Klub s Grbavice nije mogao zadesiti veći peh od autogolova Čilića i Lušića, ali su Plavi smogli snage da na snijegom pokrivenom terenu izjednače rezultat
Piše: J. MRŽLJAK
U ljeto 1977. se tuga uselila u srca navijača Željezničara. Samo pet godina nakon osvajanja šampionske titule, Plavi su izgubili prvoligaški status. Seoba u niži rang nakon 15 godina izazvala je potres na Grbavici: klub je napustio Slobodan Janjuš, jedan od posljednjih Mohikanaca iz šampionskog tima, dok je Josip Bukal brojao “sitno” do kraja uspješne karijere. Sulejman Rebac, legenda Veleža, na klupi je zamijenio Vasilija “Čiku” Radovića, koji nije uspio donijeti opstanak, iako je nakon imenovanja za prvog trenera (umjesto Milana Ribara) trgnuo Plave u proljeće 1977. Čim je preuzeo Želju, “Sula” je napravio potez koji se smatra historijskim – u prvi tim je ubacio legendarnog Josipa Čilića…
Na startu sezone 1977-78, Plavi su se neko vrijeme privikavali na vruće terene Druge lige Zapad. Prvo gostovanje donijelo je poraz od Radnika u Bijeljini (0:1), u Brčkom je u finišu ispuštena pobjeda protiv Jedinstva (1:1). Zato su puleni Sulejmana Rebca bili neumoljivi na domaćem terenu, stalno bodreni od velikog broja navijača, koji su Grbavicu punili čak i više nego u posljednjoj prvoligaškoj sezoni. U 6. kolu fudbaleri Željezničara pobjeđuje ekipu Famosa u malom gradskom derbiju u Hrasnici (3:0), da bi u narednoj rundi izbili na prvo mjesto nakon što su na Grbavici deklasirali Varteksa (8:0) golovima Lušića (2), Vlaškog (2), Kojovića (2) i Zečevića (2).
Do kraja će Željo samo jednom ispustiti lidersku poziciju – nakon poraza u Vinkovcima od Dinama (0:3) u 12. kolu. Dinamo je bio jedini tim koji je tokom jesenje polusezone držao korak s Plavima i činilo se da samo Vinkovčani mogu pokvariti planove o povratku u najviši rang. Klub s Grbavice se brzo konsolidovao, već u narednom kolu vratio na čelo koje neće ispuštati do kraja. U 16. kolu je Željezničar na Grbavici slavio u republičkom derbiju protiv Leotara (3:2), a kako je Proleter iz Zrenjanina iščupao bod u Vinkovcima (0:0) – Plavi su stekli tri boda prednosti i matematički osigurali jesenju titulu. Upravo je Proleter dočekao Plave u posljednjem susretu prije zimske pauze, na današnji dan prije 47 godina.
Ekipa iz Zrenjanina je bila na sedmoj poziciji i niko nije mogao očekivati da će u proljetnom dijelu prvenstva postati najozbiljniji Željin konkurent u borbi za povratak u najviši rang. Prvog vikenda decembra 1977. godine je snijeg prekrio jugoslovenske fudbalske terene i prouzrokovao odgađanje dvije drugoligaške utakmice 17. kola (Famos – Varteks, Jedinstvo Brčko – Rudar Velenje). Malo je nedostajalo da se isto dogodi i u Zrenjaninu jer je teren Stadiona u Karađorđevom parku bio pokriven snijegom visine 39 centimetara! Međutim, nekoliko sati prije utakmice iz lokalne kasarne JNA je stiglo 120 vojnika, koji su koliko-toliko očistili teren pa je sudija Frane Bašica iz Dubrovnika dozvolio odigravanje derbija Proletera i Željezničara.
Tim iz Zrenjanina je lidera dočekao značajno oslabljen: odsustvovali su standardni prvotimci Miloš Vidović, Jovan Sučević i Ivan Jurišić, pri čemu se potonji spremao da u zimskoj pauzi pređe u redove Crvene Zvezde, gdje će u narednim godinama postati stub odbrane. Uprkos očajnim uslovima za igru, derbi je donio dosta uzbuđenja i dobrog fudbala, a igrači oba tima pokazali su izuzetnu fizičku pripremljenost. U 10. minutu je domaćin imao prvu šansu: Dragiša Kosnić je šutirao s 5-6 metara, ali je Esad Ibrahimović bravurozno odbranio. Ipak, četiri minuta kasnije je Proleter poveo: nakon udarca (ili centaršuta) Nedeljka Lukača, lopta je zakačila Josipa Čilića, u visokom luku prevarila Ibrahimovića i završila u mreži (1:0).
Gledaoci su u nastavku vidjeli još bolji meč. Igrao se 50. minut, kada je Dragomir Vlaški prošao lijevom stranom i preciznim udarcem savladao golmana Delivoja Šarenca (1:1). Oba tima kreću na sve ili ništa, snježna bitka u Zrenjaninu još je bila daleko od raspleta. Težak teren pomogao je domaćinu da ponovo povede u 73. minutu. Nedaleko od gola Ibrahimovića, u borbi za loptu bili su Zlatomir Mićanović i Ivan Lušić, ping-pong je završen tako što se ponovo zatresla mreža Plavih (2:1). Neki su kao strijelca naveli Mićanovića, ali je u službenom izvještaju gol pripisan Željinom kapitenu. Dva autogola u derbiju (!), da li je klub s Grbavice mogao zadesiti veći peh?
Međutim, fudbaleri Željezničara smogli su snage da izjednače rezultat. U 82. minuti je Suad Karalić iznenada raspalio iz mrtvog desnog ugla i iznenadio Šarenca (2:2). Bio je to jedini gol Karalića u plavom dresu, vrijedan boda u Zrenjaninu, možda najvažniji Željin pogodak u cijeloj sezoni. Naime, u proljetnom dijelu prvenstva je klub s Grbavice popustio, Proleter zaigrao furiozno i tri kola prije kraja došao na samo bod zaostatka. Plavi su ipak podigli formu i uoči revanša s Proleterom u posljednjem kolu riješili sve dileme zadržavši dva boda prednosti i dosta bolju gol-razliku. Jasno je koliko bi povratak u Prvu ligu bio komplikovaniji da 4. decembra 1977. godine nije osvojen bod u Zrenjaninu.
Proleter – Željezničar 2:2 (1:0)
Zrenjanin, 4. decembar 1977. Stadion u Karađorđevom parku. Gledalaca: 3.000. Vrijeme hladno, teren prekriven snijegom. Sudija: Frane Bašica (Dubrovnik).
Strijelci: 1:0 Čilić-autogol (14), 1:1 Vlaški (50), 2:1 Lušić-autogol (73), 2:2 Karalić (82).
PROLETER: D. Šarenac, Vavan, Glišin, Kosnić, Dubljević, Dimitrić, Zorić (D. Bursać), Đ. Ivančević, Orsag, Z. Mićanović, Lukač (Budisavljević). Trener: Tomislav Manojlović.
ŽELJEZNIČAR: E. Ibrahimović, Dautović, S. Karalić, I. Lušić, Omerhodžić, Čilić, S. Kojović, Odović, R. Paprica, Vlaški, Đorđić. Trener: Sulejman Rebac.
