Plavi su prije tačno 48 godina imali prvu meč-loptu za opstanak: na Grbavicu je stigao trećeplasirani Dinamo, koji je teoretski još mogao do titule.
Piše: J. Mržljak
Bolji poznavaoci znaju da su fudbaleri Željezničara 1977. napustili prvoligaško društvo, samo pet godina nakon što su osvojili titulu prvaka Jugoslavije. Manje je poznato da je Željo sezonu ranije (1975-76) bio skoro otpisan, ali se furioznom serijom u finišu prvenstva spasio ispadanja. Opstanak je izboren na današnji dan prije 48 godina – pobjedom nad jednim od najboljih jugoslovenskih klubova…
Iako je Željezničar u sezonu 1975-76 ušao značajno oslabljen – bez članova šampionske ekipe Josipa Katalinskog (prešao u Nicu), Velije Bećirspahića (Jedinstvo Bihać), tokom jesenje polusezone su otišli i Edin Sprečo (NAC Breda) i Blagoje Bratić (Lokomotiva Brčko) – niko nije očekivao da će puleni Milana Ribara toliko strahovati od ispadanja. Željo je tokom cijelog prvenstva bio pri dnu tabele, ali iznad crte, sve do 27. kola.
Baš tada, kada su se Plavi nakon 8-godišnjeg igranja na Koševu vratili na obnovljenu Grbavicu, počela je njihova drama. U prvom susretu na rekonstruisanom stadionu u Dolini ćupova, 9. maja 1976. godine, Željezničar je doživio gorki poraz protiv Sarajeva (0:2), u gradskom derbiju kojeg su riješili Zlatko Dupovac i Srebrenko Repčić. U narednom kolu, tri sedmice kasnije, Plavi bilježe novi poraz, ovaj put na Karaburmi od direktnog konkurenta OFK Beograda (0:1) i padaju na pretposljednje mjesto, dva boda daleko od luke spasa.
Sezona 1975-76 ostat će upamćena po kontroverznom finišu utrke za titulu između Partizana i Hajduka, ali i po čak tri dugačke proljetne pauze zbog nastupa reprezentacije Jugoslavije u kvalifikacijama i završnici Evropskog prvenstva. Uoči posljednje pauze, početkom juna su odigrana utakmice 29. i 30. kola u kojima je Željezničar osvojio tri boda. Najprije je na Grbavici savladan vicešampion Vojvodina 4:2, golovima Odovića (2), Đorđića i Šerbe, potom osvojen važan bod na gostovanju kod Veleža (2:2), uz pogotke Jankovića i Vlaškog.
Uprkos mini-seriji, Plavi su na posljednju pauzu, uoči četiri odlučujuća kola, otišli na 17. mjestu, s bodom iza Vardara i niškog Radničkog. Nakon što je jugoslovenska reprezentacija doživjela debakl na Euru, izgubila polufinale protiv SR Njemačke (2:4) u Beogradu, onda i meč za treće mjesto u Zagrebu protiv Nizozemske (2:3), domaći šampionat nastavljen je utakmicama 31. kola, 23. juna 1976. Boško Janković je s dva gola presudio ekipi Budućnosti na Grbavici (2:0) i Plavi su konačno krenuli ka luci spasa. Uspješna serija nastavljena je osvajanjem boda u Ljubljani protiv Olimpije (1:1), a strijelac za Želju bio je, pogađate već, Boško Janković.
Ostala su još dva kola do kraja, a Plavi su na današnji dan prije 48 godina imali prvu meč-loptu za opstanak. Na Grbavicu je stigao trećeplasirani Dinamo, koji je teoretski, u slučaju nestvarnih rezultata u posljednja dva kola, još mogao do titule. Modri su u Sarajevo došli bez najboljeg strijelca Drage Vabeca i otkrovenja sezone, 20-godišnjeg Velimira Zajeca. Lijepo vrijeme i značaj utakmice su 4. jula 1976. na Grbavicu privukli oko 12.000 navijača, koji nisu štedjeli grla i dlanove da pomognu svojim ljubimcima u utakmici odluke.
Prvih 35 minuta proteklo je u nepovezanoj igri, da bi u finišu sarajevski Plavi odlučnije ugrozili golmana Milana Šarovića. U 37. je Dragan Vlaški šutirao, Šarović odbio do Jankovića, Željin golgeter je loptu uputio prema mreži, ali je s gol-linije u korner izbio Ivica Miljković. Bila je to najava vodećeg gola Željezničara samo četiri minuta kasnije, s istim igračima u glavnoj ulozi. Vlaški je prošao lijevom stranom, centrirao na glavu Jankovića i Šarović je savladan uz oduševljenje na tribinama (1:0).
U nastavku je domaćin zaigrao opreznije, čuvajući prednost i vrebajući šansu iz kontri. Jedan takav kontranapad je rezultirao drugim pogotkom u 63. minuti. Akciju je počeo Džemal Šerbo, uposlio Slobodana Kojovića, koji je loptu proslijedio neuhvatljivom Jankoviću. Uslijedila je sjajna realizacija jednog od najboljih strijelaca u historiji kluba s Grbavice: Boško Janković je pogodio desni ugao nemoćnog Šarovića (2:0). Jedinu šansu za goste u finišu je imao Ivan Poljak, ali je njegov udarac zaustavio Slobodan Janjuš.
Posljednji zvižduk sudije Milije Travlejeva iz Beograda donio je veliko olakšanje: Željezničar je zabilježio trijumf, kojim je izboren opstanak. Plavi su imali bod više od Radničkog, dva više od Vardara, a kako su ova dva kluba međusobno igrala u posljednjem kolu, više nije bilo ni teoretskih šansi da puleni Milana Ribara ispadnu iz lige. Uprkos tome, Željo je na kraju sezone slavio na Kantridi protiv Rijeke (3:2) i stavio tačku na sjajnu seriju – četiri pobjede i dva remija u posljednjih šest utakmica.
Željezničar – Dinamo 2:0 (1:0)
Sarajevo, 4. juli 1976. Stadion Grbavica. Gledalaca 12.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Milija Travlejev (Beograd). Žuti karton: Vlaški (Željezničar).
Strijelci: 1:0 Janković (41), 2:0 Janković (63).
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Berjan, Starovlah, Jelušić, Saračević, Dautović, S. Kojović, R. Đorđić (Šerbo), Vlaški, Odović (Lušić), B. Janković. Trener: Milan Ribar.
DINAMO: Šarović, Bedi, Devčić, Tukša, Miljković, Kuže, Senzen, Bručić, Bonić, Kranjčar (R. Janjanin), Poljak. Trener: Mirko Bazić
