Došao je 1974. na Koševo iz sarajevske Bosne, gdje je zapao za oko stručnjacima FK Sarajevo. Visok, snažan fudbaler, dugog koraka, bio je upotrebljiv na svim mjestima u odbrani, pa su mu treneri povjeravali ulogu beka i igrača srednjeg reda.
Pored uspješnog izvršavanja zadataka u odbrani, dugim koracima osvajao bi teren, ubacujući se duboko na polovinu protivničke ekipe, gdje je često bio u prilici i za postizanje gola. Među navijačima i prijateljima, poznat po nadimku “Keli” plijenio je ljudskim pristupom, pa je bio omiljen i kao fudbaler i kao čovjek.
Pogađate već, riječ je o legendarnom Želimiru Vidoviću, a citat je preuzet sa stranice posvećene fudbalskoj reprezentaciji bivše Jugoslavije, čiji je Keli bio član u dvije utakmice. Debitovao je na današnji dan prije 46 godina, na način kojim je, u mikro-epizodi, odslikan život ovog “dobričine”, fudbalskog i ljudskog velikana. Priča počinje u januaru 1977. godine, kada je Fudbalski savez Jugoslavije odabrao tada često praktikovanu turneju reprezentacije po Latinskoj Americi, namijenjenoj uigravanju ekipe i stjecanju dolarske zarade beogradskoj kući fudbala.
Dok su klubovi obavljali pripreme za proljetni dio prvenstva, krajem januara 1977. u Beogradu se okupilo 20 izabranika selektora Ivana Toplaka, koji su preko Frankfurta otputovali za Bogotu. Među 20 fudbalera, skoro polovina (9) je u tom trenutku nosila dresove prvoligaša iz BiH: Velež je imao četvoricu reprezentativaca (Duško Bajević, Franjo Vladić, Džemal Hadžiabdić, Boro Primorac), Sloboda, vicešampion jesenje polusezone, trojicu (Mustafa Hukić, Dževad Šećerbegović, Ešref Jašarević), Borac jednog (Abid Kovačević), baš kao i Sarajevo (Želimir Vidović).
U prvoj utakmici na turneji, 30. januara 1977. godine, Jugoslavije je golom Duška Bajevića pobijedila Kolumbiju (1:0), u susretu u kojem su u dresu reprezentacije debitovali Hukić, Šećerbegović, Jašarević i A. Kovačević. Već dva dana kasnije na programu je bio susret s Meksikom u Leónu. Ionako kratka pauza između utakmica u Bogori i Leónu dodatno je utrošena peripetijama tokom putovanja, pa su Plavi, nakon nekoliko presjedanja, avionom kolumbijske “Aviance” sa zakašnjenjem stigli na mjesto duela s najboljom centralnoameričkom selekcijom.
Držeći se pravila da “tim koji pobjeđuje ne treba mijenjati”, selektor Ivan Toplak je 1. februara izveo skoro identičan sastav iz Bogote, jedino je Srećko Bogdan uskočio umjesto Franje Vladića. Meksikanci su bili silno motivisani da se revanširaju Plavima za debakl u prethodnom susretu dvije reprezentacije, odigranom na Koševu 22. septembra 1971. Tada je reprezentacija Jugoslavije slavila 4:0, uz dva gola Josipa Bukala.
Od prvog zvižduka domaćeg sudije Guillena, na terenu je postojao samo jedan tim – selekcija Meksika. U 14. minutu je Arturo Vazquez Ayala šutirao s 18 metara, na putu do gola loptu je petom zakačio Rafael ‘Chepa’ Chavez i prevario Ivana Katalinića (1:0). Sredinom prvog poluvremena u šesnaestercu je oboren Raul ‘Cora’ Isiordia, na kojeg je startovao Džemal Hadžiabdić. Jedanaesterac je izveo Alfredo ‘Alacran’ Jimenez, ali je njegov udarac odbranio Katalinić.
Gosti su polako uspostavljali ravnotežu i baš kada se očekivalo izjednačenje, domaćin je povećao prednost u finišu prvog dijela: Zoran Jelikić je nepretno glavom zahvatio loptu i pogodio vlastitu mrežu (2:0). Grogiranog evropskog protivnika do odmora je nokautirao Isiordia i postigao treći gol (3:0). Na poluvremenu je selektor Toplak odlučio zamijeniti indisponiranog Zorana Jelikića, beka Zvezde, i šansu pružiti Želimiru Vidoviću, fudbaleru Sarajeva.
