni poslužili kao sparing partneri beogradskim vječitim rivalima, izgubivši po 0:4 od Partizana i Crvene Zvezde.Osim s bodovnim “minusom”, Željezničar je u novu sezonu ušao i bez kapitena Mehmeda Baždarevića (otišao u JNA), ali i trenera Ivice Osima, koji je nakon punih osam godina napustio klupu Plavih, preselivši na mjesto selektora reprezentacije Jugoslavije. Pod vodstvom novog trenera Borisa Bračulja, Željo je dobro startovao i na Grbavici savladao ekipu Vardara (3:0). No, uslijedila su tri uzastopna poraza – od Radničkog u Nišu (0:1), Hajduka na Grbavici (0:1) i Veleža u Mostaru (2:4). Uslijedio je gradski derbi i ubjedljiv trijumf nad Sarajevom (4:1), uz hat-trick Radmila Mihajlovića, pa slavlje nad Dinamom u Vinkovcima (3:2) – dvije pobjede kojima je Željo “ispeglao” bodovni minus i nakon 6. kola došao na “nulu”.
Na redu je bio susret 7. kola, derbi protiv Partizana, na današnji dan prije 36 godina. Bio je to duel timova čiji je prethodni susret izazvao buru, donio bodovne kazne za oba kluba. Partizan je iz “minusa” izašao prije Željezničara i na Grbavicu došao s 3 boda po jednoj tabeli, odnosno 9 bodova po drugoj. Dvije uzastopne pobjede Željezničara bila su dobra pozivnica navijačima, koji su ispunili Grbavicu. Najviše su očekivali od Radmila Mihajlovića, Željinog centarfora koji je bio u životnoj formi, jer je u šest dotadašnjih prvenstvenih utakmica postigao čak osam golova.
Od prvog zvižduka sudije Jovića krenula je ofanziva Plavih, presing koji je iznenadio Crno-bijele. U 15. minuti je Milan Pavlović počeo akciju, uposlio Harisa Škoru, u nastavku akcije u gol šansi našao se Mihajlović, ali je zamalo bio neprecizan. Ubrzo je stigla kazna za promašaj: Partizan je izveo munjevit kontranapad, neumorni Bajro Župić je sjajno centrirao, a Nebojša “Uške” Vučićević glavom savladao 34-godišnjeg veterana Slobodana Janjuša (0:1). Primljeni pogodak nije demoralisao Plave, pa je u 37. minuti Edin Ćurić pogodio prečku, ali promjene rezultata nije bilo do odlaska na odmor.
U drugom poluvremenu je Plava lokomotiva ubacila u višu brzinu, sabila Beograđane na njihovu polovinu, Haris Škoro je neuhvatljiv… U 55. minuti je konačno otključana brava gostiju. Mirsad Baljić je ubacio u šesnaesterac, tamo je bio Radmilo Mihajlović i s 10-ak metara, iz okreta, savladao Fahrudina Omerovića (1:1). Željo nastavlja s napadima i u 72. minuti dolazi u prednost. Edin Ćurić je izveo slobodan udarac, pogodio u glavu Miodraga Bajovića, koji je ostao ležati na travi. U nastavku akcije, bivši Željovac Vlado Čapljić obara Zorana Sliškovića, a sudija Jović pokazuje na bijelu tačku. Siguran izvođač jedanaesterca bio je Mihajlović, koji je svojim drugim golom Plave doveo u vodstvo (2:1).
Potom su Čapljić i Slišković opet bili u centru pažnje, a rezultat njihovog koškanja bio je crveni karton Željinom rezervisti. S igračem više se Partizan otvara i stvara najbolju šansu u finišu: Miloš Đelmaš je uposlio Milka Đurovskog, čiji udarac s nekoliko metara bravurozno brani Janjuš. U posljednjim minutama je neuhvatljivi Škoro još jednom pobjegao odbrani Partizana, uposlio Mihajlovića koji postiže svoj treći gol za konačan rezultat (3:1). Bio je to drugi Mihajlovićev hat-trick u 14 dana, kojim je Željin bombarder stigao do 11 golova u prvih sedam prvenstvenih utakmica.
Na kraju sezone je Mihajlović bio najbolji strijelac Prve lige s 23 pogotka, a Željo se zbog “-6” do posljednjeg kola borio za opstanak. Spas je izboren pobjedom nad Sutjeskom u 34. kolu (3:1), a posljednji gol, koji je riješio sve dileme, postigao je ko drugo nego – Radmilo Mihajlović. Komšije s Koševa su u tom trenutku bili putnici u niži rang, dok je Partizan na “minus” tabeli zauzeo drugo mjesto, iza Vardara. Nekoliko dana uoči starta narednog prvenstva desio se preokret: Sud udruženog rada u Beogradu je poništio odluku o oduzimanju bodova i poništenju posljednjeg kola u sezoni 1985-86. To je Partizanu donijelo dvije titule odjednom, a Sarajevu opstanak u burnoj sezoni.
Željezničar – Partizan 3:1 (0:1)
Sarajevo, 21. septembar 1986. Stadion Grbavica. Gledalaca 25.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Branko Jović (Split). Žuti kartoni: Baljić, Milanović (Željezničar), Župić, Vermezović, Čapljić (Partizan). Crveni karton: Slišković (Željezničar). Strijelci: 0:1 Vučićević (28), 1:1 Mihajlović (55), 2:1 Mihajlović (72), 3:1 Mihajlović (89).
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Ninković, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Ivanović, Pavlović, Škoro, Mihajlović, Ćurić (Verlašević), Milanović (Z. Slišković). Trener: Boris Bračulj.
PARTIZAN: Omerović, Bajović, Sadriju (Pantić), Vermezović, Čapljić, Župić, Đelmaš, G.Bogdanović, Vučićević, M.Đurovski, Smajić (Stevanović). Trener: Nenad Bjeković.
