Sjećanje na 41. sarajevski derbi: zbog gostovanja Sarajeva u Hamburgu, susret je odigran dan uoči redovnog kola – u subotu 13. septembra 1980.
Piše: J. MRŽLJAK
Nakon što su se fudbaleri Željezničara u augustu 1978. vratili u elitni razred jugoslovenskog fudbala i u prvom susretu izgubili na Koševu od Sarajeva (0:2), nastupila je 4-godišnja dominacija Plavih u gradskim derbijima. Tokom 1979. su odigrana dva sarajevska derbija na Grbavici, jedan završen pobjedom Želje (4:2), drugi remijem (1:1), da bi naredne godine (1980), u razmaku od tri mjeseca, Plavi dva puta slavili protiv komšija na Koševu.
Najprije su u finišu prvenstva u sezoni 1979-80, puleni Ivice Osima Bordo timu zamalo pokvarili izlazak u Evropu. U susretu odigranom 8. juna 1980. godine, “Plava lokomotiva” je protutnjala Koševom i golovima Edina Bahtića, Vlade Komšića i Duška Ivanovića pobijedila ekipu Sarajeva (3:1), kojoj je u finišu tračak nade dao Predrag Pašić. Uprkos ovom porazu, Sarajevo je osvojilo drugo mjesto izborilo plasman u Kup UEFA, prvi izlazak u Evropu nakon 13 godina.
Žrijeb tadašnjeg najmasovnijeg evropskog takmičenja bio je nemilosrdan spojivši Bordo tim sa zvaničnim viceprvakom Starog kontinenta – ekipom HSV-a. Prvi susret na Volksparku u Hamburgu je zakazan za 17. septembar 1980. godine, a izvlačenje parova domaćeg prvenstva odredilo je da pulenima Fuada Muzurovića posljednja provjera za HSV bude gradski derbi protiv Željezničara u 5. kolu, na današnji dan prije 44 godine na Koševu.
Zanimljivo da su između dva prvenstvena susreta na Koševu, Sarajevo i Željezničar odigrali još jedan međusobni duel. Desilo se to 10. augusta 1980. u Bosanskom Novom, u finalu turnira odigranog povodom ostvaranja novog stadiona. Oba tima nastupila su u kombinovanim sastavima, Sarajevo bez kapitena Safeta Sušića, a nakon neriješenog ishoda u regularnom dijelu (1:1), boljim izvođenjem jedanaesteraca pobjedu je slavio Željo (3:2).
I Sarajevo i Željezničar su slabo startovali u sezonu 1980-81. U prva četiri kola je klub s Koševa, zvanični vicešampion Jugoslavije, osvojio tri boda, dok su komšije s Grbavice bile još slabije, na diobi pretposljednje pozicije s dva boda. Za oba tima je 41. sarajevski derbi bio prilika za iskupljenje pred navijačima. Zbog gostovanja Sarajeva u Hamburgu, gradski derbi je odigran dan uoči redovnog kola – u subotu 13. septembra 1980. I Fuad Muzurović i Ivica Osim nisu mogli izvesti najbolji tim: “Daidža” je za duel s HSV-om čuvao rovite halfove Faruka Hadžibegića i Nijaza Ferhatovića, dok “Švabo” bio lišen usluga povrijeđenog centarfora Radeta Paprice.
Od prvog zvižduka doktora Damira Matovinovića iz Rijeke, gosti s Grbavice su zaigrali ofanzivno, preuzeli inicijativu, dok su igračima Bordo tima misli bile okrenute ka prvom evropskom nastupu nakon legendarnog dvomeča s Manchester Unitedom. Kao i u gradskom derbiju odigranom tri mjeseca ranije, Željezničar je brzo poveo: Mehmed Baždarević je izveo slobodan udarac s desne strane, centrirao u šesnaesterac, gdje je najviši u skoku bio Hajrudin Saračević i glavom savladao Slobodana Janjuša (0:1).
Kada se činilo da će Željo na odmor otići s prednošću, pomalo neočekivano je Sarajevo izjednačilo. Saračević je bio neoprezan, loptu mu je oduzeo Pašić, asistirao Safetu Sušiću, a “Pape” je u svom stilu matirao Slavka Njeguša (1:1). U nastavku je Sarajevo imalo laganu terensku inicijativu, ali je Željezničar bio znatno opasniji. Ono što se moglo naslutiti, desilo se 16 minuta prije kraja. Milomir Odović je oteo loptu Anti Rajkoviću i pored Janjuša je poslao u mrežu (1:2). Ferid Radeljaš je pokušao spriječiti pogodak, ali je to učinio nespretno da je u nekim novinskim izvještajima njemu pripisan drugi gol Željezničara.
Tako je Željezničar u samo tri mjeseca zabilježio drugi prvenstveni trijumf nad Sarajevom na Koševu. Sezona 1980-81 se pamti po prvom i jedinom plasmanu Plavih u finale Kupa maršala Tita u kojem je Željo nesretno poražen od Veleža. Komšije s Koševa su imale sezonu za zaborav: nakon poraza od HSV-a, najbolji igrač Safet Sušić je otišao na odsluženje vojnog roka, što je uveliko limitiralo ambicije Bordo tima. Dok je “Pape” bio u vojsci, Sarajevo je još dvije utakmice čekalo na pobjedu u gradskom derbiju, da bi povratkom najboljeg bh. fudbalera prošlog stoljeća, “post” konačno prekinut 10. marta 1982. No, to je neka druga priča…
Sarajevo – Željezničar 1:2 (1:1)
Sarajevo, 13. septembar 1980. Stadion Koševo. Gledalaca 20.000. Vrijeme i teren pogodni za igru.
Sudija: Damir Matovinović (Rijeka). Žuti kartoni: Avdić, Milak (Sarajevo), Berjan (Željezničar).
Strijelci: 0:1 Saračević (11), 1:1 Sušić (44), 1:2 Odović (74).
SARAJEVO: Janjuš, Ž. Vidović (Z. Lukić), F. Radeljaš, Milak, A. Rajković, N. Vidaković, Sušić, Avdić (S. Merdanović), Hadžialagić, Kapetanović, Pašić. Trener: Fuad Muzurović.
ŽELJEZNIČAR: Njeguš, Berjan, Starovlah, Vlaški, Saračević, Čilić, Bahtić, D. Ivanović, Nikić, Baždarević, Odović. Trener: Ivica Osim.