Za “Kelija” je to bilo ostvarenje sna, kruna vrtoglavog napretka u karijeri. Samo 2,5 godine su prošle od dresa sarajevske Bosne, člana Republičke lige BiH, do debija u reprezentaciji Jugoslavije! Ali… Uzbuđen zbog prvog reprezentativnog nastupa, dobroćudni “Keli” je zaboravio ispod “štucni” staviti kostobrane. Nesvjestan da igra bez “zaštite”, kao i uvijek u karijeri dao je sve od sebe, bez pardona ulazio u duele…
Nesreća je bila neizbježna. Igrao se 85. minut kada je Vidović “naletio” na đon meksičkog halfa Javiera Sancheza Galinda. Igrači oba tima su se hvatali za glavu, ugledavši na Kelijevoj desnoj nozi, iznad skočnog zgloba, razderotinu dužine 25 centimetara! Fudbaler Sarajeva je prebačen u bolnicu, gdje je s olakšanjem konstatovano da nema preloma ligamenata i kosti, ali je propisano 20-dnevno mirovanje.
U sjeni drame debitanta u plavom dresu prošao je nastavak utakmice. Još u 72. minutu je Alfredo ‘Alacran’ Jimenez postigao četvrti gol (4:0), da bi nakon izlaska Vidovića, gledaoci vidjeli još dva gola. Najprije je Bajević na centrašut klupskog saigrača Hadžiabdića savladao Camacha i smanjio rezultat (4:1), a konačan rezultat je udarcem s 25 metara, u posljednjim sekundama, postavio Arturo Vazquez Ayala (5:1). Sedam dana kasnije Plavi su se revanširali “Sobrerosima”, pobijedivši u Ciudad Mexicu (1:0) golom, koga drugog nego Duška Bajevića.
A Želimir Vidović? Keli je već narednog mjeseca zaigrao za Sarajevo na startu proljetnog dijela prvenstva u sezoni 1976-77. Tek tri godine kasnije će upisati drugi i posljednji nastup za reprezentacije Jugoslavije, kada je u 80. minutu ušao u igru u pobjedi nad Urugvajem (2:1), na njegovom Koševu 22. marta 1980. Nakon devet sezona, u kojima je dres Sarajeva oblačio 241 put, u ljeto 1983. prešao je u Austriju i za GAK iz Graza igrao šest godina.
Nakon završetka karijere vratio se u Sarajevo, živio na Dobrinji, gdje je dočekao rat u BiH. Prilikom prebacivanja ranjenika iz Dobrinje u bolnicu Koševo, kola hitne pomoći kojima je upravljao Vidović zaustavljena su na srpskom kontrolnom punktu 17. maja 1992. godine, nakon čega se Keliju gubi svaki trag. Posmrtni ostaci fudbalske legende pronađeni su tek četiri godine kasnije na Stupu. Želimir Vidović je pokopan 5. juna 2004. godine na gradskom groblju Bare.
Meksiko – Jugoslavija 5:1 (3:0)
León, 2. februar 1977. Nou Estadio León. Gledalaca 20.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Enrique Mendoza Guillen (Meksiko). Crveni karton: Petrović (Jugoslavija). Žuti kartoni: Hadžiabdić, Rajković, Petrović (Jugoslavija).
Strijelac: 1:0 Chavez (14), 2:0 Jelikić-AG (41), 3:0 Isiordia (43), 4:0 Jimenez (72), 4:1 Bajević (87), 5:1 Ayala (90).
MEKSIKO: Camacho, Siller, Guzman, Galindo (Tena), Ayala, Chavez (Caballero), Casillas, Guillen, Isiordia, Jimenez, Cuellar. Selektor: José Antonio Roca.
JUGOSLAVIJA: Katalinić, Jelikić (Vidović, Primorac), Dž. Hadžiabdić, Peruzović, Lj. Rajković, Hukić, Zavišić (Jašarević), V. Petrović (Kranjčar), Bajević (A. Kovačević), Bogdan (Vladić), Šećerbegović (Z. Filipović). Selektor: Ivan Toplak.
