Selektor Miljan Miljanić je odlučio traku dati Safetu Sušiću, najboljem igraču i kapitenu Sarajeva, što je bio dodatni mamac da gledaoci ispune Koševo prije 45 godina
Piše: J. MRŽLJAK
U većem dijelu sezone 1979-80, Sarajevo je bilo sportski centar Jugoslavije. Fudbaleri Sarajeva bili su jesenji prvaci, košarkaši Bosne branioci titule evropskog prvaka i lider jugoslovenskog šampionata, a rukometaši Željezničari u borbi za naslov prvaka Jugoslavije. Stoga nikoga nije iznenadilo što je gradu na Miljacki povjereno domaćinstvo prve utakmice fudbalske reprezentacije Jugoslavije u 1980. godini. Plavi su na današnji dan prije 45 godina na Koševu u prijateljskoj utakmici ugostili reprezentaciju Urugvaja, na sredini burne fudbalske sedmice.
Tri dana ranije su posljednji jugoslovenski predstavnici na evropskoj sceni – fudbaleri Hajduka i Rijeke – ispali u četvrfinalu Kupa šampiona i Kupa kupova od HSV-a i Juventusa. Traumatičan je bio poraz splitskih Bijelih, koji su potpuno nadigrali njemačkog prvaka, ali su ih sahranili promašaji i kiksevi Bore Primorca, bivšeg fudbalera Veleža. Četiri dana nakon utakmice protiv Urugvaja, Plave je čekao važniji ispit – odlučujuća utakmica olimpijske reprezentacije Jugoslavije protiv Italije u Mostaru, susret koji je rješavao putnika za najveću svjetsku sportsku smotru u Moskvi.
Stoga je zamišljeno da prijateljski susret s Urugvajem bude neka vrsta testa za Azzurre, pa su se na spisku A-reprezentativaca uglavnom našli igrači koji će nastupiti za olimpijsku selekciju protiv Italije, plus Safet Sušić i Vladimir Petrović “Pižon”. U sklopu priprema za dvomeč, kombinovana selekcija Jugoslavije – bez igrača Hajduka i Rijeka, “Papeta” i “Pižona” – gostovala je 19. marta 1980. u Visokom i izgubila od domaćeg drugoligaša Bosne (0:1). Sutradan su se reprezentativcima priključili igrači Hajduka i Rijeke, ali ne i Ivica Šurjak, kapiten splitskog kluba, koji je odmah poslije utakmice s HSV-om otišao na odsluženje vojnog roka.
Kako je Šurjak bio i kapiten reprezentacije, javilo se pitanje ko će ponijeti traku na utakmici s Urugvajem. Selektor Miljan Miljanić je odlučio ovu čast pružiti Safetu Sušiću, najboljem igraču i kapitenu Sarajeva, što je bio dodatni mamac za gledaoce u BiH. Ako se ovome pridoda činjenica da je reprezentacije nakon devet godina gostovala u glavnom gradu BiH, nikoga nije začudio veliki interes navijača. Reprezentacija Jugoslavije je bila u sjajnoj seriji: u prethodnoj 1979. godini su Plavi odigrali šest utakmica i zabilježili šest pobjeda, što im je donijelo titulu najbolje evropske reprezentacije u anketi France Footballa.
U tim utakmicma je Safet Sušić bio najbolji igrač, strijelac dva “hat-tricka” protiv Italije i Argentine, najzaslužniji što je selekciju Urugvaja, uprkos TV prijenosu, na starom Koševu dočekalo 30 hiljada gledalaca. Uoči utakmice je Slobodan Momčilović, urednik sportske rubrike Ekspres Politike, “Papetu” uručio priznanje za najboljeg fudbalera Jugoslavije u 1979. godini. Protivnik Plavih je bila selekcija slavne prošlosti, dvostruki svjetski prvak, tim kojeg je s klupe predvodio selektor Roque Máspoli, legendarni golman, junak epske pobjede “Los Charrúasa” nad Brazilom u odlučujućoj utakmici Mundijala 1950. godine, pred 200 hiljada gledalaca na Maracani u Rio de Janeiru.
Bilo je upadljivo da utakmica na Koševu nije imala takmičarski karakter. Igralo se u sporom ritmu, po teškom terenu, ali i u takvim okolnostima je reprezentacija Jugoslavije pokazala da spada u evropski vrh. Igrao se 8. minut, kada je urugvajski bek Nelson Marcenaro izbio loptu iz šesnaesterca, ali samo do debitanta Nikice Klinčarskog. Fudbaler Partizana nije čekao da lopta padne na travu, raspalio je iz “prve” i savladao golmana Rodolfa Rodrígueza (1:0). U 59. minutu je Sušić počeo akciju, nastavio Petrović, asistirao Nikicu Cukrovu, koji je šutirao, da bi odbijenu loptu uhvatio Zlatko Vujović i povećao prednost domaćina (2:0).
Mlada reprezentacija Urugvaja u Sarajevo je došla u sklopu evropske turneje, koja je bila dio priprema za Mundialito, FIFA turnir svjetskih prvaka, kojem su bili domaćini na prelasku iz 1980. u 1981. godinu. Malo ko je od 30-ak hiljada gledalaca na Koševu mogao pretpostaviti da će selekcija Roquea Máspolija devet mjeseci kasnije nadmašiti druge svjetske prvake i osvojiti FIFA Gold Cup. Na Koševu su Urugvajci pokazali dosta borbenosti i uspjeli smanjiti rezultat uprkos isključenju Dominga Cáceresa. Bio je to autogol Bore Primorca u 74. minutu (2:1), nakon što je četiri dana ranije malerozni Mostarac u meču protiv HSV-a protivniku poklonio gol i promašio jedanaesterac.
U posljednjih 10-ak minuta na terenu se našao i legendarni Želimir Vidović “Keli” u svom drugom i posljednjem nastupu u reprezentativnom dresu. Puleni Miljana Miljanića su zabilježili sedmi uzastopni trijumf, nastavili uspješnu seriju i na pravi način najavili važniji susret s Italijom. A četiri dana kasnije, pod Bijelim Brijegom je briljirao Blaž Slišković, koji u vjerovatnoj najboljoj utakmici karijere razbio Italiju (za Azzurre su igrali Ancelotti, Baresi, Altobelli, Galli…), postigao hat-trick za nezaboravnu pobjedu Plavih (5:2).
Jugoslavija – Urugvaj 2:1 (1:0)
Sarajevo, 22. mart 1980. Stadion Koševo. Gledalaca: 30.000. Vrijeme oblačno, teren težak za igru. Sudija: Nikos Lagoyannis (Grčka). Žuti kartoni: Ramos, De la Peńa (Urugvaj). Crveni karton: Cáceres (Urugvaj).
Strijelci: 1:0 Klinčarski (8), 2:0 Zl. Vujović (59), 2:1 Primorac-autogol (74).
JUGOSLAVIJA: Pantelić, Zo. Vujović, Hrstić, Cukrov (Vidović), Primorac, Rožić, V. Petrović, Slišković (A. Miročević), Zl. Vujović (Repčić), Klinčarski, Sušić. Selektor: Miljan Miljanić.
URUGVAJ: Rodríguez, Cáceres, Marcenaro, Diogo (Moreira), Agresta, González, Ramos, De la Peńa, Victorino (González), Caillava (Reyes), Walter Paz. Selektor: Roque Máspoli.
