Partizan je četiri puta imao odlučujući šut za bod i svaki put su njegovi igrači promašivali, da bi u 17. seriji Žarko Tarana savladao Darka Belojevića, a udarac Vladimira Vermezovića odbranio Slavko Radović.
Piše: J. Mržljak
Sezona 1988-89 donijela je jedinstvenu novinu na jugosloveskim fudbalskim terenima – “Miljanove penale”. Dok su Englezi već tada napadački fudbal stimulirali dodjelom tri boda za pobjedu, dotle je Miljan Miljanić, legendarni trener i sportski funkcioner, uveo pravilo po kojem se nakon neriješenog ishoda na našim terenima izvode jedanaesterci, a samo uspješniji tim osvaja bod. Ovo pravilo je uveliko krojilo poredak, pa je, recimo, Vojvodina osvojila titulu, iako je drugoplasirana Crvena Zvezda osvojila više bodova na terenu. Najbizarnija bitka za penal-bod viđena je na današnji dan prije 36 godina, a jedan od aktera bio je bh. klub.
Već smo pisali kako je Čelik na volšeban način izborio opstanak u sezoni 1987-88. Podsjetimo, Zeničani su u Prištini do nekoliko minuta prije kraja gubili 0:2, kada je do domaćih fudbalera stigla vijest da im, zbog remija na utakmici Sutjeska – Crvena Zvezda (2:2), ni pobjeda ne donosi opstanak. Ova informacija je dovela do komične situacije na terenu i tribinama: uz odobravanje navijača, igrači Prištine su se počeli sklanjati Zeničanima da barem Čelik izbori opstanak kada ne može kosovski prvoligaš. Zaista, Čelik je jednim regularnim i dva “urnebesna” pogotka ekspresno preokrenuo rezultat i zabilježio trijumf (2:3) za opstanak.
Nakon žalbe Sutjeske, utakmica u Prištini je ipak registrovana postignutim rezultatom (2:3), Čelik je izborio opstanak, ali su Zeničani kažnjeni oduzimanjem šest bodova u narednoj sezoni. Bio je to nenadoknadiv hendikep, pogotovo u sezoni u kojoj je uvedeno pravilo penal-boda. Puleni Marina Bloudeka su skupo prodavali svoju kožu u sezoni u kojoj su unaprijed bili osuđeni na ispadanje. Početkom decembra, u 15. kolu, Čelik je na Bilinom Polju srušio lidera i budućeg prvaka Vojvodinu, u meču u kojem je prvjenac postigao tada 17-godišnji Elvir Bolić.
U narednom kolu, 14. decembra 1988. godine, Čelik je stigao na gostovanje Partizanu, oslabljen za prvog strijelca Mirzu Golubicu, napadača Darka Nestorovića, standardne odbrambene igrače Sašu Štrpca i Esada Kuhinju. Crno-bijeli, zvanični viceprvaci, u sezonu su ušli sa značajno promijenjenim igračkim kadrom: u inostranstvo su otišli Ljubomir Radanović, Srečko Katanec i Admir Smajić, u JNA Milko Đurovski i Goran Stevanović, no došli su novajlije Dragoljub Brnović, Predrag Spasić, Goran Milojević, tokom jesenje polusezone iz vojske su se vratili golman Fahrudin Omerović i sjajni napadač Fadilj Vokri. U septembru je došlo do smjene trenera: Fahrudin Jusufi je prepustio mjesto Momčilu Vukotiću.
Sve ove promjene odrazile su se na nastupe Partizana, koji je oslabljene Zeničane dočekao plasiran tek na 11. mjesto, ali svejedno u ulozi favorita. Na Stadionu JNA okupilo se oko hiljadu promrzlih navijača, koji nisu slutili da će prisustvovati meču za historiju. Jedino uzbuđenje u prvom dijelu susreta desilo se u 12. minuti: mladi Bolić je sjajno uposlio Zorana Milidraga, koji je matirao iznenađenog Omerovića (0:1). Početkom drugog poluvremena je golman Slavko Radović u šesnaestercu oborio Gorana Milojevića, a sudija Atif Lipovac pokazao na bijelu tačku. Dragoljub Brnović je bio siguran izvođač prvog od nevjerovatnih 35 jedanaesteraca u susretu Partizana i Čelika (1:1).
Crno-bijeli stežu obruč oko gola gostiju, smjenjuju se šanse Župića, Đukića, Milojevića i Vokrija, ali Slavko Radović čini čuda. Ipak, sjajni golman Čelika bio je nemoćan u 81. minutu: Aleksandar Đorđević je na asistenciju Slađana Šćepovića postigao vodeći gol za Partizan (2:1). Kada se činilo da će favorit osvojiti bodove, Zoran Milidrag je tri minuta prije kraja iskoristio neopreznost odbrane Beograđana i poravnao rezultat (2:2). Kome će pripasti jedan bod, trebali su odlučiti jedanaesterci, čije je izvođenje, vjerovali ili ne, trajalo čak 33 minuta!
Igrači oba tima izveli su po 17 penala, dakle, ukupno 34, po šest fudbalera je dva puta pucalo s bijele tačke. Još jedan kuriozitet: Partizan je četiri puta imao odlučujući šut za bod i svaki put su njegovi igrači (Milojević, Belojević, Đorđević i Župić) promašivali! Odluka je pala u 17. seriji: Žarko Tarana je savladao rezervnog golmana Darka Belojevića, udarac Vladimira Vermezovića odbranio je Radović. Ostat će upisano da je Čelik dobio penal-maraton rezultatom 11:10. Za Zeničane su bili precizni Fileš (2), Bajrić (2), Tarana (2), Đurđević, Ratković, Erak, Duborija i Kopić, dok su strijelci s bijele tačke za domaćina bili Sredojević (2), Brnović (2), Vokri (2), Župić, Vermezović, Đorđević i V. Đukić.
Ovaj bod nije pomogao Čeliku da izbjegne seobu u niži rang, dok je Partizan očajnu sezonu spasio osvajanjem Kupa maršala Tita, pobjedom u finalu nad Veležom (6:1). Zanimljivo da su 10 godina prije bizarnog okršaja s Čelikom, beogradski Crno-bijeli upravo protiv Veleža bili akteri penal-trakavice za anale. U osmini finala Kupa maršala Tita, 8. novembra 1978. godine, nakon što su mreže mirovale u regularnih 90 minuta, izvedeno je 28 jedanaesteraca, da bi Blaž Slišković promašio, a Aleksandar Trifunović pogodio za konačnih 12:11 za Partizan.
Partizan – Čelik 2:2 (0:1), jedanaesterci 10:11
Beograd, 14. decembar 1988. Stadion JNA. Gledalaca 1.000. Vrijeme hladno, teren blatnjav. Sudija: Atif Lipovac (Zagreb). Žuti kartoni: Milanič (Partizan), Duborija i Bolić (Čelik).
Strijelci: 0:1 Milidrag (12), 1:1 Brnović (47), 2:1 Đorđević (81) 2:2 Milidrag (87).
PARTIZAN: Omerović (Belojević), Sredojević, Milanič, Vermezović, A. Đorđević, D. Brnović, Batrović (Šćepović), G. Milojević, V. Đukić, Vokri, Župić. Trener: Momčilo Vukotić.
ČELIK: S. Radović, Duborija, Zukanović (Tarana), V. Aleksić, Đurđević, Kopić, Erak, Fileš, Bolić (Bajrić), Ratković, Milidrag. Trener: Marin Bloudek.
